GLAVA SVETOGA VLADIMIRA
“Glava Svetoga Kneza Vladimira Dukljanskog kao zalog dobrih odnosa između Makedonaca i Crnogoraca”
Sreten Perović
Kao što je već poznato Dukljanski Knez Vladimir je na prijevaru, 1016 godine pozvan u Prespu đe mu je pośečena glava. Nakon toga Vladimir postaje narodni, hrišćanski svetitelj čiji kult se poštuje već 1000 godina na prostoru Balkana i šire, a u Crnoj Gori poštovan je jednako od muslimana, katolika i pravoslavaca.
Posljednjih 10 godina, potpuno posvećeno bavio sam se istraživanjem kulta Svetog Vladimira Dukljanskog i sa grupom entuzijasta, volontera i poštovaoca njegovoga kulta obilazeći Crnu Goru, Albaniju, Makedoniju, Grčku, Hrvatsku, Srbiju i Bugarsku, dokumentovao sam njegove portrete na freskama i ikonama i pronalazio dijelove njegovih moštiju koji se čuvaju u Albaniji, Makedoniji i na Svetoj Gori.
Poseban izazov za mene je bilo pronalaženje pośečene glave Sv. Vladimira jer je nije bilo sa ostalim moštima.
Prije oko 4 godine, sasvim slučajno, čitajući dijela Konstantina Petkovića rođenog 1824 godine u Bašinom Selu u blizini Velesa, inače kasnije ruskog konzula u Dubrovniku i pisca koji je ostavio značajnog traga u odnosima Rusije i Crne Gore, pronašao sam tekst o njegovoj posjeti Svetoj Gori. U jednom kratkom eseju Petković piše da je pośetio manastir Zograf kako bi potvrdio svoje saznanje da se u tome manastiru čuva glava Svetoga Kneza Vladimira. Kako sam navodi na njegovu veliku žalost manastir je bio zaključan i u njemu nije bilo monaha tako da nije uspio da ovo svoje saznanje provjeri.
Ovaj tekst za mene je bio izazov i pristupio sam pripremama za pośetu Svetoj Gori. Moju ideju prihvatili su Dragoljub Rašović, Sreten Perović i Dušan Ivanović, a fondacija Sv. Petar Cetinjski je odlučila da finansira ovo putovanje.
Da bismo mogli pośetiti Svetu Goru bila nam je potrebna viza i poziv manastira što je odradila makedonska ekipa učesnika u ovoj istraživačkoj pośeti koju su sačinjavali Sašo Cvetkovski, Goce i Ilija Risteski i Hristijan Cvetkovski.
Do Svete Gore se može putovati od Podgorice preko Ohrida i Bitole do Soluna, a zatim do posljednjeg mjesta na obali Egejskog Mora Uranopolisa u kojem morate parkirati auto i dalji put produžiti feribotom.
Na feribotu vas očekuje policija i carina Svete Gore i da bi putovali morate imati vizu. Feribot pristaje na više pristaništa i morate znati u koji manastir idete kako bi se iskrcali i produžili pješice do manastira, što podrazumjeva najmanje jedan sat hoda. Obzirom da smo bili najavljeni kao gosti manastira po nas je kolima došao zamjenik igumana i povezao nas do manastira.
Manastir Zograf se nevidi dok mu se sasvim ne približite, a kada ga vidite, u najmanjoj mjeri, ćete biti iznenađeni građevinu u obliku srednjevjekovnog zamka na uzvišenju opkoljenog šumom.
Prvi utisak je bio da smo prihvaćeni od ljubaznog momaka koji nam je ponudio u prijemnoj sobi da se osvježimo i upišemo u knjigu gostiju, a zatim nas poveo u potpuno novi konak sa višekrevetnim sobama.
Obzirom da je prvi obrok već završio za nas je priređen u trpezariji posebni obrok. Naredne sate smo proveli u razgledanju manastira i crkava i osamili se u manastirskoj tišini.
Tek trećega dana boravka iguman Amvrosij nas je primio i saslušao našu želju da vidimo glavu Sv. Vladimira. Iguman je bez dvoumljena prihvatio da nam pokaže sve dijelove moštiju sa kojima raspolaže manastir i poveo nas u prostor u kojem se u dvije vitrine iste i čuvaju.
Konačno smo imali priliku da u rukama igumana vidimo četvrtastu kutiju od sedefa u kojoj se nalazi glava Sv. Vladimira pokrivena zlatnim listom sa pet otvora na vrhu. Četiri manja otvora prikazuju dio moštiju druga četiri svetitelja dok centralni veći otvor omogućava da vidite gornji dio lobanje Sv. Vladimira. Iguman je dozvolio da fotografišemo glavu i da napravimo zajedničku fotografiju, a zatim nas poveo u vinski podrum i ponudio nas rakijom starom preko 40 godina.
Crnogorski dio tima na ovaj način završio je svoju misiju i izvršio neophodne pripreme za povratak dok je makedonski dio tima produžio svoj boravak i narednih dana posjeto manastire Hilandar i Vatoped u kojima su otkrili i dokumentovali likove Sv. Vladimira na freskama.
Ovo putovanje je bilo samo jedno u nizu koje smo posljednjih šest godina proputovali u potrazi za dokazima o rasprostranjenosti kulta Svetoga Kneza Vladimira i ono je trajalo od 07-12.09.2013 godine.
Naravno, morali smo čekati da ovaj fakt bude objavljen, kao ekskluziva u monografiji o Svetome Knezu Vladimiru koja je promovisana tačno 1000 godina nakon njegove smrti, 22.05.2016 godine, pa tek onda objaviti kako smo tačno provjerili informaciju iz 1852 godine koju smo saznali od Konstantina Petkovića.
