Matica crnogorska Ogranak Cetinje – Promocija knjiga dr Lidije Vukčević

 
 
 
 

MATICA CRNOGORSKA CETINJE

 

LIDIJA VUKČEVIĆ:

ROMAN “KIŠI LI NEPREKIDNO NAD KOTOROM”
ZBIRKA POEZIJE “ZAGRLJAJ JEZIKA”

 
 
 

U prostorijama Matice crnogorske Ogranak Cetinje, u četvrtak 08.11.2012. godine sa početkom u 18 h, održaće se promocija romana „Kiši li neprekidno nad Kotorom“ i zbirke poezije „Zagrljaj jezika“, dr Lidije Vukčević.

O knjigama će govoriti Miraš Martinović, Bogić Rakočević i autorica.

 

 

 
 
 

ROMAN: „KIŠI LI NEPREKIDNO NAD KOTOROM“
(izd. Skaner studio, urednik Dimitrije Popović, Zagreb 2012.) 

Iz Recenzije Velimira Viskovića

Ovaj se tekst pojavljuje i kao niz formalnih i jezičnih očuđenja što se  svojom stalnom mijenom tonaliteta pripovijednosti, stilske zaigranosti i točke gledišta – koja je sad ona sveznajuća sad ona  afektirano infantilizirana – uspostavljaju i  pokazuju gotovo kao  jedinstven fenomen suvremene hrvatske proze.

Zavidan  je i njen način na koji rabi jezički medij: krajnje slobodnom istraživačkom i igralačkom stilizacijom ona lako preskače iz  slanga u stilski snažno markiran beletriziran govor, u kojem se kreće od novoštokavskih  do staroštokavskih persiflaža i emfaza, a pseudodiskurzivni ili sentimentalistički izljevi služe joj da manjku stvarnosti doda višak literarnosti.

S druge strane, vrlo je zanimljiv i način na koji promatra i tretira trivijalno: ne uzmičući ni pred jednim fenomenom stvarnosti pokazuje se kao brižljiv «tumač» banalnoga, ne izbjegavajući ni jedan objekt kao nedovoljno literaran.

Na mjestu gdje  književnica   uspješno uspostavlja gramatiku trivijalnoga, iskrsava sudar imaginarnog i stvarnosnog koji se u svojim  tragičkim prepletima i  razrješenjima uzdižu do začudnosti uzvišenoga. Stoga nije čudno što svi navedeni  momenti  ovu prozu čine iznimno propusnom i čitkom, i slutimo, vrlo atraktivnom za čitatelja, lektirom koja svojim rješenjima «prikiva» za štivo.

Pisana u maniri  iskustva proze dokumentarizma, ali i s dužnim ironijskim odmakom od nje, ova je romaneskna cjelina i svojevrsni vrlo osobni imaginarij ali i univerzalistička, duboko ženska u najboljem smislu, manirizacija vlastitoga rukopisa, unutar kojeg sve postaje upitno:

i sam čin pisanja i vrednovanje književne umjetnine, i subjekt-objekt relacije, i što je možda najzanimljivije, dovođenje do komičnih paradoksa aspekata naše suvremenosti sa smjene stoljeća.

Izvodeći svojim zanimljivim jezičnim i semantičkim bravurama svoj anti-roman, Vukčevićeva pokazuje i nesumnjiv smisao za humor i autoironiju, ali i  neupitan sluh za postmodernitet te njegovu imanentnu i ironijsku  kritiku.

Čini nam se da je  svojim romanom Lidija Vukčević  pokušala baciti rukavicu suvremenoj romanesknoj produkciji, nadasve onoj vlastite književne generacije, pa je razumijevamo i kao stanovit  «njen obračun s njima».

 

ZBIRKA PJESAMA „ZAGRLJAJ JEZIKA“

(izd. CDNK, urednik Mladen Lompar, Cetinje – Podgorica 2011.) 

Iz kritike Zvonimira Mrkonjića, pjesnika, akademika, prevoditelja i antologičara

 “-Kad kažemo da su u Lidije Vukčević jezik i tijelo istoznačnice, onda pod time razumijevamo cijelu jednu poetiku, dramatski raščlanjenu, neistovjetnu, nepredvidivu. Trubadur Bernarta Martí  kaže da su, u pjesničkom činu kao i u ljubavnom, jezik i jezik u cjelovu zapleteni. Znak jednakosti stavljen između jezika poezije i tijela – jezika o tjelesnom kao i tjelesnosti jezika –  govori o nagonskom zamahu pisma Lidije  Vukčević, kojim se dobrim dijelom ocrtava program ove zbirke. Sama riječ zagrljaj erotski je prvotna,  ključna za cijelu zbirku: ona pretpostavlja dodir i strategije spajanja dva tijela u jedno. Na njega se višekratno poziva cijela zbirka pa se ona prešutno ispisuje kao ljubavni kanconjer.”

Iz teksta Ane Brnardić, pjesnikinje i kritičarke /zagrebački časopis Poezija, br.1-2, VI/2012.

“U poeziji Lidije Vukčević prepleće se religiozno i svjetovno, političko i ekonomsko, individualno i kolektivno…erotsko i suspregnuto, užitak i mržnja, nada i beznadežnost, iskrenost i isplaženi jezik ironije. Račvasti putovi kojima pjesnikinja kreće uzbudljivi su za čitatelja, jer nema zadanog tona, nema pouzdanog odredišta. Primjerice, pjesma o emigrantima naslovljena „Noć, putovanje, pjesma“, koja započinje kao svojevrsna jadikovka-nabrajalica, nudi na kraju jednu otvorenu, utješnu i plemenitu sinonimsku jednadžbu u kojoj emigranti, ti bezdomnici i protuhe, dijele značenjsku os s noći, putovanjima i pjesmom, čime ih umah percipiramo kao vrstu duhovnog plemstva, kao one koji su iznad zemaljskog jada.”

 

IZ BIOGRAFIJE LIDIJE VUKČEVIĆ

Rođena 1954.g. u Zagrebu. Diplomirala 1977. (jugoslavistiku i filozofiju), magistrirala 1985. i doktorirala 1995. iz područja humanističkih i društvenih znanosti na Katedri Srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stipendistica Andrićeve zadužbine 1983/84.g.

Od 2003/2004. priprema post-doc tezu na francuskom jeziku.

Niz godina radila kao profesorica-mentorica  hrvatskoga jezika i književnosti u II. ekonomskoj školi u Zagrebu (1990.-2001). Vodila radionice: Stvaralačkog pisanja, Europa u školi, Lidrano, Retorička škola. Druga nagrada za srednjoškolski literarni rad na Cipru 1999.

Članica povjerenstava Ministarstva znanosti i obrazovanja, Grada Zagreba i II.ekonomske škole.

Od 1983.-1987. lektorica za hrvatski i srpski jezik, književnosti i kulturu na Državnom sveučilištu u Milanu. Savjetnica za slavensku poeziju milanskom izdavaču Jacca-book.

Od 2001.-2004. lektorica za hrvatski, srpski i bošnjački jezik, književnosti i kulturu  na Universite Stendhal u Grenobleu. Mentorstvo dvojici postdiplomanata.

Od 2004.-2006. viši predavač na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu za filološke kolegije i stvaralačko pisanje. Niz projekata na hrvatskom i francuskom jeziku za potrebe Učiteljskog fakulteta i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

Autorica  4-godišnjih izvedbenih programa za Hrvatski jezik i Srpski jezik za potrebe Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i I. pravoslavne gimnazije u Zagrebu.

Autorstvo i realizacija  izvedbenih programa prema Bolonjskome procesu za redovite i izborne predmete Sveučilišta Stendhal, Grenoble 3, Učiteljskog i Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Uvođenje novih kolegija na Državnom sveučilištu u Milanu za Institut jezika i književnosti Istočne Europe.

2006.g. članica grupe «Ad hoc» Vijeća Europe  u Strasbourgu. Radi kao ekspert za R. Hrvatsku na problemima favorizacije identitetskih različnosti mladih u školstvu. Sudjeluje na debatama Konferencije, izrađuje elaborat  i  nacionalni upitnik za  R. Hrvatsku na francuskom jeziku u septembru 2006.

Zimski semestar  2006/07. vanjska suradnica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu – Odsjek Južnoslavenskih jezika i književnosti, Katedra za srpski i crnogorski jezik i književnost  za kolegij Jezične vježbe iz suvremenog  srpskoga jezika.

U proljeće 2009. kao gostujuća nastavnica na Univerzi u Ljubljani, Filozofski fakultet, Odsjek jugoslavenskih jezika i književnosti. Ciklus predavanja iz suvremene hrvatske, bošnjačke, crnogorske i srpske književnosti na tom odsjeku, Odsjeku za komparativnu književnost i Odsjeku za slovenistiku.

Od 1983. objavljuje znanstvene radove, književnu kritiku, prijevode  i eseje. Preko stotinu naučnih i stručnih recenziranih radova, sudjeluje na  međunarodnim konferencijama i simpozijima.

Radovi pisani s kritičkog, komparativnog, filološkog, filozofskog ili povijesnog aspekta iz područja književnosti, jezika, metodike, filozofije, slikarstva, muzike.

Liriku i esejističko-filozofsku prozu objavljuje kontinuirano od 1992.godine.

Objavila preko stotinu eseja i poetskih ciklusa u domaćim i inostranim časopisima.

Održala nekoliko desetaka javnih predavanja i predstavljanja, u zemlji i inozemstvu.

Objavila /javno obranila – kao samostalne knjige:

                 Roman  Bespuće Veljka Milićevića, – magistarska radnja 1985.

                 Boja šafrana, zbirka pjesama, Nakus, Samobor, 1992.

                 Romani Miloša Crnjanskog- doktorska radnja  1995.

                 Il velo, Pistoia, edicija pjesnici XX.stoljeća vlastiti prijevod na talijanski  1997.

                 Latinska knjiga, pjesme, SKD Prosvjeta Zagreb 1998.

                 Lepeza, pjesme, KPZ Podgorica 1999.

                 Pisma  jednog teroriste jednom sadisti,  epistol. roman,BKG, Beograd 2006.

                 Rječnik slučajnosti, lirska proza, Profil, Zagreb 2006.

                 Moj filozofski rječnik, Prosvjeta, proza, Zagreb, 2008.

                 Obične stvari, SKD Prosvjeta, proza Zagreb 2009.

                 Zagrljaj jezika, CDNK, poezija, Podgorica 2011.

                 Fabrika malih utopija, proza, HDP/Jesenski&Turk,Zagreb, 2011.

                 Kiši li neprekidno u Kotoru? roman, Skener studio Zagreb, 2012.

Uvrštena u pet  antologija hrvatske i srpske poezije i jednu zbirku ženske proze na makedonskom jeziku, Crnogorsku enciklopediju DANU, Hrvatsku književnu enciklopediju.

Objavljeni prepjevi s popratnim esejima:

-Na talijanski dvojezično:

-Poesie di Lidija Vukčević, ciklus od 22 pjesme i poetički esej „Sulla poesia e sulla realta“ u talijanskom časopisu Kamen’,br.14/1999.

-Pjesništvo Aleksandra Ristovića, s uvodnim esejem na talijanskom, Kamen’, n.29/ 2006. Codogno, Italija

-S francuskoga – Bleu comme une orange, Paula Eluarda,   Književna republika, 8-10/2008., str.269.-285., uvodni esej: Paul Eluard: pjesnik ljubavi, poet revolucije i ciklus od 29 pjesama

S talijanskoga:

– Stranosti S.Penne, s talijanskog, Književna republika 1-3, 2010, 274-295, uvodni esej Čudesnosti, plahosti, stranosti Sandra Penne i ciklus od 47 pjesama iz zbirke Stranosti I.

– javna predavanja na talijanskome o južnoslavenskim piscima Meše Selimoviću, Ivi Andriću, Danili Kišu, Mirku Kovaču, Miroslavu Krleži, Milošu Crnjanskom 

Na talijanskome o pjesništvu  Daniele Marcheschi i Amedea Anellija 

-javno predstavljanje vlastite poezije na Universite Stendhal-Proljeće pjesnika2002.-dvojezičnoi u kafeu-biblioteci Diogenovo bure, jesen 2001.

– o suvremenim crnogorskim umjetnicima  M.Lomparu, J.Brkoviću, D.Popoviću u crnogorskim i hrvatskim časopisima

– o suvremenim hrvatskim književnicima: M.Grčiću, T.Maroeviću, S.Šnajderu,V.Krmpotić

– niz naučnih radova o P.Petroviću Njegošu

 

Prijevodi u rukopisu:

-na talijanski:  Kratke gramatike hrvatskog jezika za strance , J.Hamma, u suradnji s Laurom Catallucci i na francuski novele «A i B» D. Kiša u suradnji s Xavierom Tredjeuom

Aktivno poznaje talijanski, francuski i ruski jezik, uz južnoslavenske standardne jezike.

Od januara 2009. ima status slobodne umjetnice-profesionalne književnice.

Članica Hrvatskog društva pisaca,  Matice crnogorske  i Crnogorskog društva nezavisnih književnika.