Nataša Žurić – Pjesma “Bijele suze”


BIJELE SUZE

Svjetlost je prejaka za tvoje oči voljeni
Rijeke su ih plavile večeras
Rijeke su jecale u mojim grudima

Probudi se
Leptir je ubrao rosu sa tvog lica
Tako si bijel i mio
Kao
Kao suze lijepe Niobe

Bogovi otćutaše tvoje rođenje
Dječače mojih bosih livada

Ovo nebo nije tvoje
Ovo nebo je krah

Bjelina pada kroz vječnost
Usne su ti
Usne su ti uhvatile plač skamenjenih oblaka

Nioba još plače nad pomorom
Njenih dvanaest suza

Sve je tiho
Sve je prokleto

Lutkar je polomio vrat krpenoj šmizli
A u tvom irisu još njišu proljeća
Kamen je plakao
Niobine suze plave rijeku voljeni

Budiš se
Glupo otiče moje – volim te-
Tako si nježan i drag
Kao dvanaest lati oplakanih bolom

Jutro mramornog osmijeha negdje iznjedri sunce
Zvonike odnesoše vrani ratnici
A ti se budiš

Ovo nebo nije tvoje
Ovo nebo je krah

Vjetar ubra požutjele mahovine
Lijepa Nioba kamenom kamuje

Nisam ti rekla
Sačekaj

Šest sinova i šest kćeri

Talasi zapljuskuju tvoj vid voljeni

Ostani
Probudi se

Iza neba zvone zvona
Bogovi plaču
Bogovi siju gnijev voljeni

Nečij sin u utrobi gine
Tako si
Tako si djetinje blag

Ovo nebo nije moje
Ovo nebo je krah

Nataša Žurić ( Iz zbirke pjesama ” Aurorina zalud”)

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


5 × one =