Atelje DADO – Izložba “Nezaštićeni arhiv” Jelene Blagović

 

Narodni muzej Crne Gore

 
 

Narodni muzej Crne Gore u Ateljeu Dado na Cetinju, organizuje izložbu “Nezaštićeni arhiv” umjetnice Jelene Blagović. Otvaranje izložbe će biti u petak, 01. aprila 2016. godine, u 19h, a može se pogledati do 24.04.2016.

 

Konstruiranje identiteta kroz obiteljski arhiv /
Arhont obiteljskog naslijeđa

Otkud potreba da gradimo identitete pokušajem rekonstrukcije obiteljske povijesti? Što je to u prošlosti toliko čvrsto da bismo se mogli na to osloniti u pokušaju definiranja vlastitog postojanja? Tražimo li objašnjenje? Razloge? Opravdanje? Ili jednostavno niječemo vlastitu trenutačnost nastojeći se uglaviti u neku vrstu imaginarnog kontinuuma? I gdje je točno to mjesto na kojem završava činjenica, a počinje konstrukcija?

Prikupljanje je esencijalna ljudska potreba, ono je prvi stupanj očuvanja, često nesvjestan i automatski, pogotovo kada se radi o obiteljskim stvarima, predmetima od emotivnog značaja. Arhiviranje, kao idući logičan korak, pak nije ništa drugo doli unošenje reda u vlastita, kao i sjećanja prethodnika. Metode pritom mogu biti različite, manje ili više razrađene, razlozi manje ili više opravdani, no rezultat je uvijek u konačnici sustav, koji omogućava definiciju. Osobnu. Društvenu. Političku.

U oba izložena ciklusa Jelena Blagović upravo uspostavlja odnos s prošlim, s ciljem definiranja sadašnjeg. Sebe. Stvara svoj arhiv, ne organizacijom na osnovu priznatih i unutar različitih institucija već provjerenih postupaka, već estetizacijom u mediju fotografije. Te su fotografije rezultat dugotrajnog procesa, pregledavanja, razgovora  slučajnih nalaza, zbližavanja, i, kroz čitavo vrijeme, intimnog suočavanja. Što njezin arhiv ni u kom slučaju ne čini manje legitimnim. Ili pak možda manje (ili više) točnim.

U ciklusu, koji naziva Obiteljsko srebro i tako samim naslovom naglašava važnost naslijeđa i nasljeđivanja, snima obiteljske fotografije, albume, dopisnice, knjige, novac,… aranžirane u ladice antikne komode. U osobnom smislu, radi se, kako sama kaže, o „obiteljskom kamenu temeljcu, memorabilijama“ prenošenim s generacije na generaciju.  Promatrač međutim ponuđene, naoko slučajne, međutim s estetskog, kao i sadržajnog stanovišta vrlo promišljene arhive, promatra kao svjedoke građanskog života, kao dokumente jasno definiranog kulturnog kruga, koji je opstojao kroz više od stotinu godina. Privatni arhiv tako ujedno postaje i općim dokumentom jednog vremena.

Drugi ciklus, nazvan Prije mene, znatno je osobniji po svojoj naravi. Radi se o fotografijama ljubavnih pisama, koja je autoričina majka primala od puberteta do prvih godina poznanstva sa svojim suprugom, autoričinim ocem. Tako Jelena uspostavlja relaciju prema vremenu, ali i emocijama koje su joj neposredno prethodile. Snima ih s jednakom pažnjom, s kojom su bila pisana, očekivana i čitana, poštujući povjerenje, koje joj je majka ukazala podijelivši s njom svoju intimu. Sadržaj pisama ostaje sakriven, dok njihova fotografska interpretacija ne samo da naznačuje intimnu korespondenciju, već i govori o suptilnom odnosu majke i kćeri. Pažljivo promišljenim osvjetljavanjem, Jelena promatraču omogućuje da na fotografijama prepozna pokoju riječ iz pisama…naše, čekati, izgubio, ljubav, život,.. i tako naslućuje njihov sadržaj, zatim pečate s datumima i oznakama toponima kao male putokaze, koji bezvremensku emociju definiraju vremenom i mjestom.

Ne treba zaboraviti da je arhiv bilo koje vrste, a posebice onaj obiteljski, prvenstveno posljedica neselektivnog prikupljanja. Dok  je njegova prezentacija rezultat određene odluke i uvijek samo jedna od mogućih varijanti. Referent ovih fotografija Jelene Blagović jest materijalan i opipljiv, ali njihov glavni sadržaj oblikovan je osobnim iskustvom i sjećanjima autorice, njezinim željama, emotivnim inventarom i pokušajem vlastitog prepoznavanja unutar obiteljske priče.
Što Jelenu čini pravim arhontom[1] obiteljskog naslijeđa.

                                                                                              Iva Prosoli

[1] iz riječi arhiv- od grčkog arkheion, prvobitno kuća, dom adresa, boravište viši magistrata, arhonata, onih koji zapovijedaju, prema :Derrida, Jacques. Archive Fever, str.2

 

Jelena Blagović, Obiteljsko srebro 

Umjetnička izjava:

Jelena Blagovic - Family silverPropitujući osobnu prošlost kroz naslijeđe vlastite obitelji, postavljam pitanja o važnosti obiteljskog arhiva. Na određena pitanja o sebi, odgovore sam pronašla pohranjene u ladicama antikne komode, u žutilu starih obiteljskih dokumenata i memorabilija. Čuvan generacijama i darivan u naslijeđe kao obiteljski kamen temeljac, ovaj privatni arhiv priča priču moje obitelji. Doživljavam ga kao osobni otisak, moje nevidljivo, a ipak u mnogo slojeva ozrcaljeno ja. Nazivam ga Obiteljsko srebro.

 

Prije mene

U seriji fotografija Prije mene propitujem vlastiti identitet u odnosu sa svojom majkom, gledajući kroz vrlo opipljivu – materijalnu stvar – majčina ljubavna pisma.
Čitanje tuđih ljubavnih pisama, osim s dozom neuljudnog i voajerističkog, povezujem s osjećajima koje pruža njihovo iščekivanje i otvaranje, raznolika tekstura, miris starosti i istrošenosti papira na kojemu su napisana, te sa spoznajom da su bila čuvana sve ove godine.
Pisma iz serije fotografija Prije mene su pisana od 1968. do 1981. godine, a odnose se na vrijeme  od majčinog puberteta do prvih godina veze s mojim ocem.
U tom periodu nije bilo Interneta, e-mailova, sms poruka, chatova i ostalih danas dostupnih sredstava komunikacije kojima smo u pravilu zamijenili pisanje pisama.
Brzina i površnost današnje pisane komunikacije, te nestabilnost medija gotovo da ne ostavljaju prostora za spoznaju, proživljavanje i emocionalni vremenski odmak od navedenih osjećaja, te ih je gotovo nemoguće čuvati i arhivirati, kao nekada rukom pisana pisma.
S druge strane, tema dotiče suptilnost mog odnosa s majkom, koja mi otvara vrata svoje intime, kroz svoja pisma me pušta u svijet njezinih prošlih romantičnih osjećaja i navodi me na preispitivanje mojeg odnosa s njom, te upoznavanje jednog, meni do sada nepoznatog, dijela njezine osobnosti i prošlosti.

 

Jelena Blagovic - BeforeMe

 

Jelena Blagović rođena je 1983. godine u Zagrebu.

Završila je dvogodišnje studije fotografije na Istituto Superiore di Fotografia e Arti Visive u Padovi, Italija. Školovanje nastavlja u Engleskoj gdje 2007. godine završava preddiplomske i diplomske studije umjetničke fotografije na University of Westminster u Londonu i stiče diplomu magistra fotografije.

Nagrađena je stipendijom David Faddy Scholarship za akademsku izvrsnost.
Zaposlena je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu kao docentkinja na Odsjeku snimanja, Katedra za fotografiju.

Izlagala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Engleskoj, Kini, Hrvatskoj, itd., a dobitnica je više nagrada za svoj rad.

Članica je Udruženja likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti, koje je 2014. godine proglasilo najboljom mladom umjetnicom.