Narodni muzej Crne Gore – Izložba Đanina Božića “Metali”

 

Narodni muzej Crne Gore

 
 

U utorak, 9.06.2015. godine, u 20 h, u Galeriji Atelje DADO, biće otvorena izložba hrvatskog umjetnika Đanina Božića pod nazivom Metali.

U srijedu, 10.06.2015.godine, u 11 h, predavanje dr sci. Jerice Ziherl – Đanino Božić u kontekstu savremene hrvatske umjetnosti i savremenih kustoskih praksi. Predavanje je otvoreno za sve zainteresovane.

Izložba će biti otvorena za posjetioce do 1. 07. 2015.

Ulaz slobodan.

Đanino Božić – Biografija

Đanino Božić (1961, Pula) diplomirao je 1986. likovne umjetnosti (skulpturu) na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Samostalne izložbe priređuje od 1984. (izbor: Galerija PM Zagreb; Gelerija Equrna, Galerija ŠKUC, Ljubljana; Moderna galerija Rijeka; Galerija zavičajnog muzeja Rovinj; Galerija Rigo Novigrad; Galerija Fronta Prag; Galerija Meduza Koper, Galerija Karas, Zagreb; Galerija Dom HDLU Zagreb, KunstlerHaus Ulm, Galerija Zuccato Poreč, Galerie Wuensch Aircube, Linz, Muzej suvremene umjetnosti Pula-, Apparao Gallery Chennai, India itd.). Od 1985. sudjeluje na brojnim grupnim izložbama savremene umjetnosti u Hrvatskoj i inostranstvu (izbor: 1989 – Rijeka: Biennale mladih; Zagreb: 21. salon mladih; Tampere:Contemporary Djanino Bozic - Rad 1Yugoslav drawings; 1992 – Valencia: Bienal de Jovanes Creadors dela Europa mediteranea; 1993 – Possagno: Intorno a Canova; Zagreb: Nova hrvatska umjetnost; 1999 – Zagreb: 2. Hrvatski trijenale crteža; Cuenca, Castilla: Europa mediterrànea; 2000 – Zagreb: VII. triennale hrvatskog kiparstva;  2001 – Vukovar: U susret Vukovarskom salonu; Rijeka: Kiparstvo; Pordenone: Trent’anni di presenza 1971-2001; 2002 – Ravenna: appunti sul arte croata contemporanea; Zagreb: 3. hrvatski trijenale crteža; 2003 – Zagreb: VIII. triennale hrvatskog kiparstva, 2007 – New Delhi, Contemporay Croatian Art; Mediascape Novigrad – Berlin; 2010. -2014. Festival vizualnih umjetnosti Arterija Novigrad; 2008. 4. Hrvatski trijenale crteža; 2009-2010 Moja zemlja Štaglinec; 2011 Ph6 Koroška galerija Sloven Gradec, 2012 – 2014 Rencontre Internationale de Painture Tourves, 2015 Scultori della Mitteleuropa, Spazio Lazzari Treviso itd.). Od 1985. do 1991. sudjeluje na svim Bijenalima mladih u organizaciji Moderne galerije iz Rijeke. Redovno sudjeluje na grupnim izložbama HDLU-a (Istre i Rijeke). Godine 2000. sudjeluje na “Taking Liberty” projektu međunarodne razmjene HDLU Istre i udruge Mobius iz Bostona (SAD).  Osim slikarstva i vajarstva, bavi se i crtežom, knjigama umjetnika, instalacijama i ambijentima.

Dobitnik je nekoliko priznanja i nagrada (1989. Nagrada Bijenala mladih Rijeka; 2001. počasna nagrada Međunarodne izložbe crteža Rijeka i godišnja nagrada HDLU; 2002, počasna nagrada 3 Hrvatski Triennale Crteža Zagreb; 2013. počasna nagrada Grada Novigrada za kulturni doprinos). Godine 2012. štampana mu je monografija povodom 25 godina rada, a 2013. realizovao je skulpturu „Prsti“ postavljenu u parku Europa u Novigradu. Godine 2014. sudjeluje na 33. Vajarskom simpozijumu Terra u Kikindi (Srbija). Živi i djeluje kao samostalni umjetnik u Novigradu i Labincima.

Dr Jerica Ziherl – biografija 

Dr sci. Jerica Ziherl, samostalna je kustosica, muzejska savjetnica i likovna kritičarka koja se bavi savremenom umjetničkom praksom i teorijom. Diplomirala istoriju i istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1989.),  doktorirala istoriju umjetnosti na istom fakultetu (2008), radila kao nastavnica, kustosica i rupravnica muzejskih ustanova, ima naslovno naučno zvanje docentice (2009.), kao spoljna saradnica predavala na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.

Sudjelovala i izlagala na naučnim i stručnim skupovima, sarađivala na različitim međunarodnim projektima, urednica je naučnih zbornika, umjetničkih monografija, publicističkih djela i osamdesetak izložbenih kataloga. Kao kustosica priredila osamdesetak izložbi u Hrvatskoj i inostranstvu, bila selektorka umjetničkih manifestacija i članica različitih hrvatskih i međunarodnih kulturnih vijeća i komisija. Članica je Hrvatske sekcije Association Internationale des Critiques d’Art. Živi i radi u istarskom Novigradu, Hrvatska.

 

Metali Đanina Božića

Zapitat ćete se jesu li tridesetak djela (većinom) malih formata što ih Đanino Božić izlaže u prostoru Galerije Atelje Dado, reljefi, objekti ili instalacija? Umjetnik ih imenuje „metalima“, s obzirom na materijal koje koristi, a riječ je o tankim aluminijskim pločama. Međutim, to su zapravo u izvjesnome smislu rezidualne podloge nečega što je odpredmećeno od svoje prvotne namjene i korisnosti, i služe kao ulog u autorovoj premetaljci. Mogli bi ih pripisati kategoriji „transosobnog fetiša“, kao provodnike osobne energije i refleksije putem kojih se Božić u zadnjih desetak godina, za galerijske potrebe, i predstavlja.

Djanino Bozic - Rad 2Kažimo, da je riječ o reljefima. Niz ručno brušenih površina, potom precizno rezanih pa slaganih, spajanih ili razdvajanih po nekom pravilnom poretku, ali uvijek drugačijih načina i postupka, čine kompaktne, taktilne strukture koje su vezane za podlogu i ulaze u treću dimenziju. Pod određenim osvjetljenjem daju vrlo realističan dojam reljefa ili zidnih skulptura. Ako ih pak odmaknemo od zidnih podloga i okvira,  možemo ih promatrati i kao objekte;  kao zasebne, izdvojene i odvojene samostalne prostorne tvorevine. No, taj paralelni sustav samo nas udaljava od svog referentnog polja upućujući nas na nedostatak jezika i nestalnost značenja. Tako da o ovoj izložbi, bez obzira na materijale i tehniku koje umjetnik  koristi, možemo govoriti i kao o instalaciji. Jer u ovom slučaju ne radi se samo o pukom prostornom razmještaju raznih djela, koja bi se mogla promatrati neovisno i pojedinačno, nego o biopolitičnosti pojma „umjetnik/kustos “ – paralelnih praksi s kojima se i sam Božić tijekom svoje duge i bogate karijere susretao i bavio. Time autor prebacuje fokus interesa s izlaganog (umjetnička djela) na sam način izlaganja, čineći tako narativ postava kao osnovnim konceptom izložbe. Možemo govoriti o instalaciji u prostoru, o biti u prostoru, o pojmovima dislokacije i relokacije, o kritici i samokritici, ali i o Božićevoj upućenosti u kontekste današnjih praksi u kojima se mediji međusobno dotiču, isprepliću ili nadopunjuju.

Stoga reljefe/objekte/instalaciju Đanina Božića gledamo i čitamo kroz mnoge prizvuke, od likovnih, oblikovnih, tehničkih do značenjskih, povijesnih ili ugođajnih, bez obzira na to što koristi samo jedan provedbeni materijal. Dakako da svaka provedba ima svoje posebnosti. No kod Božića veže ih zajednička niti; naime, svi oni rađeni su s više razdvojih planova kod kojih razlikujemo slojeve plošnosti i plošnosti u slojevima. Tu je plošnost u funkciji višestruko prelomljene enigmatike. Autor ih naziva „arhivima“, „rozetama“, „serpentinama“, „dijagonalama“, na što djela i asociraju, no u primjeni su operativna načela varijacija na temu istorodnih ali oblikovno drugačijih rješenja. U svojim skicama i nacrtima Božić se

koristi strukturalnim poretkom koji  podvrgava pravilnostima odnosa,  proporcija i rasporeda. Služeći se izračunima on konstruira djelo  koje je sastavljeno od konstantno i suksecivno umanjenih ili uvećanih elemenata (istoga materijala) koji kod njihovih provedbi ulaze, izlaze, multipliciraju se ili umrežuju na podloge. Upravo te uvučenosti ili ispupčenosti zahvaljujući upadima svjetlosti uvjetuju vrlo blage i fine odnose svjetla i sjene postižući time izgled iznimne istančanosti, blagosti i kontemplativnosti. Na taj način te vizualno geometrizirane površine u svoj su biti konceptualna, predmeditirana djela koja su precizno planirana prije nego što će po takvom planu biti isto tako realizirani. A to su podjednako zbog pravilnog poretka i nježne taktilnosti, kao i zbog svoje nematerijalne i nadmaterijalne boje. Božićevi „metali“ traže da ih se zagleda iz bliza i iz raznih položaja. Ne samo  kako bi se proniknulo u načela njihove gradnje,  nego i da nam se ukažu utišane i profinjene kolorističke gradacije zahvaljujući kojima jača meditativna komponenta.

Kako god nazvali djela koja su pred nama, ona su bogata u nijansama i referencama te se iz naizgled značenjski plošnog i pojednostavljenog razvija – slika (image). A u tim slikama  ogleda se linija europske, potom i američke konstruktivne oblikovne misli u rasponu od povijesnih primjera, ponajprije Lohcea i  Billa, do šireg kruga umjetnika koji od šezdesetih godina 20. stoljeća  nadalje pripadaju kontekstu programirane/reljefno-strukturalne/plastične umjetnosti. Ne možemo zaobići niti umjetnost konstruktivne misli iz vlastite sredine, od EXAT-a 51 i Novih tendencija nadalje (ali ne toliko utjecaj ondašnjih primjera koliko kasnijih radova pojedinih sudionika tih događanja). No Đanino Božić napušta njihov neokonstruktivistički rječnik, preorjentirajući se u svojoj oblikovnoj praksi na način slobodnog izbora istraživanja problemskih tema i njihovih razrada. To je stoga što su ga  istovremeno cijelim ovim putem privlačila i zanimala intenzivna događanja svijeta  umjetnosti, kao i razumijevanja bliskih mu umjetničkih ideja. Svo vrijeme Božić znatiželjno prati što se to događa na polju suvremene umjetničke i kustoske prakse, otvarajući si time nova poglavlja i područja istraživanja oblikovnih struktura; bilo u „metalima“, bilo u slici, instalacijama  ili, u posljednje vrijeme sve češće i u skulpturi.

Božić se ipak u svojoj produkciji ne lišava temeljnih svojstva vlastite umjetnosti. Ona se ogleda u svojevrsnoj egzaktnoj imaginaciji, no ujedno profinjene i osjetljive duhovnosti, što će mu dopustiti i omogućiti postojan, neusiljen, a ipak kontinuiran i još uvijek trajajući rast vlastitog stvaralaštva. Od prvih Božićevih nastupa prošlo je više od trideset godina, što znači više od tri decenije  intenzivna stvaranja i  rada, i ne manje važno – i življenja od umjetnosti. Isto toliko godina je prisutan i na umjetničkoj sceni, prije svega vlastite i potom (srednje)europske sredine. Kako god definirali geografske prostore, za Božića zasigurno možemo reći da je postojan sudionik umjetničkih zbivanja vlastitog vremena. Formiran u razdoblju postmoderne, u umjetničkoj klimi jezičnog pluralizma i eklekticizma, Đanina Božića nikakva promjena nije i ne ometa, čini se da ga čak i učvršćuje u njegovoj

vjeri, kako je zapisao autor njegove monografije Ivica Župan, da problemi koji ga zaokupljaju nisu iscrpljeni, da u njegovim vizualno snažnim ostvarenjima još uvijek čitamo uzlazni smjer kako inovacija i entuzijazma, tako i imaginacije i senzibiliteta.

Jerica Ziherl