Karver – Promocija knjige eseja Boža Koprivice – “Luđak je vječno dijete (Partizanski eseji)”

 

Karver 2

 
 

U četvrtak, 2.jula 2015. godine u 21:30h, u okviru festivala Odakle zovem, Podgorica 2015., održaće se promocija knjige eseja Boža Koprivice – “Luđak je vječno dijete (Partizanski eseji)”. Knjigu je izdala knjižara Karver uz podršku Ministarstva kulture Crne Gore.

Eseji Boža Koprivice o Mirku Kovaču, Danilu Kišu, Mihailu Laliću, Pavlu Goranoviću, Miodragu Vukoviću, Ljubu Đurkoviću, Miliji Pavićeviću, o predstavama CNP-a, koji predstavljaju vrhunce književne esejistike, veoma su značajan prilog teoriji savremene crnogorske književnosti.

Knjiga se već nalazi u prodaji u knjižari Karver. 

***

Bozo Koprivica - Ludjak je vjecno dijete“Krajem sedamdesetih 20. stoljeća sjedili smo, pijančili Milišić i ja u „Stambol-kapiji“, ili je to bio „Central“ ili „Vidin kapija“ ili smo bili u svim tim kafanama – taj dan. Mijenjalo se slikarsko književno društvo… a nas dvojica smo se nešto raspravljali, ma dokačili oko poezije Brane Petrovića – pa gotovo da izađemo da to riješimo „na šake“. Izvukao bih deblji kraj. Milišić je plivao „baterflaj“ kao da pliva „slobodno“. Onda me on pitao – A odakle si ti? – Iz Nikšića. – To je jedini grad u zaleđu u kome sam imao neki lijep kompleks. Pomislio sam da je u staničnom bifeu, ili u „Zahumlju“, ili kafani „Lovćen“, ili u bifeu „Zeta“ sjedio s Vitom Nikolićem, ili sa Jovom Džadom ili sa Pušom Obrenovićem ili sa Savom Stanojevićem, narodnim herojem (jedinim narodnim herojem u Jugoslaviji kome je zbog Golog otoka oduzet taj orden; verujem da se Đilas ne bi naljutio), ili onim „suvišnim“ ljudima, koji su gospodski nosili svoj promašen život. A znali su i o Dovženku, Čuhraju, Kamovu, Vertovu, i o Ljubu Babiću, i Grosiću, i o Bodleru, Matošu, I. G. Kovačiću, i o Matačiću, i paškom siru, i o Rokiju Marćanu, Edvardu Robinsonu, Edvardu Kocbeku… Nikog, ništa nije pomenuo M. Milišić i nastavili smo svađu. Zašto sam pomislio da su se u N. sreli Milan Milišić i Vito Nikolić? Zato što su obojica voljeli priču  Šarani kao u snu. Tu priču napisao je Ueda Akinari. Kako bih volio da sam napisao tu priču! Nekad sam je znao naizust… A možda sam je i napisao.”
Božo Koprivica