Nataša Žurić – Pjesma “Šešir Mirjane B. A.”

ŠEŠIR MIRJANE B. A. 

Vremena su oduzela lakoću Pjesme
Sve je teže pronaći smisao iza ograda
Kojima se svijet prepolovio
Padajući u sunovrat djetinje suze
Na ramenu gladi

Morska pjena se bremenito raširila
Pijesak je nestajao u njenoj maternici
Valjda ribe, bolje bare bljuvotine
Koje im serviraju

Ribe su istorijska karotida
Čujem glas iza sebe
Dok se tražim u morskoj površini

Mirjana B. A., zaroni ruku u vodu

Nemoj piti sojino mlijeko
Znaš, imala sam prijateljicu
Umrla je, ne, nije od sojinog mlijeka
Ubila je istorija, suviše je zabadala nos u nju

Ruka Mirjane B. A., lelujala je morsku vodu
Blagi vertigo je udarao u mojoj glavi

Sa njenih usana, pitanja su zvučala
Kao da su od svjetskog značaja
Dajući im hitre odgovore
Prije nego li sunce zarida
U morskoj nemani

Odgovori su hvatali zadnja zrna pijeska
Otetog poslednjoj morskoj kurtizani

Plima nije uzela moju pažnju
Buntovnički se koprcala poput Dinove
Trke suludosti i vremena

Da li je šešir na glavi Mirjane B. A.
Srastao sa njom
Prije nego li je rođena
To pitanje se vrzmalo u morskim naborima

Da li je vrijeme na njegovom obodu
Nosilo pečate Madam Bovari
Možda kraljice koja na svom tronu mreškoli odanost podanika
Ušivenih u njene postave na haljini

Tito je volio Agatu Kristi
U jednom udahu tompusa, dok su se lomile aveti
Staljinističke diktature
Nemoj pisati kriminalističke romane
Mi smo i tako u njima
Naše uloge u tom talogu su sporedne
Vladari su izgubili osjećaj za ljubav

Ruka joj se i dalje sukobila sa plimom
Koja je gutala njena stopala, zarivena u milenijume
Tako srasle sa šeširom, baš kao
Kamilje mlijeko na Kleopatrinom licu

Kad nešto hoćeš, prvo udari u glavu
Podanici, i tako ostaju samo tačke na radnoj površini
Ruka Mirjane B. A. napusti morsku srditost
Spuštajući svoju blagost
Na moje dlanove

Ako ne znaš šta želiš, ti kupi šešir

More je udaralo pravo u glavu vječnost
Nebeskog naklona

Nataša Žurić (Svojoj Mirjana Babić Adamović… Slučajnost je igra sudbine)