TOMO KATURIĆ, NAJPOZNATIJI I NAJTROFEJNIJI CRNOGORSKI FILATELISTA, DOBITNIK JE ŠEST SVJETSKIH ZLATNIH I DVIJE SREBRNE EVROPSKE MEDALJE
Filatelija je najbolji promoter kulture, istorije, sporta, pomorstva, turizma i prirodnih ljepota jedne zemlje, tvrdi filatelista Tomo Katurić, ističući da je “poštanska marka počasni ambasador države”
“Jer, kada je zalijepite na pismo ona može da stigne do svih kontinenata, čak i do, u geografskom smislu, najzabitijih mjesta”, istakao je Katurić.
Njegov dom u Kamenarima, u Boki Kotorskoj, krasi šest svjetskih zlatnih i dvije srebrne evropske medalje osvojene u jakoj konkurenciji. Počeo je da izlaže 2001. godine, ali se filatelijom bavi još od od 1974. godine, kada mu je stric Lazar, inače građevinski inženjer “predao” kolekciju, kako bi nastavio tradiciju koju je počeo njegov pradjed Mate, koji je bio pomorski kapetan na jedrenjacima, a nastavio je djed Tomo koji je bio trgovac žitom.
“Nije bilo lako stvoriti kolekciju koja će zadovoljiti stroge kriterijume FIP-e (Federation internationale de Philatelie ), jer od stotinu kolekcionara, prema svjetskoj statistici, samo trojica izlažu”, objašnjava Katurić.
On je, inače, vlasnik dvije kolekcije “Poštanska istorija Boke Kotorske od 1809. do 1875.”, koja sadrži 250 pisama, odnosno 128 listova iz doba Napoleona. Do 1850. godine pisma su samo pečaćena, što se kvalifikuje kao predfilatelija, ali u kolekciji su i pisma sa markama, odnosno ona nakon osnivanja Udruženja pošta svijeta u Bernu, kada je Crna Gora bila jedna od 22 zemlje osnivačice.
Katurićeva kolekcija je unikatna i dobrim dijelom je sastavljena od pisama iz porodične prepiske. Članovi ove poznate pomorske porodice trgovali su i putovali i imali razgranate prijateljske i poslovne veze širom svijeta.
Njegova druga kolekcija je Okupacija Boke i Crne Gore 1941. – 1944. godine. U to ratno vrijeme jedna marka se koristila u Crnoj Gori, a druga u Boki – Provincija Boca di Cataro.
U porodici Katurića su još dvije vrijedne kolekcije – sina Đorđa “Pisma bokeljskih pomoraca 1839. i 1880.” i supruge Jelisavete “Pisma mornara sa austrougarske flote 1914 – 1918”.
Prema pravilima FIP-e jedan čovjek može izlagati najviše dvije, a porodica četiri kolekcije. Katurići su u našoj zemlji i po tome jedinstveni.
Sve kolekcije su povezane sa morem i pomorstvom.
Katurić posjeduje tri popisa posade sa jedrenjaka polovinom 19. vijeka u kojima se može vidjeti da, od tridesetak članova posade, a svi su bili iz naših krajeva, samo trojica nijesu znala pisati. Riječ je ne samo o oficirskom kadru već i o kuvarima, mornarima, što svjedoči o kulturi tog doba i kraja. Na osnovu njihovih pisama mogu se rekonstruisati običaji, kultura, a donekle i mentalitet bokeškog življa.
”Kada ulaziš u Boku s mora misliš da ulaziš u božanstveni hram kome je jedinio nebeski svod dostojan poštovanja”, pjesnički tvrdi Katurić, i objašnjava da “sve što je lijepo kazala o sebi, Boka je kazala najviše zahvaljujući pomorstvu”.
Oko 50 odsto kolekcije Katurić je naslijedio, a ostalo je mukotrpnim radom i snalaženjem na svjetskim aukcijama uspio da nadogradi i da stigne do najviše svjetske filatelističke klase.
“Kolekcija ima značaj ako je rijetka, ako nije u velikom tiražu objavljena, još bolje ako je unikatna, a i destinacije kojima su pisma putovala su značajne, jer od 100 maksimalnih poena, 35 odsto nosi opis kolekcije, što zahtijeva dugotrajna istraživanja. Zahvaljujući godinama listanja i čitanja mnogih knjiga štampanih i objavljenih na italijanskom i engleskom jeziku širom svijeta, uspio sam da opišem moju kolekciju i da osvojim 93 boda i evropska i svjetska zlata. Nedostaju mi dva tri, boda da stignem do 95 poena sa kojima se ulazi u “trku” za gran pri. Teško je to dobiti. Ali za mene je zadovoljstvo ući što sam uopšte u takvoj konkurenciji i fiilatelističkoj eliti”, rekao je Katurić.
Ali da bi se stiglo do samog vrha, osim vrijedne kolekcije, potrebno je dosta i druge potpore. Ako ništa drugo, ono bar moralne, koja je u Katurićevom slučaju najčešće izostajala.
“Da ne moram sam da finansiram moja putovanja, vitrine i drugo, možda sam mogao biti bliže svjetskom vrhu”, uvjeren je Katurić.
Prva zlatna medalja svjetskog nivoa za Crnu Goru nakon dobijanja samostalnosti, samo nekoliko dana poslije referenduma, je bila Katurićeva sa svjetske filatelističke izložbe u Vašingtonu 2006. godine. Tada je i Pošta Crne Gore poslije devet decenija ponovo samostalno nastupila na jednoj svjetskoj filatelističkoj smotri. Posljednji put bilo je to 1897.godine na filatelističkoj izložbi u Londonu.
“Crnogorska marka je pošla u svijet i bila priznata i prije himne, zastave i grba”, kaže Katurić.
Istina, predsjednik Milo Đukanović tada mu je poklonio sat i monografiju.
Crna Gora je zahvaljujući Katuriću, koji je komesar crnogorskog filatelističkog saveza,”ne čekajući ni tren“, na svjetskom kongresu u Malagi 2006. godine, jednoglasnom odlukom svih delegata postala članica FIP-e. Tomo je jedan od 1906 članova Kraljevskog filatelističkog društva u Londonu.
“Tu ne pomažu ni novci ni preporuke. Samo smo ja i jedan Grk sa Balkana u tom visokom i prestižnom društvu, čiji je patron britanska kraljica Elizabeta”, ne bez ponosa ističe Katurić, napominjući kako ljudi ne mogu da vjeruju kada čuju da dolazi iz malog mjesta, koje ima samo nekoliko stotina stanovnika.
Ali kultura ne priznaje geografski velike i male gradove i zemlje, već samo ono što svijetu može da se ponudi.
Preuzeto iz dnevnih novina “Vijesti”, decembar 2009.
Be the first to comment