Mirza Lekić– rođen 1988. god. u Podgorici. Jedan od osnivača i urednika časopisa za književnost i kulturu Script u kojem je naročito bio posvećen književnom prevodilaštvu. Zastupljen u panorami mlađeg crnogorskog pjesništva Tu su. Poeziju i eseje objavljivao u književnim časopisima Quest, Almanah i na blogu za književnost Hiperboreja. Živi u Podgorici.
ZAŠTO SMO ZABORAVILI PRAISTORIJSKE CRTEŽE U LIPCIMA?
Vjerovatno je veliki broj onih koji nijesu znali da na crnogorskom primorju, u selu Lipci kod Risna, postoje praistorijski crteži koji datiraju iz VIII vijeka prije nove ere. Mnoge generacije su u toku svog redovnog obrazovanja samo naišli na pomen pećinskih crteža Altemira u Španiji ne znajući da isto tako u njihovoj zemlji postoje primjeri primitivne pećinske umjetnosti od neprocjenjivog kulturnog značaja. Slikarstvo na pećini u Lipcima ipak bi moglo biti samo izbrisiv trag ilirske kulture na prostoru današnje Crne Gore.
Naš praistorijski ilirski predak, neka njegovo ime bude Skerdilaid, na okapini pećine bijelom je bojom naslikao scenu lova na jelene i ploveće lađe sa simbolima Sunca. U ovoj likovnoj predstavi našeg pretka prepoznajemo motiv plovidbe, motiv lova kao i kultnu simboliku izlazećeg sunca, poznatu još i kao svastika, što svjedoči o razvijenoj plovidbi i razmijeni kulturnih uticaja na Jadranskom priobalju. Motiv plovidbe prisutan je i u legendi o Kadmu i Harmoniji, osnivačima antičke Budve. Genijalnost praistorijskiog slikara iz Risna, Skerdilaida, odnosno njegov autorski potpis na ovom umjetničkom remek-djelu ogleda se u relaističkom prikazu lađa, koje nije morao preuzimati sa etrurskih mačeva koje je možda imao priliku da vidi, već je lađe koje plove zalivom mogao posmatrati sa Lipaca. „Taj sinkretizam – apstraktnih i realnih sižea i motiva – upravo najviše odlikuje Lipce.“(Pavle Mijovic, Kulture Crne Gore, Ranohrišćanski spomenici Prevalisa)
Za crteže u Lipcima prvi put sam saznao u ljeto 2014. godine, kada sam ih i posjetio. Bio sam zatečen nebrigom o ovom izvanrednom spomeniku kulture do kojeg vodi neoznačeni put uglavnom obrastao dračama. Put je najvjerovatnije ostao vidljiv i prohodan samo zahvaljujući hrišćanskom obredu nalaganja badnjaka u pećini neposredno prije crteža. Ovo je još jedan dokaz o kontinuitetu značaja Lipaca kao kultnog mjesta koje povezuje predhrišćanski i hrišćanski kulturno-religijski izraz na našim prostorima. A ne zaboravimo i da se za ovo mjesto vezuje legenda o skrivenom blagu ilirske kraljice Teute. Na mjestu samog pećinskog crteža ne postoji nikakva adekvatna zaštita niti tabla koja bi posjetiocu pružila korisne informacije o lokaciji na kojoj se nalazi. Iznenađen otkrićem mjesta na kojem sam imao neposredan dodir sa našim praistorijskim pretkom, Skerdilaidom, želio sam da otkrijem nešto više. Tom prilikom sam saznao o radovima uvaženog akademika Pavla Mijovića iz 1989. godine, koji se bave simboličkim značenjem primitivne umjetnosti u Lipcima. Ali, saznao sam i ovo:
15.03.2005: Četrnaestodisnji David Nikčević iz sela Lipci kod Risna u Boki Kotorskoj otkrio je u pećini iznad sela praistorijske crteže stare oko tri hiljade godina.
Izvor:Pcnen portal
Šta se desilo sa Lipcima između 1989. i 2005.godine ostaje donekle nepoznato. Zašto ovaj spomenik kulture još uvijek nije dobio relevantnu valorizaciju? Tražeći odgovore, sjetio sam se da sam na dnu jedne ranohrišćanske krstionice na arheološkom nalazištu nadomak Ohrida u Makedoniji vidio izuzetno očuvan mozaik sa prikazom svastike. Očuvanost ovog mozaika arheolozi koje sam sreo objašnjavali su time što je nalazište bilo prekriveno drvenim balvanima a zatim zakopano zemljom, dakle, prekriveno i zaboravljeno. Treba znati da je, u ovim slučajevima, svastika kao dio nacističke ikonografije i simbolike u posleratnom periodu na našim prostorima opravdano dobila jako negativnu konotaciju. Da li je ovo razlog našeg zaborava i nepažnje prema ovom skrivenom crnogorskom dragulju? U svakom slučaju važno je znati da je svastika u Lipcima, crux gammata, simbol izlazećeg sunca i vječnog života i da je ona „nađena na predmetima koji su rađeni pod uticajem materijalne kulture iz Grčke i Italije“. I da nema dodirnih tačaka sa njenom savremenom (zlo)upotrebom i simbolikom. Svastika u Lipcima je zapravo krst savijen u obliku grčkog slova gamma i predstavlja plameni krug koji se po nebeskom svodu kreće s desna u lijevo.
Institucionalni odnos prema kulturnom nasljeđu i spomenicima kulture osnovna je smjernica za formiranje kolektivnog kulturnog identiteta. S druge strane, lični doprinos i ponašanje po modelu bio bi novi pristup koji uključuje obrazovni sistem. Lekcija o praistorijskom slikarstvu otkrivenim u Lipcima treba da ima zapaženo mjesto u udžbenicima iz istorije i kulture. Ovakav proces doveo bi do stvaranja prirodnog odnosa prema kulturnom i nacionalnom identitetu koji iziskuje potrebu savremene, dugoročne strategije očuvanja i valorizacije spomenika kulture, u čemu je od ključnog značaja- sistem adekvatnog obrazovanja. Na taj način marginalizovali bismo pojavu omladinaca koji vandalskim ponašanjem uništavaju djelove spomenika kulture, kao što je nedavno bio slučaj sa antičkim lokalitetom Duklja i tvrđavom Tabija iznad Sutomora. Dobili bismo omladinu koja ima svijest o hiljadugodišnjem trajanju crnogorske istorije i kulture.
Be the first to comment