Milanka Ćorović – Pjesma “Sloboda”

Milanka Ćorović piše prozu, poeziju, novinarske članke, kolumne, sociološke osvrte, analize književnih djela…

Na pitanje, šta najviše od svega čime se bavi voli da stvara, objašnjava da je pisana riječ u ma kom obliku, njena nasušna potreba bez koje ne može da zamisli bivstvovanje, poistovjećujući je s vazduhom koji diše.

U novinarstu voli komunikaciju s inspirativnim ljudima, u poeziji oslobađanje najtananijih osjećanja na bijeli papir, u kolumnama iznošenje ličnog stava, u sociološkim osvrtima privlači je analiza, kako kaže “nerijetko poražavajuće stvarnosti”, a u prozi objedinjavanje svega navedenog.

Ipak, ukoliko bi morala da nečemu da blagu prednost, ističe da je to trenutno poezija u koju je zaronila neplanski, dok je zapravo počela da piše drugi roman. Prvo poglavlje je zabilježeno, međutim, kako kaže, jedno rano jutro, sasvim stihijski je odložila prozno pero i ‘otišla’ u poeziju. Objašnjava da će među stihovima ostati dok ne završi zbirku poezije, a nakon toga ponovo se vratiti u prozne vode.

U nastavku možete pročitati njenu pjesmu “Sloboda”.

SLOBODA

šeretski osmijeh potvrđuje
da voliš moj slobodarski duh

magnetizam
tvojih bistrih očiju
vuče u emotivne dubine
inspirišući libertas u meni
da niže novu poeziju

jer kroz pisanu riječ
u cjelosti diše moje biće
spoznavši ga kroz slobodu
s kojom se (s)rodih

ne umijem da se grčim

nijesam savitljiva
pred deformisanim autoritetima
i lažnim herojima
nulta tolerantnost za pokvarenost
i površne umove

prkos vibrira u vazduhu

i dok mi bodriš
nepokolebljivu divlju srčanost
grliš je bezvremeno

pogledom pratiš moje nestajanje
iza ugla sive višespratnice

neukrotivi pramenovi
odbijaju se o tvoje porculansko lice
čineći naelektrisano jedinstvo

mangupskim činom –
zviždukom prelamaš zvučni zid među nama
i polutiho dobacuješ malu himnu:

-stay safe young lady
keep being yourself, nothing more, nothing less!