Selo Zabrđe se nalazi nadomak Andrijevice, a nije previše udaljeno ni od Berana. Obuhvata prostor od plavetnog Lima, sa čijih se obala svojim strmim padinama penje nebu pod oblake, tamo ka Gradišnici. U tom naselju se osjeća dah davnine, jer su preko njega još od iskonskih vremena vijugali karavanski putevi kojim su hodili brojni putnici, ali i mnoge vojske. Dosta starina nije još istraženo onako kako treba, mnogo toga čeka da se pronađe i objelodani.
Andrijevica i Berane, kao i sela i naseobine tog krajolika, prepoznatljivi su pored brojnih prirodnih ljepota i po tome što njedre i mnoge žitelje prepoznatljive po svojem divnom fizičkom i duhovnom sklopu, pa je tako i Zabrđe iznjedrilo dosta uspješnih u raznim oblicima ljudskog djelovanja. Potreban je poseban napis da se i svi spomenu, uz uvijek prisutnu bojazan da neko bude i, naravno, nenamjerno izostavljen.
Zato bih, za sada, u uvodu, spomenuo, ali samo iz oblasti sporta, dvojicu braće od stričeva, Bakiće, koji su bili igrači poznatog turskog fudbalskog kluba ,,Galatasaraj“ iz Istanbula, Miliju-Mila i Pavla, koji su 1905. godine bili i među njegovim osnivačima. Milo je preminuo u Kočanima, u Makedoniji 1913. godine od kolere, a bio je oficir crnogorske vojske. Pavle je postao poznati finansijski stručnjak i direktor rudnika Trepča, a strijeljan je od strane partizana 1944. godine u Andrijevici.
A upravo dvije godine nakon što su Bakići učestvovali u osnivanju poznatog i trofejnog ,,Galatasaraja“, u Zabrđu je rođen Puniša Novičin Bakić, koji će postati vojni pilot.
– snimio Milija Pajković
Posebna zanimljivost je ta da je pored njega Zabrđe iznjedrilo još četiri vojna pilota iz vremena Kraljevine Jugoslavije. To su:
– Blagoje Mijaila Bakić, kapetan, koji je rođen 1909. godine. Poginuo je 6. aprila 1941. godine iznad sela Šajkaš, koje se nalazi blizu Titela u južnobačkom okrugu, u okršaju sa njemačkim pilotima, pošto je prethodno uspio da obori dva njihova bombardera. Na mjestu pogibije podignuto je spomen obilježje.
– Andrija Sava Vesković, major avijacije, rođen je 1907. godine u Zabrđu. Rat ga je dočekao u Skoplju, odakle je odmah poletio u okršaje s njemačkim pilotima; pogođen je iznad Kraljeva, ali je uspio da se spusti i sleti koristeći najobičniju livadu. Bio je jedan od onih koji su podigli narod na ustanak u andrijevačkom kraju 13. jula 1941. godine, bio je komandant Andrijevačke brigade, komandant Komskog četničkog korpusa. Poginuo je kada je upao u partizansku zasjedu na Margiti ispod Komova, juna 1943. godine.
– Branko Mitra Bakić, pukovnik avijacije, poslije Drugog svjetskog rata obučavao je pilote JAT-a. Bio je obrazovan, a govorio je više svjetskih jezika. Preminuo je 1972. godine u Beogradu.
Vojo Milete Bakić, potporučnik, pilot-mehaničar, rođen je 1912. godine. Odazvao se pozivu da brani otadžbinu, a u jednoj od vazdušnih bitaka morao je da iskoči iz aviona i da se spusti padobranom na područje Tutina. Uhvatili su ga mjesni muslimani i mučili sve dok ga nijesu predali Njemcima, tako da je kraj rata dočekao u zarobljeništvu. Ostao je u vazduhoplovstvu i obučavao je buduće pilote u Vršcu.
Puniša Bakić, bio je kapetan, pilot; rođen je u Zabrđu u porodici Novice i Naste, koja je bila od Lekića iz Bara Kraljskih; u Zabrđu je završio osnovno školovanje, a nastavio je učenje u Mostaru u Vazduhoplovnoj školi, u sedmom puku, koje je završio 1929. godine. Službovao je i napredovao u Skoplju, Sarajevu, Zemunu i Mostaru. Rat ga je zatekao, prema kazivanju nekih njegovih rođaka, u Zagrebu i to u bolnici. Brzo je izašao, obukao opremu, sjeo u avion i upustio se u neravnopravnu bitku protiv njemačkih ,,štuka“ i ostalih njihovih jakih aviona. Poginuo je iznad Dervente junački braneći svoju otadžbinu. Posthumno je odlikovan poslije rata. Iza njega su ostale supruga Dobrica i kćerka Zorica koja je preminula mlada.
Njemu se, negdje između 1935.- e i 1938. godine, jer nažalost ne postoje tačni navodi zbivanja, dogodio jedan nevjerovatni događaj sa srećnim završetkom i to ne mnogo daleko od njegovog rodnog Zabrđa, iznad ledine Ovsine u Lušcu, kod Grujica, na samo kilometar-dva udaljenosti od Berana.
Naime, to prostranstvo, nakon prinudnog slijetanja aviona 1925.-e, neko spominje i 1927. godinu, a to je bilo i prvo u tom kraju, kojim je upravljao pilot Lazar Bajčetić rodom iz Pljevalja, korišteno je i dalje za slijetanje i polijetanje letilica, postalo je pista. Nije poznato šta je to natjeralo Bakića da sleti, da li je ono bilo i predviđeno ili je bilo prinudno. ali u svakom slučaju svoju ,,Brege-19“, oznaka N 1 5, usmjerio je na travnatu površinu, kad je odjednom ugledao grupu ljudi na njoj. Jedino što mu je bilo preostalo, pošto se o preletu nije moglo ni pomisliti, da pokuša da ih nekako izbjegne sa najmanjom štetom i, naravno, bez posledica po njih, dok o svojoj bezbjednosti nije ni razmišljao. Kao vješt pilot uspio je da zaobiđe te zaprepaštene mještane, uspješno je prizemljio avion, ali je proklizao po neravnijem rubu brda, koje je bilo i ivica istočne strane piste. Zaustavio se, uspjevši da ugasi motor, s desnim krilom prislonjenim na krov brvnare Draga Pajkovića i prednjim dijelom uz pleteni plot.
– obrada Milija Pajković
Ono što je neshvatljivo jeste to da je avion ostao čitav, krilo neoštećeno, pa čak ni jedna šindra, odnosno drvena krovna pokrivka, a ni plot, a pilot Puniša Bakić je ostao bez bilo kakve ogrebotine.
Međutim, tu čudesima nije bio kraj – znatno kasnije, rođaka pilota Puniše Bakića Zlatana-Zlata udala se za sina domaćina kuće u koju je udario krilom aviona. Inače, ranije je bila udata još jedna odiva Bakića za bliskog rođaka tog domaćina, Jagoša Pajkovića, Stanisava-Ćana. I ne samo to, na zaravni iznad tog mjesta ugrađeni su, znatno docnije, rezervoari za kerozin za potrebne najprije civilnog, a potom i vojnog aerodroma koji se preselio sa te površine na donju terasu, Škrljevicu, koja je obuhvatala područja Doca i Lušca, a kasnije je proširena na Kamenjaču i Pešca sa njenim poljima.
A da je ova nevjerovatna priča i sasvim tačna svjedoči i fotografija, čiji je tvorac za sada nepoznat, a koju je sačuvalo ovo poznato i ugledno bratstvo.
U Beranama žive Punišini najbliži rođaci, a među njima i rođeni sinovac Milo sa svojom porodicom…
Fotografija: foto-album porodice Bakić
Obrada fotografije: Milija Pajković
Fotografija mjesta gdje je avion zakačio krov: Milija Pajković
Be the first to comment