Nagrada Tipar Velizaru Radonjiću

Nagrada TIPAR za 2025. godinu, jednoglasnom odlukom žirija dodijeljena Velizaru Radonjiću za knjigu „Gluva dolina“.

Na Konkurs za Nagradu „Tipar“, za 2025. godinu, prispjelo je 19 knjiga humora i satire sa prostora bivše SFRJ (jedan autor je poslao dvije knjige). Knjige su rodovski i žanrovski različite, što je svakako odraz senzibilnosti njihovih autora, ali je evidentno da najveći broj posjeduje znatne umjetničke vrijednosti u kontekstu satirične i humoristične literature, konstatuje Žiri za dodjelu ovogodišnje Nagrade „Tipar“.

Žiri u sastavu prof. mr Zora Jestrović, Milenko Miro Šarac i Miodrag Stošić, jednoglasno je odlučio da se Nagrada „Tipar“ za 2025. godinu dodijeli Velizaru Radonjiću za knjigu „Gluva dolina“.

Član žirija Miodrag Stošić je saopštio da priče knjige Gluva dolina „naizgled deluju lokalnog usmerenja, ali se uspinju do opšteg značenja i mogu da se razumeju bilo gde. Pisac uspeva da bude duhovit na svim mestima u priči, a da one opet ne postanu puke zbirke aforizama“.

Drugi član žirija Milenko Miro Šarac smatra da je Radonjić beskompromisni satiričar koji „opservira sve mentalitetsko-karaktološke i društveno-političke maloformacije, prvenstveno crnogorske zbilje, sa punom dozom kritičke neposrednosti i rušenje društvenih tabua“.

Predsjednica žirija prof. mr Zora Jestović ocjenjuje da je knjiga Gluva dolina jedno kompleksno satirično djelo, žanrovski i rodovski usložnjeno, tematski aktuelno, savremeno i svevremeno. Nastalo je po apriori zamišljenoj autorovoj namjeri „da upire prstom na naše gluposti i nepočinstva, da nam otvara oči i bude antidot, protivotrov, odnosno melem za sve naše omraze i čegrsti“.  U tematskom i sadržajnom epicentru ove knjige kuca srce savremene Crne Gore i to onakve Crne Gore „kakvu je onaj ko umije da gleda, a uz to je dobronamjeran, vidi sa vrh Lovćena“, jer ‘… ko na Lovćen ak i malo stoji više vidi no onaj iz Podgorice’.

Tekstovi u ovoj knjizi, dodaje profesorica Jestrović, su nastajali u različitim vremenskim intervalima, ali svi iz nesebične ljubavi prema Otadžbini. U njima se istovremeno reflektuje i slika vječno bolne i nesigurne balkanske stvarnosti koja se može profilisati Radonjićevim aforizmom „Čovjek je čovjeku Kain“, jer „živjeti na Balkanu, to je Sizifov posao“.