Miraš Martinović – Dan i noć u Butui

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje ove knjige sa našeg portala i njeno dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.

Miraš Martinović je jedan od najznačajnijih crnogorskih pisaca. U literaturu ulazi knjigom Mit o Trešnji (prvijenac nagrađen književnim priznanjem Lazar Vučković).
Na regionalnim i širim prostorima prepoznatljiv je po antičkim temama i zaboravljenim pejzažima Crne Gore koje je oživio u romanima: Putevi Prevalise, Otvaranje Agruvijuma, Teuta, Snovi u Doklei i Antički gradovi/snovi i sudbine.
Objavio i romane: Jeretik, Vavilonski mudraci, Poslednji Eshilov dan, Harfistkinja iz Ura, roman o Njegošu
Drugoga sunca luče i knjigu priča Povatak u Aleksandriju.
Bogatu stvaralačku riznicu Martinović upotpunjuje pjesničkim knjigama: Nevidljivi ljetopis, Govor kraljeva,
Govor zemlje, Sašaptavanje s memorijom, Luk i lira, Glasovi iz kamena, Dan koji nije prošao, Krug začaranog vremena (izbor iz poezije) i Sveska od maslinina lišća.
Knjiga Glasovi iz Doklee je sinteza njegovog stvarlaštava.
Martinović je priređivač izbora iz poezije Radovana Zogovića Pjesme nepokorne (CANU, 2018). Djela su mu prevođena na nekoliko jezika. Dobitnik je Regionalne književne nagrade Teuta za ukupno djelo i Oktobarske nagarde Herceg Novog, grada u kome živi. Član je Crnogorskog PEN-a i Matice Crnogorske.

KOPRENA KROZ KOJU SE
ODSLIKAVA ŽIVOT I NAKON ŽIVOTA

… Pjesnici žive vlastite snove, okopavaju zemlju svoga trajanja, sade riječi kao zrna, koja, ako posiju „na plodno mjesto, daće ploda“. Oživljavaju u temeljima grada „zazidani duh“ i kad grada nije.
„Dan i noć u Butui“ Miraša Martinovića je djelo koje na najneposredniji način svjedoči o poimanju riječi, kao poruke „u kamen uklesane“, besjede o životu Riječi, rođene da živi. One što priča kad bogovi zaćute, a pjesnici u njihovo ime zbore. Ovo pjesnikovo hodočašće, je nadosjetilno i prekosvijetno putovanje kroz vrijeme od prije dvije i po hiljade godina, kako bi se ostvarila komunikacija sa duhom Budve. To je onaj put spoznaje od fizičkog ka metafizičkom, ono što ostane kad sve prođe, kada se čuje govor kamena i glas iz dubina njegovih…
/“U temelje je/Uzidao sebe/I kada ne bude grada/Moj duh će biti tu“…/ (Kraljev duh) To je ono putovanje
milenijumima unazad, iskazano pjesnikovom potrebom da riječju stvori „imaginarnu biografiju“ grada Budve. Pri tom se iz laboratorije njegovog stvaralačkog bića rađa umjetnička transmisija i u tom smislu ove lirske iskaze uzimamo kao palimpsest. Iščitavajući zapise sa pergamenta jednog vremena, Martinović, sloj arhetipskog, naslijeđenog, prekriva drugim, poetskim, iz kojeg prosijava prethodni. Sazidavši Grad nanovo „od sna i imaginacije“, on oblikuje „svoje, i lice grada“, vjerujući u njegovu postojanost; jer, što je čvršće i postojanije od riječi?!…

Zorica Joksimović

GLAS
Svaki grad ima glas…

Svaki grad
Ima glas

Koji
Govori i kad
Grada

Nema

KLIKNITE NA NASLOVNU STRANU KAKO BI OTVORILI 
KOMPLETAN SADRŽAJ KNJIGE