Kotor Art – Najava programa za neđelju 04. avgust 2013. godine

 

Znak Kotor Art 445

 
 
 

12. Don Brankovi dani muzike

Makedonski pijanista Simon Trpčeski održaće resital u kotorskoj Crkvi Sv. Duha u nedjelju 04. avgusta u 21h. Na koncertu, koji je nazvan Pijanistički vatromet, pijanista će izvesti Tri intermeca i Varijacije i fugu na Hendlovu temu Johanesa Bramsa, potom Večeri u Beču i drugu Mađarsku rapsodiju Franca Lista.

Pijanista Simon Trpčeski nastupiće i u ponedjeljak 5. avgusta sa našim proslavljenim violinistom Romanom Simovićem, takođe u crkvi Sv. Duha od 21h,  u okviru koncerta Gromovi u helijumu.

 

SimonTrpceskiTrpčeski važi za umjetnika besprijekorne tehnike i delikatne izražajnosti. Diplomirao je klavir u klasi prof. B. Romanova na Fakultetu muzičke umjetnosti u Skoplju. Dobitnik je više prvih nagrada na međunarodnim takmičenjima, kao i priznanja: „Mladi umjetnik“ Kraljevskog filharmonijskog društva (Velika Britanija), Predsjednički orden zasluga za Makedoniju i Nacionalni umjetnik Makedonije. Širom svijeta održava resitale, nastupa s orkestrima i kao član kamernih ansambala. Ostvario je saradnju s brojnim svjetski poznatim orkestrima, kao što su Londonski simfonijski orkestar, Londonska filharmonija, Koncertgebau orkestar (Holandija), Ruski nacionalni i Orkestar Boljšoj teatra (Moskva), Kraljevska filharmonija (Stokholm), zatim filharmonije Njujorka, Los Anđelesa, Bostona, San Franciska, Čikaga, simfonijski orkestri Hong Konga, Sidneja, Novog Zelanda. Sarađivao je sa dirigentima, među kojima su V. Aškenazi, M. Alsop, G. Dudamel, L. Mazel i dr.

Pijanista Simon Trpčeski nastupiće i u ponedjeljek 5. avgusta sa našim proslavljenim violinistom Romanom Simovićem, takođe u crkvi Sv.Duha od 21h,  u okviru koncerta Gromovi u helijumu.

 

KotorArTeatar

Repriza predstave „San na Božić” autorskog projekta Lidije Dedović koja je premijerno igrana 1. avgusta, igraće se 4. i 5.avgusta od 21:30 h. Predstava se odvija u formi procesije na različitim tačkama u gradu, počevši od mosta na Tabačini, do diskoteke Maximus. U ovom projektu rediteljka zajedno sa autorskim timom, koristeći motive Njegoševe proze kao polazišnu tačku, preispituje savremene društvene nakaznosti i nepravde.

Režija: Lidija Dedović

Dramaturški tim: Ljubomir Đurković,Lidija Dedović,Jelena Milošević

Kompozitor: Ljupče Konstantinov

Predstava San na Bozić - 2Scenograf: Hans Georg Schafer

Kostimograf: Leo Kulaš

Organizatori: Đorđije Radoičić, Andjelka Nenezić, Nataša Božović

Glumačka podjela:

Pjesnik   Srđan Grahovac

Starac   Zoran Vujović

Pravda/nepravda   Gorana Marković

Majka   Ana Vučković*

Žrtva   Bojana Malinovska*

Trudnica   Gordana Mićunović*

Predstava San na Bozić - 3Djevojka   Karmen Bardak*

Momak / policajac   Miloš Pejović*

Zavisnik   Petar Novaković*

Momak / policajac   Aleksandar Radulović*

Ubica   Jovan Krivokapić*

Akrobata   Mira Dobrković

*Studenti specijalističkih studija Glume u klasi prof. B. Mićunović, FDU Cetinje

 

Reprize će se igrati 4. i 5. avgusta, a karte po cijeni od 3 eura se mogu kupiti na kamenom kiosku TO Kotor i u diskoteci Maximus.

 

Predstava San na Bozić - 4

 

SAN NA BOŽIĆ

aligorija, tj. Primjena

Noćas u snu pođem u mjesec, i počnem po njemu hoditi. Kada dođem na jedno mjesto poizvišeno, đe bješe jedno slavno strojenije pred kojijem sjeđaše jedan starac, nazovem mu: “Pomoz’ bog!” i on mi odgovori: “Dobra ti sreća, sine.” Veselo i prijatno lice toga starca pozove me, i sjednem kod njega. I odma, kako sjednem, stanem ga pitati strojenije pred kim sjedimo čije je, i tko u njemu živi. Odgovori mi: “Ovo je strojenije opšte, svijeh svjetovah, i u njemu živu dvije stvari, tj. pravda i krivda.” Zamolim ga da pođemo, ako je moguće, da uljezemo u dvoru tom. On mi reče: “Dragovoljno, sine.” Otlen se krenemo i pođemo k dvoru.
Kad do stijenah dođemo njegovijeh, pogledam – ali na njemu nije više do dvoje vratah: jedna velika i svakolika zlatom izvezena i različnijema bojama, koje se ne mogahu od dike gledat; druga mala i tijesna, tako da jedva čoek mogaše posagnut njima uljest.

Upita me on: “Đe si voliji priđe da uljezemo?” Ja mu odgovorim: “Ovamo, k ovijema zlatnijema.” A on me ufati za ruku i pojako povikne: “Ne, sine, ne tamo! To je obitelište krivde! No hajdmo sad na ova te su uža.” Otidemo i onijema uskijema jedva u dvor uljezemo. A kad u dvor uljegosmo, otvori ni se jedna prevelika soba, koje se užasna veličina ne mogaše očima pregledat, na srijedu koje bješe posađen prekrasno napravljeni prestol od slonove kosti, na kojemu prestolu sjeđaše prekrasno obučena đevojka u carskijema haljinama, kojoj bješe na glavu kruna, sva izrezana od jednog dragoga kamena, na koju bjehu ove riječi napisate: “Moj je prestol izagnat sa zemlje, ali jopet vječno ostajem pravda pravdom! Ja jesam pravda, i svi na me koji mrze i viču – vječnost će ih nakazati.” Ova velika i besmrtna carica držaše u rukama vjesi (iliti mjerilo) koje ne bjehu ni na jednoj strani nagnute, nego ravno stojahu.

Kada sve to vidimo, onda me isti starac ufati za ruku i izvede me iz one užasne i čudokrasne palate visoke carice, i zbori mi: “Hajde sada, sine, da pođemo u onaj dvor na kojemu jesu ona velikoljepna vrata.” Ja pođem za njim, i uljezemo onijema velikoljepnijema vratima. Kada unutra pogledam, ali eto gomila različitijeh ljudih. Upitam starca koji su ovo, i on mi odgovori: “Ovo su razbojnici, zločinci, pohititelji i razoritelji sirotinjeki i najviši krvopije ljudski”. Tu gomilu ljudih prođemo, pa dođemo u jednu sobicu, ali eto prestol na kojemu sjedi jedna žena pristara kojojzi ne bješe krune na glavi, nego joj stojaše pod nogama; i ona u rukama držaše vjesi, kojizi stojahu nakrivo, zato što u jedan ne bješe ništa, a u jednome bješe jedna aspra kao cekin mletački.

Otolen se drugijem krajem kuće vratimo i nađemo u oboru množestvo sirotah, koje plakahu, jaukahu i bijahu se rukama u prsi. Upitamo ih: “Što vi je tako nevolja, ter ste toliko plačem i žalošću razdražene?” One se stanu žalit i različne nepravde prikazivat i krivosuđa koja su učinjena protivu njih u istome dvoru đe se nalazahu. Ali sada već starac, razjareni tolikom žalošću, povika:

“Ej nepravdo, da te već ne bude!
No daj, bože, pravdu među ljude.”

Njegov me glas iz sna probudi. Ustanem i ovo napišem.

Petar II Petrović Njegoš

 

PR SLUŽBA MEĐUNARODNOG FESTIVALA KOTOR ART