Kotor Art – Najava programa za 06. avgust 2012.

 

 

4. Međunarodni festival Kotor Art

  11. Don Brankovi dani muzike

 

Na koncertu pod nazivom „Stranci u noći“, a kao dio „of-programa“ XI Don Brankovih dana muzike, u ponedjeljak će nastupiti Masimo Savić (vokal) i Matija Dedić (klavir). Koncet će biti održan na Ljetnjoj sceni u Kotoru s početkom u 21 sat, a na programu će biti numere džeza i evergrina. Karte za koncert mogu se kupiti na Kamenom kiosku ispred Glavnih gradskih vrata.

 

Massimo Savić (1962, Pula) djetinjstvo je uglavnom provodio u Istri, iako su ga životne okolnosti odvele prvo do Italije, pa zatim do Australije. Godine 1979. dolazi u Zagreb. Upisuje se u treći razred srednje škole i ubrzo osniva grupu Dorian Gray. Na jednom od zagrebačkih provoda, Massimo upoznaje tada eminentnog muzičkog kritičara Mladena Vukmira koji je pisao za Polet, studentski list i Džuboks. Poziva ga da dođe na probu Doriana Graya. Vukmiru se dopala Massimova drskost i čudan zvuk benda, ali nadasve su ga pogodili neobičan glas i krajnje stilizovano sviranje gitare. Dogovara im nastup sredinom septembra 1981. u klubu Lapidarij, tadašnjoj fabrici novotalasnih i postnovotalasnih bendova. Koncert je gledao i Vukmirov prijatelj, kritičar časopisa Džuboks, Borislav Knežević i posle koncerta napisao: Šokantno je da je ovo prvi nastup banda jer zvuče kao da imaju bar dva albuma iza sebe. „Grupa nastavlja sa koncertima po kultnim zagrebačkim mjestima gdje upoznaje bračni par Krištofić-Bachrach koji će edukativno veoma uticati na Massima. Slijedeća važna osoba u Massimovom životu je Dražen Vrdoljak koji je 1982. organizovao snimanje grupa Psihomodo Pop, Karlowy Vary, Heroji i Dorian Gray, sa namjerom da se napravi album po njemu najvažnijih postnovotalasnih grupa. Doriani su bili prvi na redu za snimanje i u jednom trenutku momci odlučuju da odustanu od zajedničkog albuma i okušaju sreću sami u tadašnjem Jugotonu. Pred kraj snimanja prvog albuma uključuju i obradu pjesme The Sun Ain’t Gonna Shine Anymore u izvođenju grupe The Walker Brothers, koja dobija naslov Sjaj u tami koja postaje čuveni hit 1983. godine. Zbog finansijskih problema pri snimanju drugog albuma Samo za tvoje oči i napornih turneja, bend se raspada. Godine 1986. godine Massimu  Zrinko Tutić nudi saradnju. Sa njim dolaze brojni hitovi (Samo jedan dan…) i dugo željena financijska stabilnost, te velika popularnost. Snima nekoliko albuma, ali istovremeno sarađuje i sa Ekatarinom Velikom. Svoju suprugu Eni Kondić Massimo upoznaje 1990. radeći na albumu Zemlja plesa. Na pragu rata Massimo piše album Elements, a 1992. rađa mu se kći, Mirna. U ratu nestaju brojni Massimovi prijatelji, a s njima i cio jedan svijet predanosti umjetnosti življenja. Hrvatska muzička scena se komercijalizovala, a Massimo postaje član benda Metal Guru. Godine 1996. snima album Benzina, a iste godine s Metal Guruom  učestvujeluje na bijenalu mladih stvaralaca u Lisabonu i u Kopenhagenu. Dvije godine kasnije sa Metal Guruom predstavlja Hrvatsku na EXPO-u u Lisabonu, te se nastanjuje u Zagrebu. Godine 2003. na koncertu u Opatiji zbližava se sa Matijom Dedićem i s njim od tada pa do danas često nastupa izvodeći džez standarde. U to vrijeme stvara novu grupu Alkemičari. Massimo izdaje album Vještina II koji se sastoji u jednakoj meri od obrada i autorskih pjesama. Tom projektu se priključuju i Kaliopi, Ines Prajo, Arijana Kunštek, Meritasice…

Matija Dedić (1973, Zagreb) završio je srednju muzičku školu Vatroslav Lisinski. Rođen u porodici muzičara, muzikom je počeo da se bavi vrlo rano. Već s pet godina svira klasiku na klaviru. Slušao je skoro sve stilove, te ubrzo otkriva džez koji mu daje mogućnost veće kreativnosti. Posle završene srednje muzičke škole, 1991. upisuje Džez akademiju u Gracu. Privatne časove je imao kod J. Taylora iz Kelna, H. Galpera, B. Dobinsa i B. Harrisa. Diplomirao je 1997. godine u klasi profesora H. Neuwirtha. Godine 1997. vraća se u Zagreb i ubrzo postiže veliki uspeh na hrvatskoj muzičkoj sceni. Tih godina svira sa sopstvenim sastavom pod nazivom Boliers Quartet s kojim prati velike džez muzičare, kao što su B. Golson, K. Burrell, R. Haynes, J. Feliciano, te sastav All Stars Band. U međuvremenu je takođe imao priliku da nastupa s T. Obrovac i njenim kvartetom. Krajem 1990-ih Matija osniva trio pod nazivom Matija Dedić Trio koji je izvodio njegova autorska djela. Zajedno s njim u sastavu još sviraju iskusni džezeri iz kvarteta T. Obrovac, Ž. Golob (kontrabas) i K. Levačić (bubnjevi). Tokom godina svirao je u gotovo svim zemljama Evrope, te u SAD s velikim muzičkim imenima, kao što su A. Queen, M. Drew, R. Ringwood, B. Petrović, M. Murphy Band, P. Conte, D. Gazarov, N.H.O. Pedersen, R. McClure, M. Patrman, S. Maiore i mnogi drugi. Piše muziku za televiziju i pozorište, a nastupa i sa popularnim muzičarima hrvatske pop scene. Godine 2000. potpisao je ugovor sa izdavačkom  kućom Cantus records. Iste godine Cantus records objavljuje njegov prvi solo album pod nazivom Solo Part 1, a 2001. i drugi pod nazivom Handwriting za koji je sljedeće godine osvojio tri diskografske nagrade Porin. Godine 2002. Matija je nastupio u Francuskoj na džez festivalu The Montreux Jazz, kao jedan od 11 finalista od ukupno 400 pijanista iz čitavog svijeta. Godine 2004. objavljuje svoj album Tempera sa dvanaest Gibonnievih numera po vlastitom  izboru. Sedam  je izveo sam, dok je preostalih pet obradio uz pomoć starih saradnika sa kojima svira u Boilers Quartetu, M. Barakovića (kontrabas) i B. Šercara (perkusije). Godinu dana kasnije objavljuje album Drugi pogled koji sadrži najpopularnije kompozicije svog oca A. Dedića, poput Sve te vodilo k meni, Kuća pored mora, Ni ti ni ja, Ne plači, Razgovor s konobarom i Moderato cantabile. Zajedno s belgijskim kontrabasistom J. Rassinfosseom i češkim bubnjarom M. Patrmanom 2006. godine snimio je album Visiting Bruxeless. Na albumu Life of Flowers, na kojem svira s muzičarima raznih stilova, uz vlastite izvodi i kompozicije D. Pejačević.

 

PR SLUŽBA MEĐUNARODNOG FESTIVALA KOTOR ART