
BIJELE SUZE
Svjetlost je prejaka za tvoje oči voljeni
Rijeke su ih plavile večeras
Rijeke su jecale u mojim grudima
Probudi se
Leptir je ubrao rosu sa tvog lica
Tako si bijel i mio
Kao
Kao suze lijepe Niobe
Bogovi otćutaše tvoje rođenje
Dječače mojih bosih livada
Ovo nebo nije tvoje
Ovo nebo je krah
Bjelina pada kroz vječnost
Usne su ti
Usne su ti uhvatile plač skamenjenih oblaka
Nioba još plače nad pomorom
Njenih dvanaest suza
Sve je tiho
Sve je prokleto
Lutkar je polomio vrat krpenoj šmizli
A u tvom irisu još njišu proljeća
Kamen je plakao
Niobine suze plave rijeku voljeni
Budiš se
Glupo otiče moje – volim te-
Tako si nježan i drag
Kao dvanaest lati oplakanih bolom
Jutro mramornog osmijeha negdje iznjedri sunce
Zvonike odnesoše vrani ratnici
A ti se budiš
Ovo nebo nije tvoje
Ovo nebo je krah
Vjetar ubra požutjele mahovine
Lijepa Nioba kamenom kamuje
Nisam ti rekla
Sačekaj
Šest sinova i šest kćeri
Talasi zapljuskuju tvoj vid voljeni
Ostani
Probudi se
Iza neba zvone zvona
Bogovi plaču
Bogovi siju gnijev voljeni
Nečij sin u utrobi gine
Tako si
Tako si djetinje blag
Ovo nebo nije moje
Ovo nebo je krah
Nataša Žurić ( Iz zbirke pjesama ” Aurorina zalud”)
Be the first to comment