Miraš Martinović – Perikle sam sa sobom


Dok sprema posmrtnu besjedu za izginulim vojnicima…. Idući u susret velikoj pogrebnoj svečanosti, razmišlja drugačije  od onoga što će napisati…



Konvoji mrtvih

Stalno pristižu

Uglavnom noću

Da bi manje

Uznemiravali građane

Pristižu tiho

Dok Atina spava

Ginu i naši i njihovi

Grci i Spartanci

Ovaj rat je

Velika besmislica

A braniti se moramo

Napadnuti smo

Napadnuti ima pravo

Da se brani

Svim mogućim

Oružjem

Moja besjeda

Mora biti drugačija

Zbog državnih

Interesa

Zbog grada

Zbog slobode

Zbog roditelja

Čiji sinovi ginu

Sve to  treba

Opravdati

Svečanim govorom

Kićenim riječima

Utjehe radi

Grada i građana

Slavom ovjenčati

Poginule

A šta je slava

Moram utješiti

Porodice

A šta je utjeha

Mrtvi ne mogu oživjeti

Sve ih je više

Svakog dana

Bitke

Na sve  strane

Gine se

Moram

Pravdati

A pravdanje je slabo

Nikakav mu je

Smisao

Rat je najgore

Što može zadesiti

Svaku zemlju i narod

No običaj je grada

Takav

Moramo  javno

Pokopati mrtve

Organizovati

Svetkvinu

Osvještati

Zajedničku grobnicu

Juče sam tamo išao

Kolika grobnica

Držati se

Običaja  predaka

Negdje sam duboko

Protiv ovoga

A čast je pripala meni

Ako je to čast

Mrtvi ne čuju

Ni živi ne čuju

Plač i ridanje

Naricanje

Narikača


Pomišljam

Na siročad

Mnogi ne znaju

Da se neće

Nikada vratiti

Njihovi očevi

Mjake u crno

Odjevene

S djecom u naručju

Moramo se braniti

Po cijenu

Žrtava

Mi smo Atinjani

Slobodni ljudi

U našem polisu

Rođena je

Demokratija

Ona ne smije

Da umre

Ni sloboda da se

Ugasi

Ovaj rat je besmislen

Kao svi

Ratovi

To se tek vidi

Na kraju

Kada pijanstvo

Uhvati

Treba mnogo vremena

I mrtvih pa da se

Otrijezne zaraćeni

Mrtvi i dalje

Koliko mrtvih

Velika grobnica je

Iskopana

           Ovo su samo

           Moje misli

           Niko ih ne čuje

           Osim ja

           Moram spremati besjedu

I da ne zaboravim

Važnu rečenicu

Koju moram izreći

                 Naš grad je  škola

                 Cijele Helade

I još jednu

Na koju nikako

Ne smijem zaboraviti

Odmah ću je

Zapisati

                Jer svoje živote

                Položili su zajedno

                Ali je svaki za sebe

                Stekao besmrtnu slavu

                I najugledniji grob

                Ne samo onaj u kome

                Svi počivaju

                Nego i onaj u kome

                Njihova slava u svakoj prilici

                I riječju i djelom

                Živi u vječnom sjećanju

                Jer slavnim je ljudima

                Cijela zemlja spomenik

Moram

Zbog javnosti

               Ovo treba opravdati  



9. april



Objavljeno: Vijesti.me 30.04.2022. 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


twenty − 12 =