Bečići – Izložba slika “BUDVANSKE METASTAZE” Slobodana Boba Slovinića

 

Becici - Hotel The Queen of Montenegro

 
 

U organizaciji NIP ART-PRESS iz Budve, u galeriji hotela QUEEN OF MONTENEGRO u Bečićima,  u četvrtak, 09. juna u 20 sati,  biće otvorena samostalna izložba slika, poznatog crnogorskog slikara Slobodana Boba Slovinića. 

Autor će se predstaviti radovima iz ciklusa “Budvanske metastaze” nastalih u periodu od 2012 – 2016. godine.

 

Ciklus Budvanske metastaze - katalog

 

Slobodan Slovinić je  do sada imao preko 50 samostalnih i oko  300 zajedničkih izložbi. Za svoj rad, dobitnik je brojnih nagada, među kojima i državne – 13-to julske nagrade. Ima status istaknutog umjetnika Crne Gore.

Izložbu  slika Slobodana Boba Slovinića, u galeriji hotela Queen of Montenegro u Bečićima, otvoriće arhitekta Slobodan Bobo Mitrović.

 

131 Slobodan Bobo SlovinicSlobodan Bobo Slovinić je rođen 1943. godine u Budvi. Diplomirao je 1966. godine na Akademiji za primenjene umetnosti u Beogradu, na odsjeku unutrašnje arhitekture, u klasi prof. Đorđa Krekića. Bio je na studijskim putovanjima: Grčka, Njemačka, Francuska, Italija, Irak, SSSR, Španija. Prvi put se predstavio 1961. na grupnoj izložbi u Umjetničkom paviljonu u Podgorici a prvu samostalnu izložbu priredio je 1965. u Modernoj galeriji u Podgorici. Do sada je imao preko 40 samostalnih i više od 300 grupnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je mnogobrojnih državnih i međunarodnih nagrada i priznanja. Istaknuti je kulturni stvaralac Crne Gore od 2010. Član je ULUCG-a i ULUPUCG-a od 1968.

1978. je izabran  za sekretara Odbora za likovne umjetnosti CANU.

1982/1983. je postao član “Maison des Artistes” u Parizu. Učestvovao je u radu više slikarskih kolonija. Kreirao je više od 400 projekata unutrašnjeg uređenja prostora i drugih projekata od kojih je većina realizovana. Bio je profesor na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici.

Objavio knjige: “Pariski zapisi” (1996); “Umjetničke zbirke Centra savremene umjetnosti Crne Gore” (2010); “Ars Libris 1999-2012” (2013). Osim slikarstva i likovne kritike, bavi se enterijerom i dizajnom.

Stalno živi i stvara u Podgorici, a povremeno i u Budvi.

 

ZA VIŠE INFORMACIJA O CJELOKUPNOM STVARALAŠTVU
SLOBODANA BOBA SLOVINICA
KLIKNITE NA POČETNU STRANU NJEGOVE PREZENTACIJE

Prezentacija

 
 

SLIKAREVA POBUNA

U katalogu koji je pripremljen za ovu izložbu, arh Slobodan Bobo Mitrović je između ostalog napisao i sljedeće:
“Po nekim definicijama umjetnost je reakcija na stvarnost. Pred nama je izložba slikarske reakcije-pobune, u kojoj slika, pored umjetničke i estetske dobija etičku, moralnu i ohrabrujuću komponentu. Aktivna Slovinićeva reakcija na događaje, daje ovoj izložbi poseban društveni angažman. Postavlja je u ravan Foruma javnih događaja, aktuelnih rasprava o prostoru.

…………

“… Stari grad sa brdom Spas, obala od Platamuna do Petrovca oko Školja i Katiča je Slovinićev rajski svijet u kojem pulsira njegov život, svijet koji se ovaplotio kroz njegov crtački i slikarski način mišljenja. Taj slikarev transponovani likovni svijet je postao vrijednost sama za sebe. Slovinićeva čula su opijena i sa njegovom virtuoznom crtačkom rukom, individualnom kolor paletom, traju već 50. godina neraskidivo vezani.

No kao, zla slutnja, prije 15. godina građevinska ruka je počela da kvari tu vječnu harmoniju budvanske rajske ljepote i napala ostrvo Sv. Nikolu. U svijesti građana, umjetnika, ostrvo Školj je simbol života, mjesto kulta, ljubavi, memorije, prenešeni simbol grada, nepresušne ljepote i inspiracije.

Graditelji su uzeli stvar u svoje ruke. Slikar se pobunio i napravio izložbu protesta nazvanu “Rekvijem za Školj”. Bolno se oprašta od Školja koji više neće moći da predstavlja onu mentalnu konstantu ljepote, koju je slikar spoznao od najmanjih nogu toplog djetinjstva.

Počele su nove nevolje. Budvu je u njenoj istoriji zadesilo desetine katastrofalnih potresa, ali neočekivano je krenuo potres jači od svih, a to je katastrofalni potres uma i duha ispoljen u enormnoj eskalaciji gradnje, pohlepe, grabeži, nepoštovanja nijedne društvene norme i pravila. Urbanistički prevrat, agresivnom izgradnjom, ruši grad svojom prazninom i bezsadržajnošću i to sve na štetu Stare Budve nametanjem svojom blizinom.

Rajska priroda i ljudske vjekovne tvorevine poslije 2500. godina trajanja nestaju. Svaka nova kuća izranja i utrpava se među juče izgrađenim, ugrožava ih kao neka vanzemaljska avet, počinje prava životna i slikarska drama. Ako je u svijetu došlo vrijeme terora i diverzija onda je u
Budvi došlo vrijeme urbo-diverzija.

Slovinićeva muza je zaražena, bolest se razbuktava. Građevinski monstrumi u mreži kranova i skela, mehanizacije u jakim bojama, sa radnicima pod šlemovima i uprtačima kao neki upravljači vanzemaljskih oruđa, ugrožavaju sve oko sebe, gutaju sunce i stare komšijske kuće koje prskaju pred njima.

Nestaje Slovinićev umjetnički subjekt. Slikareva drama se prelama kroz njegove slike. Njegovoj Staroj Budvi uzimaju dušu, bijesna pohlepa je razjeda. Agresivna građevinska bahatost ima oblik urbometastaze. Slikar u toj graditeljsko-rušilačkoj senzaciji vidi praelemente metastaziranog bolesnog bića, monstruoznih oblika koja dekonstrukcijom nestaju i gube se iz prepoznatljivih formi, do juče živih…”

 

Metastaze No-8

 

ZAPIS AUTORA

Umjetnik je o ovom ciklusu između ostalog zapisao sljedeće:

“Najnoviji slikarski ciklus, “Budvanske Metastaze”, nastajao je intuitivno u samštini ateljea, u periodima duboke rezignacije, potištenosti i duhovne patnje, zbog kontinuirane ugroženosti rodnog budvanskog starogradskog dragulja. Veliko posrnuće otpočelo je planerskim, urbanističkim, projektantskim i graditeljskim intenzivnim nasrtajima i frontalnom devastacijom prostornih, istorijskih, kulturnih i tradicionalnih vrijednosti cijelog područja. Tragično stradanje, nezadrživo se nastavilo ogromnim materijalnim, duhovnim, moralnim i svakim drugim posrnućima.

U okviru recentnog ciklusa, egzistira šesnaest horizontalnih scenskih prizora, dimenzija (28×42), ostvarenih uljanom tehnikom na kartonskim maklaturama, koji se nižu jedan za drugim kao animirani kadrovi. U metastaznim scenama, niču, rastu i šire se betonsko-željezni stubovi, grede i konstruktivni spletovi, u naletu nezadrživo, pritiskaju i guše starogradsko jezgro, ono lagano gubi dah i počinje da nestaje u ropcu. Međutim, u trenucima optimizma, ne gubeći nadu za opstankom, a zbog kontrapunktnog principa, na početku i u završnoj sceni, ostvarena je i prezentovana, neuništiva i čarobna Budva…”

 

ZA VIŠE INFORMACIJA O PREDSTOJEĆOJ IZLOŽBI
KOJA JE VIŠE OD IZLOŽBE KLIKNITE NA SLIKU

Metastaze No-11