Poštovani pośetioci, predstavljamo izbor pjesama iz druge zbirke Nebojše Kuburovića “U pet misli…”. Prethodnu zbirku “Lijen da zborim…” objavili smo prošle (2019.) godine, tako da ste već upoznati sa njegovim stvaralaštvom. Dakle, očekuje vas izbor zanimljivih pjesama na razne teme iz svakodnevnog života, kao i pjesme o herojima i uzorima koji nijesu obilježili samo jedno vrijeme, već o primjerima koji su neprolaznog karaktera.
BILJEŠKA O AUTORU
Nebojša Kuburović (Dubrovnik, 1973.) je crnogorski TV-novinar. Osnovnu i srednju školu završio u rodnom Herceg Novom, a pravni fakultet u Podgorici. U RTCG zapošljen 2000.godine, od kada uređuje i priprema emisije i priloge iz oblasti civilnog sektora, društvenog života, kulture i sporta.
Autor je zbirke lirike”Lijen da zborim…”(2019.), te dokumentarnih filmova ”Načini postojanja”(2017.) i ”Na temu bitisanja”(2019.), objavljenih na ”YouTube”-u.
Govori engleski i italijanski jezik, služi se francuskim i španskim.
Oženjen, otac dvoje đece.
Živi i radi u Podgorici.
IZBOR PJESAMA
URA U KENGURA
Kad je Viktor bio mali
-često smo ga mi stavljali,
u kengura, spravu zgodnu
-prošao i probu modnu!
Bebac hoće da se nosi,
po prirodi taj prkosi;
umore se brzo ruke,
te tad kengo skrati muke!
Onda samo kičma trpi,
te se snaga manje crpi;
takve stvari već su lake
-u dzepove stavim šake!
Ponosito tada šetam,
i u duši sav procvjetam;
na grudima malac stoji
to se pamti,mili moji…
Čovjeku se tada čini:
”Imam snage, ma ne brini…”
Al’ to traje samo uru,
zahvalim se ja kenguru…
BRONHITIS
Dok sam zitelj Novog bio,
bronhitis me namučio;
tek je mene ostavio,
kada sam se odselio!
Čim bi bilo vlažno vr’jeme,
dobio bih ja to breme;
đavolovo to je śeme,
da izbjegnem-nema šeme!
Probali smo sve ljekove,
narodne i doktorove;
košmarne sam im’o snove,
zbog bolesti glupe ove!
Ustajah sa tatom, mamom,
dosta često zorom ranom,
isparenja smatrah hranom
iz zaliva s vodom slanom…
Al’ i ovoj patnji došao je kraj,
kad sam rodnom gradu rekao ”goodbye”;
otad dišem snazno, kao pravi zmaj,
podgorička klima za mene je raj!
IZVOR PETROLEUMA
Kvalitetnu ženu naći jednaka je sreća,
kao izvor nafte u sopstvenoj bašti;
a prva slučajnost možda je i veća,
tako vam je realno, ne u mojoj mašti…
Ova tvrdnja jeste poprilično stara,
pročitah je u knjizi Jovana Dučića;
ne mogu vam reći da mi odgovara,
al’ su mnogi došli do toga otkrića…
Izgleda mi da je od značaja vječnog,
čak i više vr’jedi u vremena nova;
dragocjenija je od goriva tečnog
ona koju ne zanima samo pusta lova…
Vidim svaka danas sa radošću puši,
telefonu robuje baš k’o vjerni sluga;
što im duvan daje-tako im u duši,
pošasti se proširile kao nekad kuga…
Sad će žene reći da sam šovinista
i koristim ovaj prevaziđen kliše;
da s muškima stvar potpuno je ista…
Al’ o tome neka jedna od njih piše!
KREATIVNA SAMOĆA
Umijem uživat često u samoći,
ideje mi mnoge znaju tada doći;
odlučujem rado na Goricu poći,
ili śeđet solo duboko u noći…
Ne, ne živim životom vuka samotnjaka,
otpadnika nekog ili samca raka;
porodična i društvena veza mi je jaka,
al’ u miru rodila se zamisao svaka!
Ispunjava mene s familijom radost,
s drugovima rado produžavam mladost;
ali tada mašta pokazuje slabost,
jer me c’jelog prožima samo razdraganost…
Prija meni, stoga, kad sam u tišini,
drugačije mozak radi, tako mi se čini;
trenuci su takvi na svoj način fini,
dosta često ispadnu vrlo kreativni!
Eto, makar zasad, ja ne berem brigu,
lako smislim segment za film ili knjigu;
nerijetko-brzo, kao u blickrigu,
u tom smislu, samoća je-ma, za prvu ligu!
SPORTISTI-FIZIKALCI
Bivši naš košarkaš pogodi u metu:
”Sportisti si najveći radnici na sv’jetu”!
Svjesno oni idu na vlastitu štetu,
rijetko su slobodni k’o ptica u letu..
Posvećenost vraška i naporan rad,
Te prisutna vazda za uspjehom glad!
Ostaloga odreći se,a pritom si mlad,
zaboravit’ društvo, izlaske u grad…
Utakmice, treninzi, česti karantini,
navijači što vr’jeđaju, gore na tribini…
K’o roboti žive-nekad im se čini,
katkada ih optužuju i kad nisu vini…
pa povrede dođu, kasnije il’ prije,
a mnogi su žrtve-čak i depresije…
Onda krize razne, kad se klupa grije,
i bolovi jaki kad protivnik bije…
Ipak ima jedna pozitivna stvar:
budućnost se može obezb’jedit’,bar!
Kad se tačka stavi-čo’ek nije star,
s tri’es’t i pet život kreće, e tada je car!
DIJETE PRIRODE
To što hrlim u prirodu,
ja ne shvatam kao modu;
već k’o divnu razonodu,
u svakome periodu!
A to ima i korjene,
kad se o tom mislit’ krene;
u šumici, prije smjene,
-začeli su starci mene!:)
Počeli su da beśede, mislim da je bio maj:
”Da bi neč’ji život nast’o-poslužiti može gaj…”
Slušah priču, al’ ne slutih kakav će joj biti kraj…
Šeretski mi tad rekoše: ”Što se čudiš-ti si taj!”:)
Saznao sam ja o tome
-ma već bijah zreo bo’me;
pričao sam malo kome
o nastanku samom mome…
I kako se onda čudit’ što spadam u ekologe,
te što imam iza sebe zanimljive ture mnoge…?
Još ću dugo, ja se nadam, po prirodi šetat’ noge,
ne zaviđet’ ministrima, ni onima ispod toge…
TRUT (SOM)
Medicinske sestre dvije
među sobom škrinju nose,
a bilo im lako nije
-na čelima kapi rose…
Krenuše iz Zdravlja doma
i pređoše magistralu,
tada viđeh ovog soma
-reakciju pravi malu…
Izvuče se iz auta,
kapu stavlja-sunce grije;
puž bi brže trista puta,
pometine takve nije…
Za to vr’jeme one snaše,
škaf u gepek ostaviše;
te u kola pośedaše,
vrata potom zatvoriše.
A trut ti se onda vrni,
nakon teških par koraka;
od mašine ključ obrni,
kad je s glave kapu smaka’…
”PLESIONERI”
Vazda sam se divio toj vrsti čovjeka,
koji se životu raduje dov’jeka,
u vedrome duhu za sve nađe l’jeka,
nakon šes’e’t mladost živi ispočetka!
Tu, naravno, mislim, jednako na žene,
još i više one zadivljuju mene,
kad im vrela krv protiče kroz vene,
pa do kraja ostanu u srcu zelene!
Kad penzija dođe posvete se plesu,
uživaju, gibaju, budu to što jesu,
ne dozvole pristup mržnji ili b’jesu,
apatija promaši njihovu adresu!
U lokale dođu đe izlaze mladi,
svako sebi život u svijesti gradi,
ne muče ih nikad izmišljeni jadi,
pametna se osoba sve do groba sladi!
Odlika je ovo razvijenog sv’jeta,
kod nas prava r’jetkost, što je čista šteta,
krštenica Njemcu nizašto ne smeta,
vršnjak njegov ođe samo zanov’jeta!
NIKŠIĆ-GRAD STVARALACA
Crnogorskoj kulturi donio je što-šta,
poteklo je dosta znanih baš iz Onogošta;
neću sad nabrajat sva imena slavna,
al’ je u tom smislu Nikšić tačka glavna!
Ipak,moram navest’ makar pojedine,
iz muzike, poezije, s pozorišne bine;
iako ne stvara već puno godina
-najveće je djelo Šobić Miladina!
Sve smo brige svoje mi slali dovraga,
gledajući glumca Malovića Draga;
otkrili smo mnoge strane ovdašnjega bića,
posmatrajuć’ filmove Živka Nikolića!
Još se uv’jek divimo nastajanju boja,
oblika, motiva od Stanića Voja;
ne bi bila kompletna ova moćna svita,
bez boema i pjesnika Nikolića Vita!
Pomenuću neka još poznata lica,
tu su Kilibarda,Ćano Koprvica;
naposljetku čo’ek-zdrav nam je ka’ boca,
to je rodni grad našeg vladaoca…
DUBOGUZI
Crnogorski izraz stari,
kad se čo’ek sav iskvari,
samo gleda da ućari,
svaku mjeru zanemari!
Nikad njemu dosta nije,
samo grabi i ne krije,
ne zna što bi uz’o prije,
euro mu srce grije!
Gramzivost se sviđa njemu,
upao je u tu šemu,
kada skuplja nema tremu,
teret on je svom sistemu!
Živi tako nezajažljiv,
prema drugom nije pažljiv,
ner’jetko je vrlo lažljiv,
za cent jedan-i razdražljiv!
Stražnjici mu vazda malo,
tu nema što ne bi stalo,
da mu kažeš: ”Stani,alo…”
-pr’je bi umro nego skal’o!
DAN U ANDRIJEVICI
Nedavno sam ostvario ja davnašnji plan,
u očevom zavičaju da provedem dan;
odśeo sam u hotelu, ime mu”Komovi”,
nedaleko od njega Lim zeleni plovi…
Do obala njegovih spuštih se što prije,
na tom putu prođoh mjesto Prljanije;
umočih se malo, bješe konac jula,
malobrojnih ljudi tu se priča čula…
Ubrzo odlučih da se o’tle krene,
pa pośetih, raspoložen, i sportske terene;
a u parku ”Knjaževac” snimih mnoge slike,
obiš’o sam sve, brojne spomenike…
Na bilbordu jednom ponosno stajaše,
osvajači kupa Crne Gore naše;
rukometni klub-ponos ovog grada,
da će biti i šampion-velika je nada!
A predveče sačekah brata kod opštine,
poveze me Lazar pravo u Brežine;
družismo se malo, popilo se vina,
śutra striko oženi svog jedinca sina!
FIRULE
Na toj plaži ljudi posebnoga kova,
varijanta picigina tu se igra nova;
ne zanima njih ni slava ni lova,
uživaju u ovom princu od sportova!
Tokom c’jele godine lete za balunom,
prije n’o ga udare u trku su punom;
igraju na suncu, ali i pod lunom,
kad konačno završe-počaste se tunom!
U timu je samo četiri igrača,
svak’ se od njih kao panter za lopticom bača;
u centru su pažnje ostalih kupača,
zadivljenih umjećem ovih rasturača!
Među njima Nikša-piciginski ban,
u godini izostao samo jedan dan;
drugi lik sa šes’et sedam-najstariji član,
redovno od drugih u ekipu zvan!
Slabo kome zavidim na ovoj planeti,
majstorima splitskim moram zaviđeti;
rado bih se priključio toj njihovoj četi,
neumorno igrao i zimi i ljeti!
TRG NEZAVISNOSTI
Kad je l’jepo vr’jeme vozim bajsa moga,
pa na trgu odmorim-ih, užitka toga!
Smjestim se na zid od male fontane,
uh, kako mi pivo na tom mjestu pa’ne!
Sa desne mi strane zlatno sunce gori,
na suprotnoj voda lagano žubori;
defiluju ispred mnogobrojna lica,
katkad mine neka zgodna prolaznica…
Ne postoji ništa što mi tu ne godi,
radujem se životu, potpunoj slobodi!
Često tuda prođu i turisti neki,
uputim im osm’jeh, a ne pogled pr’jeki…
Posmatram i vodoskoke fontane velike,
ljude koji dođu da tu prave slike;
golubovi brojni meni društvo prave,
prolijeću oni malo iznad glave…
I puno ideja ođe mi se rodi,
kreativnost vazda mora bit u modi!
Na ovoj bi tački odabrani lik,
nekad mog’o dobit’ čak i spomenik…
BOKEŠKA
Dragocjena ulica za život društveni,
spremno ljude čekaju svi kafići njeni;
mnogi tu su zorom već, još neumiveni,
upotpuni svima dan, pa i moj sopstveni…
U koloni stoji dvadeset lokala,
neki dođu tek onako, da hvataju zjala;
i kad malo pokazuje Celzjusovs skala,
tačka bi vam ova puna biti znala…
Terase su vazda dobro pośećene,
pored njih defiluju muškarci i žene;
unutrašnji dio mnogim’ pažnju skrene,
tu im ljepše bude, uključujuć’ mene…
Odnosi se to na period zime,
jer unutra gosti ne smiju da dime;
u klubu smo jednom, zadovoljni njime,
muzikom, izgledom i još koje-čime…
U sezoni ljetnjoj-tu je priča druga,
napolju su svi, tu se śedi, cuga;
nasmijano, veselo-nepoznata tuga,
osobito kad je noć-avgustovska, duga…
LEKSO SAIČIĆ
Crnogorski junak, svjetske karijere,
rizikov’o život, počesto bez mjere;
u borbama mnogim bio međ’ aktere,
u sablju je svoju vazda im’o vjere!
Životni trenutak najvećega sjaja
-kad pośeče Lekso hrabrog samuraja;
nadalje se svuđe uv’jek digla graja,
da svi vide vojkovođu iz Vasovog kraja!
Rusija mu tada i ordenje dala,
dobio to isto od zemlje-rivala;
japanska ga vojska nagraditi znala,
takva čast je sve, samo nije mala!
I narodna pjesma nastala je neka,
koja slavi ovog velikog čovjeka;
zapamtila su ga ratišta daleka,
na razmeđi devetn’estog i dvdes’tog v’jeka!
Tragično je on život završio,
u požaru sa sprata je drugoga skočio;
bubrege je pritom smrtno povr’jedio,
ali heroj zna zašto se rodio!
VASO BRAJOVIĆ
Oficir i borac-pamti ga Helada,
rodio se blizu Danilova grada,
pod njime je bila čitava brigada,
jedan od heroja otomanskog pada!
I danas ga c’jene Grci pravoslavni,
jer je u to doba Vasos bio glavni,
ostali za njime poduhvati slavni,
i momenti neki komični, zabavni…
Oteo je on svoju prvu ženu,
zaljubljen do bola u pojavu njenu,
događaji takvi-svojstveni vremenu,
bio spreman uteć’ kada na njeg’ krenu…
Kad konačno minu turska imperija,
posao mu bila vojna inspekcija,
živio je mirno, kao štobih i ja…
na prvom mu mjestu bila familija…
Naočit je Vaso bio,snažan kao bik,
za period taj i prilično šik;
Crna Gora ponosna na njegov je lik,
u glavnome gradu stoji spomenik!
JAGLIKA-LJILA ADžIĆ
Heroina bez ordena, čak i spomenice,
nema slike da bi znali đevojačko lice,
skočila u oganj neke kolibice,
da je ne bi silovale njemačke ubice…
Već goreli roditelji i tri njena brata,
otrgnu se kada viđe da je zlotvor hvata:
”Radije ću s vama umrijeti, tata,
nego biti naslada ovija dželata”!
Ne mogu o ovom pisati bez bola,
stradali su na prostoru Gojkovića dola,
egzekutor ”princ Eugen”-zloglasna patrola,
među njima, otprilike, i ustaša pola…
Spaljeno je tada šezdesetak duša,
da ih spasi, jedan Rumun, uzalud pokuša,
o zločinu tome i danas se sluša,
ne d’o bog nikome da što takvo kuša…
Imala je Ljilja sedamnaest ljeta,
u lijepoj Pivi počela da cvjeta,
zadesi je rat i sudbina kleta,
zaslužila ona da postane sveta!
PET DANICA
Šetalište novsko po njima nazvano,
o tim đevojkama malo toga znano,
na rođenju, izgleda, tako im je dano
-da se hrabro bore i poginu rano…
Sve su one bile iz Boke nam mile,
smrti se nijesu nikada plašile,
puno švaba oružjem svojim pokosile,
dobijene rane junački nosile…!
Tomašević, Đurović, Kosić, Popivoda,
u mislima bila samo im sloboda,
i Bojanić s njima, od istoga roda,
malo takvih ispod nebeskoga svoda!
Najljepše je mjesto u Hercega grada,
osunčana, duga, divna promenada,
u mislima lica od Danica mlada,
moramo se njih śećati i sada…
Da vas nešto pitam sugrađani mili:
”Jesmo li se njima dobro odužili?
Što ne bismo bolji nego dosad bili,
spomenik im jedan l’jepi posvetili…?”
OSAM HEROINA
Crna Gora dala osam heroina,
borile se hrabro protiv dušmanina,
poginule skoro sve sa malo godina,
ne stigavši imat’ ni kćeri, ni sina…
Jelena, Đina, Jelica, Ljubica
-smaknule su dosta drskijeh ubica,
i same na kraju padale od hica,
ili djejstva topa, teških haubica…
Vukosava, Milica, Vukica, Dobrila,
svaka od njih borbom orden zaslužila,
slobodu i mir očajnički snila
i junačko djelo nama ostavila…
U boj su se svaki rado upuštale,
protivu fašizma časno vojevale,
širom stare Juge kosti ostavljale,
samo dvije od njih starost dočekale…
A u znak śećanja na ratnice ove,
zovu se po njima mnoge ustanove,
moramo im još vraćati dugove,
neka inspirišu naraštaje nove…!
VLADIMIR ROLOVIĆ
Rodio se u selu Brčeli, kod Bara,
za oblasti mnoge imao je dara,
na Cetinju hvaljen od svijeh drugara,
radničke ideje on tad zagovara…
Hapsio ga režim prije drugog rata,
i ne smo jednom-u više navrata,
komunizam k’o vodilju počeo da shvata,
bio akter mnogih tajnih poduhvata…
Započeo ustanak trinaestog jula,
uništio puno vojnih karaula,
vodio je bitke-sva je zemlja čula
-sve dok nije pala ”osovina” trula…
U miru je Vlado političar bio,
i tu je za narod dosta učinio,
svuđe bio uvažen, poštovan i mio,
diplomatsku karijeru dobru ostvario…
Pao je k’o žrtva ustaškog terora,
u Stokholmu, na obali Baltičkoga mora,
njegov lik i djelo pamtiti se mora,
ponosi se njime c’jela Crna Gora!
VLADIMIR BAROVIĆ
Dvije decenije nakon Rolovića,
ponovo je došlo do krvoprolića;
ovog puta Barović presudio sebi,
da nedužne ljude ubijao ne bi…
Herojski je čin kontra-admirala,
Crnoj Gori obraz osvjetlao, vala;
razarati Istru on pristao nije,
biti dio srpske vojne agresije!
Beogradsko-podgoričke podivljale vlasti,
ne imale tada savjesti ni časti;
navalile zvjerski na zemlju Hrvata,
vinovnice bile građanskoga rata!
Uzeo je život sebi Vladimir,
u duši će njegovoj vječno vladat mir;
nije pažnja pridavana događaju ovom,
na Visu se ubio, sahranjen u Novom…
Śetila se, konačno, republika moja,
dodjelit’ mu orden narodnog heroja;
čekala je na to čitav frtalj v’jeka,
stranka nedostojna ovoga ČOVJEKA!
DARKO VUJOŠEVIĆ
Prijatelje svoje pokušao spasit’,
znao da mu život može to ugasit’;
zaplivao hrabro utalase hladne,
da izvuče članove porodice jadne…
Svi su našli smrt u mutnom jezeru,
nikad više neće ispov’jedat’ vjeru;
n’jemi svjedok ovog tragičnoga čina,
zadnje đe su ušli-manastir Vranjina…
Nevr’jeme je bilo toga kobnog dana,
vjetar pomamljeni,voda uzburkana;
devetoro ljudi nakon liturgije,
na obalu četvoro živo stiglo nije…
Bijesni je val čamac poklopio,
vješti Darko brzo na kopno dospio;
navikao svome bližnjem da pomaže,
htio izvuć’ roditele što ćerkicu traže…
Posthumno je Vujošević dobio plaketu,
tragedija uplakala ponajviše Zetu;
još se jedna v’jest pritom proširila
-nastradala žena trudnica je bila…
ĐORĐE STOJOVIĆ
Spasio je druga iz talasa Zete,
dokazao što sve može iako je d’jete!
Zasluženo dobio priznanja, plakete,
da ga vazda one na taj podvig śete!
Ponosan je Radovan na svojega sina,
Đorđe ima samo trinaest godina!
Tog je dana za kupanje voda bila fina,
pa postala mjesto herojskoga čina!
Stojovićev drug neplivač je bio,
sa sajle nad r’jekom on se otkačio;
junak priče brzo u vodu skočio,
dječaka bez sv’jesti vani izvadio!
Dlanovima njemu pritiskao grudi,
a kad viđe da se ovaj malac budi
-potrčao odmah do najbližih ljudi,
nije dozvolio da ga drama sludi!
Zbog ove njegove vanredne hrabrosti,
predśednik ga primio za Dan državnosti;
da mu čestitaju-stižu brojni gosti,
martinićki đetić-primjer odvažnosti!
ČEDOMIR BOGIĆEVIĆ
Imao sam čast da s njim zborim lično,
oko njega neko polje jemagično!
Energijom, znanjem i vokabularom
-kupio je mene, ne bi mog’o parom!
Na licu mu vazda osmj’eh i vedrina,
nadaleko nema takvog gospodina!
Po obrazovanju-on je doktor prava,
mnoge druge nauke znade ova glava!
I uv’jek sam spreman reći kad me neko pita
-crnogorski najveći to je erudita!
”Pravni zbornik”-časopis, dugo uređiv’o,
za kolege iz struke dragocjeno štivo!
Rekao bih, ipak, poduhvat mu glavni
-”Crnogorski leksikon istorijsko-pravni”!
Obavljao dužnosti-bilo dosta toga,
međ’ ostalim-sudija Suda vrhovnoga!
Dobitnik je mnogih nagrada, medalja,
-nek’ se ugledaju pokoljenja dalja!
A kad neko poseban prestane da diše
-obavezno Čedo nekrolog napiše…
STANISLAV-ĆANO KOPRIVICA
U pogledu biznisa-on je naša dika,
malo je na Zemlji takvih privrednika!
Sposobnošću vinuo sebe u visine
-dominir’o u oblasti spoljne trgovine!
Započeo sve u jednoj baraci
-uče danas o njemu studenti i đaci!
Postizao čuda talentom i radom
-ekonomski spajao istok sa zapadom!
Na nivou godine uspio da stvara
-dolarski dohodak sa devet cifara!
Do tančina znao menadžersku struku
-s gigantima svjetskim išao pod ruku!
Jedan je od tvoraca državne nam kuće,
za njeg’ ništa nije bilo nemoguće!
Mnogo brže i bolje sagledav’o stvari,
kaskali za njime svi političari!
Krasio ga blistav um, moćna energija,
Nakon smrti osnovana ”Ćano-fondacija”!
Mudrih misli ostavio silesiju c’jelu,
bezbroj puta pokaz’o humanost na djelu!
”PERPER”
Crnogorska najbolja muzička pojava,
od početka anti-ratna, ali za badava;
u drugom je planu njima bila slava,
kritičari bili usijanih glava…
Još i danas pamtim onu ”Dobrovoljac”,
šetao sam živahan i prav kao kolac;
pjevušio curama-znale da sam ”lovac”,
tada nisam bio, k’o sad-knjiški moljac…
”Perperi i zlato”-omiljena stvar,
otpjevam je nekad supruzi na dar;
ili sam za sebe-kad hodam k’o car,
ima ona neku osobitu čar…
Navijači jednu osobito vole,
napisana ona za ”Hrabre sokole”;
kad se dese porazi koji nas zabole,
tad se pjeva druga, da se osokole…!
To je ”Goro moja”, i mnogo je l’jepa,
optimizam širi kad se srce c’jepa;
uz nju možeš biti pijan poput čepa,
ne žališ kad dođeš ispražnjenog džepa! 🙂
DRAGO MALOVIĆ
Čuveni je lik Radosav iz ”Đekne”,
poskoči k’o đetić kad mu tata drekne,
i ne smije ništa od njega da rekne…
Po penziji slavu uspio da stekne.
Do serije kultne bio anoniman,
al’ od reditelja poprilično stiman,
odigrao broj predstava obiman,
a u društvo svako uv’jek rado priman…
Divila se Juga komičaru ovom,
pozorište smatrao svojim drugimkrovom,
devedeset navršio-i brojem i slovom,
živjela mu sestra baš u Herceg-Novom…
Uloga mu Raša suvog zlata valja,
ponosan je bio na svoga Ćetalja;
važio za pravog komedije kralja,
jednom mu je nagradu ugrabio Čkalja…
Priśetih se nečeg ja upravo sada:
stala kola mojima usred Titograda…
iznikao glumac niotkuda tada,
pogurao snažno-upalila ”Lada”…!
VITO NIKOLIĆ
Pjesnik, pravi boem, iz Nikšića rodom,
kao d’jete vapio za mirom, slobodom;
popularan bio među svim narodom,
krepio se pićem, r’jetko kada vodom…
U kafani često čitao stihove,
nadahnjiv’o tako neke klince nove;
poeta i lirik-spajao žanrove,
umjetnik u duši-taj se tako zove…
Tražio u pjesmi da splanete siđe,
i zv’jezdama sjajnim malo bliže priđe;
i dobra i zla u životu viđe,
politici nije htio da podiđe…
Kapa dolje ovom crnogorskom diki,
nije bio sklon bilo kakvoj kliki;
r’jetko koji čovjek poraste toliki,
stihove mu pjevao Jevremović Miki…
Tmurno jutro slao da ponovo svane,
u bolnici često provodio dane;
rimama je znao istinski da gane,
neće moći Vito nikad da nestane…!
SRETEN ASANOVIĆ
Svojevrsni pisac, majstor kratke priče,
čvrste karaktere on vazda ističe;
junak mu se tiho bori, a u duši viče:
”Sve se na me okomilo, samo me zamiče…!”
Vješto dočarao uslove života,
Opisima nije falila ni ”jota”;
akteru se uv’jek muka iznad glave mota,
a on se ne predaje, čak i kada cota…!
”Zašto samo sunce i taj kamen goli,
kako smrtnik može tome da odoli?”
Čitalac te likove mora da zavoli,
jer su oni jači, što ih više boli…!
Autor je Asanović i ”Putnik”-romana:
protagonist stizao na hiljadu strana,
zapala ga često društva odabrana,
životna mu građa posta literarna…!
Sa malo riječi-puno toga reći,
spisateljev uspjeh-to je ponajveći;
uspio je Sreten-ne mož’ se poreći,
sa aspekta toga-malo ko je veći…!
MILAN VUJOVIĆ
Novinar i pisac, publicista barski,
a stil mu je izvanredan, bolje reći-carski!
Redovan sam čitalac njegovoga bloga,
zanimljivog vazda bude dosta toga!
Izvuče iz prošlosti neki događaj,
mjesto radnje obično je njegov zavičaj;
u tim opisima primjetna je śeta:
”Eh, kakva su bila nekadašnja ljeta…”
Osobito voli ljude da pohvali,
Koji dobar primjer drugima su dali;
ne boji se taj ni da kritikuje,
kad misli da neko to i zaslužuje…
Sve važnije stvari uredno bilježi,
Hroničar je pravi, to mu zbilja leži;
kad ide na pos’o svo mu lice sija,
oglašava on se dugo sa radija…
Napis’o je Milan nekol’ko romana…
pravnička diploma davno uspavana;
veliki je ljubitelj sporta i kulture,
prije svega otac tri odrasle cure…
DEJAN DAMJANOVIĆ-BOSKE
Fudbalski samuraj, ljudina ”do koske”,
iskren i šarmantan-Damjanović Boske!
Omiljen zbog svega među nama svima,
śećamo se rado gola Englezima!
Za državni dres ginuo je vazda,
tamo u Koreji-na terenu gazda!
Protiv Kipra jednom spasio nas jada,
uvalio tada dva brza komada!
Dokazao klasu nebrojeno puta,
golmani se boje njegovoga šuta!
Da gol tamo daju-mnogi snove sniju,
strijelac je bio na slavnom Vembliju!
Imamo od njega boljih par igrača,
al’ je ličnost njegova meni ponajjača!
Među legendama-u najužem krugu,
otkad dade intervju Đurkoviću Dugu!
Elokventan, vedar, đe gođ dođe-blista,
logičan je sl’jed da je humanista!
Iskreno se nadam da će Crna Gora,
imati ga jednom kao selektora!
FATOS BEQIRAJ (ČETIRI ”TUNELA”)
Probaciti loptu igraču kroz noge,
ta vještina, bogme, ne krasi baš mnoge;
naš je Bećo uspio to četiri puta,
na njem’ bila majica ”Makabi”-ja, žuta!
U prvenstvu Izraela, ne znam kojoj rundi,
za to mu je trbalo nekol’ko sekundi;
inspiraciju je dobio da ševa,
protivnik se zvao ”Hapoel ber sheva”!
I veći su majstori od njega igrali,
al’ ovakav podvig nisu postizali;
c’jeli sv’jet je fudbala naćero da zine,
igrao je Fatos ”Poker od Sozine”!
Čaroliju ovu poklonio nama,
nastupao on je čak za tri ”DIinama”;
borio se, pogađao, svuda bez pardona,
u prvenstvu, kupu, Ligi šampiona!
Iz Peći je došao u ”Budućnost” našu,
po trojicu nosio, kada ga zajašu;
da mu pjesmu ne posvetih ne bi bilo fer,
za ”repku” nam dugo igra, on je rekorder!
MILO ĐUKANOVIĆ
Iz domena politike odabrat se mora,
nemamo od njega boljega uzora…
svaka druga opcija još je puno gora,
pobjednik je svih našijeh izbora!
U potonje doba-spreman je da prizna:
”Gr’ješio sam nekad, u vremena krizna…”
Zavela ga tada ona zemlja blizna,
nakon toga mu se otčepila dizna!
Ništa nije lako radit tri’es’ zima,
takvijeh vladara stvarno malo ima…
možda samo tamo đe je tropska klima,
nekada se Tito družio sa njima…
Za ulazak u NATO im’o je umjeće,
ka Evropi nešto presporo se kreće…
Nekima je najgore-prežaliti neće,
što nas mače iz usta one ribe veće…!
Protivnici Milovi stalno dižu vrisku,
estetiku imaju poprilično nisku;
nekad se ne mogu oteti utisku,
da su oni njemu na platnome spisku…
ČOVJEK-VUK
Podvizi su razni, i dosta je toga,
izdvojiću jednog Njemca pokojnoga…
Pobjeg’o iz gradske sredine i smoga,
s vukovima živio, imo status boga…
Želio da svoje mišljenje provjeri
-da se mogu pripitomit’ te opasne zv’jeri…
Posvećen im bio-k’o pobožan vjeri,
samo društvo njihovo bilo mu po mjeri!
Čet’ri decenije živio sa njima,
hranio ih, igrao se, i kad stegne zima!
Gledao sam kad ga čopor kao vođu prima,
il’ mladunce da se kake on strpljivo stima…
Imao je jedinke iz c’jeloga sv’jeta,
samo njega takvog-ta naša planeta!
Kad je s njima, viđelo se-od radosti cvjeta,
a ima ih što bi rekli:”Viđi što aveta…” 🙂
Ostaće po njemu upamćena era,
ne znam što vlast tamošnja da smjera;
Śetiće se valjda njegovog primjera
-podići će spomenik za Frojnda Vernera!
RICARDO ABAD
Maraton je život ovog velikana,
svakodnevno trčao ga 607 dana!?
Sve je vr’jeme radio, iš’o i do stana,
da nadmaši Belgijanca bila mu nakana!
Ovaj podvig međ’ najveće na planeti spada,
teško neko nadmašiće Rikarda Abada…
Uštedio tokom toga 20 hiljada,
donirao bolesnima, da se vrati nada…
Dvaput treb’o postat Princ od Asturije,
čudom smatram što titula pripala mu nije…
Koja li se nepravda iza toga krije…?
Možda treba okean c’jeli da popije…?
Misiju je završio dvije-dvanaeste,
dobro su ga zapamtile pirinejske ceste!
Htio trčat’ sv’jetom,al’ sponzori-”Đe ste?!”
Ljudska glupost,stvarno,bezgranična jeste…!
Dugoprugaš ovaj iz grada Tafalje,
poruku nam svima sasvim jasnu šalje:
”Pomjerajmo granice,sve dalje i dalje,
razmaknimo snažno od života ralje!”
NORIAKI KASAI
Iako je napunio četrdeset sedam,
Noriaki kaže: ”Neću da se predam!”
Opremu s elanom i dalje uzima,
uživa k’o vazda u ski-letovima!
Trideset i prva ova mu sezona,
malo je nazemlji takvih šampiona!
U svjetskome kupu 500 puta skak’o,
zasad mu se nije još niko primak’o!
Učestvov’o na osam Olimpijada,
zlatu na sljedećoj-on se silno nada!
Dvije-četrn’este kad je bio Soči,
za srebro i bronzu uspio da skoči!
Petostruki prvak rodnoga Japana,
slab skok u Naganu-najveća mu rana…
”Dambo”,”Kamikaza”-njegovi nadimci,
sve će biti jasnije kad se vide snimci…
Inspiracija je svima nama prava,
ponosi se njime gradić Šimokava!
Dobio je pjesmu od finskoga benda,
nema sumnje da je Kasai legenda!
ZLATKO-CICO KRANjČAR
Vodio nas mudro u kvalifikacijama,
za Euro malo falilo je nama…
Sm’jenjen preko noći-to je bila drama,
povučen je potez bez imalo srama…
Padali su tada svi naši rivali,
Englezima na Vembliju nijesmo se dali!
Kad nas Kranjčar postavi-igrati smo znali,
hit evropski bili, iako smo mali!
Dobili smo Vels, Bugare, Švajcarce,
kad se śetim, evo, sad ośećam žmarce!
Zverota i Mirko d’jelili udarce,
hvatali smo bodove k’o ruka komarce!
Branio je Bonja kao hobotnica,
Njegova je bila svaka utakmica!
Ekipa nam živjela kao porodica,
slavili smo svi velikoga Cica!
Divio se sv’jet crnogorskoj četi,
šesn’esti smo bili na c’jeloj planeti!
To nam vr’jeme neće niko oduzeti,
da se Zlatko vrati vazda ću željeti!
SHIGEAKI HINOHARA
Dugovječni čovjek, smatram ga za cara,
Japanac je, zna se-doktor Hinohara!
Pomagao ljudima uv’jek s puno žara,
i učio svakog kako da ostara!
Za doručak narandža, ulje maslinovo,
često ručak preskakao-zapamtite ovo!
Stajanje ga snažilo-to je nešto novo,
stepenice poštov’o k’o crveno slovo!
Da bi uv’jek bilo bolje opšte stanje,
veoma je važno dobro zabavljanje!
Neka osm’jeh vlada, stresa nek’ je manje,
kako ko posije-tako će da žanje!
Često pribjegav’o starom, dobrom triku,
nadahnjiv’o sebe slušajuć’ muziku!
Životinje bile mile ovom sjajnom liku,
obožav’o cvrkut ptice i jelena riku…
Optimizam i rad bili mu k’o droga,
izbjegav’o mjesta sa previše smoga…
Doživio stotinu, i pet preko toga,
bolje njega sl’jedit’ nego bilo koga!
MASAFUMI NAGASAKI
Skoro tri’es’ ljeta na ostrvu pustom,
uživao u samoći i šipražju gustom!
Nijesu mu trebale baš nikakve stvari,
egzotični dom se zove Sotobanari!
Provodio dane u pravoj slobodi,
i potpuno nag, jer mu tako godi!
Nadao se da će tu ostati do kraja,
da ga niko neće pomjerit’ iz raja!
Ali avaj, drukčije su naredile vlasti:
preselit’ ga o’tle i tako ga ”spas’ti !?”
Odupro se Masafumi, viđelo se da ne glumi:
”Puštite me ođe!”-vapi, moli, kumi…
Tvrdoglavi bjehu, baš poput magarca,
i smjestiše u stan ojađenog starca(82)!
Uskoro se on razbolje od gripa,
zbog njihovog glupog, socijalnog tripa!
U četiri zida neće opstat’ dugo,
vratite ga na ostrvo, to i ništa drugo!
Neka živi čovjek tamo đe mu prija,
jebala vas vaša civilizacija!
INGE GINSBERG
97 ima,a pjeva u metal-bendu,
takve žene moraju vazda bit’ u trendu!
Poezije i pjevanja-puna su joj usta,
preživjela strahote Holokausta!
Rođena u Beču, bogati joj bili,
nacisti se onda na njih okomili…
U Švajcarsku stigla, spasiteljku milu,
tu čuvala špijunsku, američku vilu…
Radila u Holivudu, ostvarila sne;
batalila, potom rekla-da je lažno sve…
Živjela u Izraelu, Ekvadoru zatim,
i Njujork je njena kuća, da vam priču skratim…
Odlično se drži, noga joj ne kleca,
Tel Aviv joj zimi dom četiri mjeseca…
Pisac i novinar cio život bila,
zaradu na berzi dobru ostvarila…
Nema mnogo suvenira, predmeta ni slika,
ali zato zbori čak sedam jezika!
Ne zanima Inge što ko o njoj misli,
za mene je ona veća nego Elvis Prisli! 🙂
HACHIKO
(1925.-1935.)
Japanci su dosta drukčiji od nas,
poseban je zato čak i njihov pas!
Simbol odanosti i vjernosti prave,
Hačiko je zasluženo došao do slave!
Kupio ga profesor kad je bio štene,
ovaj iš’o uz njega kad na pos’o krene!
U povratku ček’o ga na stanici voza,
preciznost i privrženost-bila ”dijagnoza”!
Trajalo je tako oko dvije zime,
već su mnogi bili upoznati s time!
Jednog dana vlasnik nije doći mog’o,
tokom predavanja na smrt zanemog’o!
Nastavio kučak istrajno da čeka,
sve do kraja svoga pasijega v’jeka!
Proveo je tako čitavu dekadu,
statuu je dobio u Tokiju gradu!
Nedavno je bilo osamdeset ljeta,
otkako je Hači poš’o s ovog sv’jeta;
i spomenik opet-ostaće za vazda:
na njemu akita i, napokon-gazda!
VIKTOR
Rodio se malac na početku ljeta,
trajalo je tada prvenstvo svijeta;
došao nam on baš prvoga jula
-komplet sad je moja porodična kula!
Don’jela ga majka za deset minuta,
porođaj joj lako pao i prvoga puta;
mogu reći da je bio stvarno dobra beba,
spav’o je i sis’o,radio što treba…
Prijalo mi kada kažu da na tatu liči,
malo manje kada glasno i uporno ciči…
Napredov’o normalno, ko i druga đeca,
brzo ide vr’jeme-mjesec do mjeseca…
Prohodao čo’ek sa godinu dana,
śećamo se iz tog doba opeklih tabana;
kumovala svemu trenutna nepažnja,
usijani šaht bio poput ražnja…
Zahvaćena malo bila je i peta,
ali već je śutra počeo da šeta;
i ta priča jeste dio školovanja,
naučih da ne sm’je biti opuštanja!
UTAKMICE
Tokom zime zna se đe je meni mjesto,
na ekranu utakmice ja posmatram često;
žena malo negoduje, al’ me nije briga,
vikendom sam pratilac pet najjačih liga!
Nekada bih odmorio, al’ ne mogu-džaba,
pažnju mi privuče takmičenje ”ABA”;
a kada bih stvarno malo gledat prest’o,
evo ti ga onda španski ”baloncesto”…!
Poneđeljkom pauza, kratko traje ona,
u utorak kreće Liga šampiona!
Protegne se ta, dakako, na sr’jedu,
u četvrtak ponovo košarka na redu…!
Kolo Evrolige i narednog dana,
moram viđet sve-da li je to mana?
Sa laptopom u tom smislu najviše se družim,
al’ mu TV i telefon nekada pridružim!
Možda vam se čini-prećerujem malo,
ali stižem ja i za sve ostalo!
Pitate se: ”Kako,za boga miloga…?!”
Zato pravim filmove od života svoga! 🙂
”MONTENEGRINA”
Redovan sam čitalac ovoga portala,
pun je svake nauke, ne fali ni šala!
Osnivači Milovići-Veselin i Boro,
lično sam im zahvalnost uputiti mor’o!
Nikada mi ona omanula nije,
svi su dobri sadržaji ”Kulturne kapije!”
Dragocjene podatke servirala meni,
na medijskom nebu-petnaest jeseni!
Može naći čo’ek što gođ da potraži,
otkrivene mnoge istorijske laži!
Pa književne tekstove vrlo zanimljive,
i iskustva mnoga što ljudi dožive…
Iz arhitekture-raznorazni spisi,
posebno me raduju sjajni putopisi!
Afirmišu stalno mlade umjetnike,
iz muzike, filma, stripa, poetike…
Svakodnevno novu naslovnicu prave,
umjetničke događaje uredno najave…
Nedavno sam o sajtu kreirao prilog,
to je bio jedini logičan epilog!
”SAMI U DIVLJINI”
Gledam ovaj serijal i ne trepćem tada,
radi se o ljudima odbjeglim iz grada;
u duši sam taj koji međ’ njih spada,
da ću nekad živjet’ tako, u meni je nada…
A Ben Fogl-autor, po svijetu ide,
sve što zabilježi-naše oči vide;
pustinjaci se kamere uopšte ne stide,
pokažu nam kako rade i što jedu, pride…
Jedan ode sam na ostrvo pusto,
i ponese vrlo malo stvari, uz to;
kaže da mu tu nikad nije ”gusto”,
te da stvarno ne bi od toga odust’o…
Drugi, opet, zađe u prašumu neku,
za početak uzme šator ili deku;
svakog dana mora postaviti ”čeku”,
kad začuje zorom životinjsku dreku…
Treći lik sa sobom porodicu vodi,
al’ svako se od njih brzo prilagodi;
neko se za pustolova jednostavno rodi,
za mene će avantura uv’jek bit’ u modi!
NOBELOVCI
Najveća nagrada u svijetu knjige,
dobitnici njeni iz prve su lige.
Odlučih da od svih ponešto pročitam,
u satima onim kad nikud ne skitam…
Romani mi samo u obzir dolaze,
znatiželje moje tu se pronalaze…
Počeo sam od prvog laureata,
više ih od stotinu kojima je data…
Sve naslove uzimam iz biblioteke,
žalim kada nemaju dragocjene neke..
Upoznajem tako pisce izuzetne,
druženje sa njima nema strane štetne…
U to divno more tek sam zaplivao,
da ću baš uživat’ i prije sam znao;
svakodnevno čitam po pedeset strana,
odmah nakon buđenja i na kraju dana…
Sjajnih književnika na sv’jetu ne fali,
što Nobela nikad nijesu im dali…
Nije lako dostić’ taj vrhunski nivo,
uspio u tome i Andrić je Ivo!
”FRANCUSKI SA PJEROM”
Na ”YouTube”-u pratim profesora Pjera,
kako da nas nauči-taj predano smjera;
nije ovaj jezik baš nimalo lak,
trudim se da budem bar solidan đak! 🙂
U radu mu pomaže supruga Noemi,
pristupila lako toj njegovoj šemi!
I sama mu nekad učenica bila,
u svakome vlogu vedra je i čila!
Za oboje moram reći da imaju duha,
a vama je potrbno poprilično sluha…
Ovaj tandem složni istinski se stara
-po pitanju našeg vokabulara…
Primjenjuju često stvari umjetničke,
da nam bolje rasv’jetle tajne gramatičke!
Prezentuju oni običaje, fraze,
na što to Francuzi osobito paze!
Ukazuju jošte na najveće greške,
i ne žure previše, nego idu ”pješke…”
Odavno sam kročio u taj njihov sv’jet,
održavam, za sada, kontinuitet…
”ZLATIČKI MARŠ”
U srcu sam i dalje kao neki dječak,
dokazao nedavno da sam super-pješak!
Neko metar kad pređe, žali se da strada,
a ja hodah bez pauze pedeset hiljada!
Od kuće na Zlatici do RTV zgrade
-ideja mi na pamet poodavno pade…
Jedanaest puta prođoh ovom trasom,
u početku jačim, pa slabijim ”gasom”…
Čet’ri litra vode u sebe sam sip’o,
trebalo mi sati jedanaest i po…
Od medija pažnju taj poduhvat dobi,
gostov’o sam u ”Jutarnjem” i u ”Dnevnoj sobi”…
Građani su poruke telefonom slali,
za l’ječenje đetića novac prikupljali!
Nosio sam majicu s brojem dva’es’ pet,
pristigle su pare za ocjenu 5!
Za podvig mi neki odmah čestitali,
drugi se u čudu za glavu ‘vatali…!
Igor Maraš prvi podršku mi dao,
da je sjajan čo’ek opet pokazao!
ZBIRKE LIRIKE
Slaganje me r’ječi vazda privlačilo,
kad se rodi rima bilo bi mi milo!
Nakon dužeg prekida-to se nastavilo,
u nekol’ko zbirki krunu je dobilo!
Drago mi je da se dobro završilo,
nešto takvo odavno u meni se krilo!
Da spakujem sve segmente-nije lako bilo,
nastojanje uporno mi se isplatilo!
Sve završih sam-tako mi godilo,
te ostvarih ono što se meni snilo!
Nadahnuće lirsko me je ispunilo,
zahvalan sam što se tako dogodilo!
To što jesam brz, probojan k’o šilo,
nekako se kroz stihove-uobličilo!
Ovo što je sada, te kako se zbilo,
u pjesme je moje mnogo dolazilo!
Velikih se ljudi podosta rodilo,
u knjigama ovim vječno nastanilo!
I sad, nakon svega, ośećam se čilo,
novijeh zamisli puno se javilo!
GOVEĐI ŽELATIN
Mjesto u knjizi dobio je glat,
Iako je u pitanju samo preparat!
Nije mu nezasluženo takav status dat,
kako do njeg’ dođe-brzo ćete znat’!
Puno meni znače fudbal,”basketica”,
No tu čo’ek mora dobro da se ”gica”!
Rekao bih, nemam puno ”godinica”,
al’ počela biti problem hrskavica!
Kukovi pomalo krenuli da škripe,
ne puštaju, kao nekad, da mi noge đipe!
Neobično bješe kada se ukipe,
navik’o sam biti kao Božić Stipe!
A onda dočepah ljekovitu stvar,
obnovila ”hrsku” ta čarobna tvar!
Samo mjesec uzimanja i opet sam car,
tijelo mi prati sav zanos i žar!
Rekao sam ponosno: ”A sad, zbogom, b’jedo!”
Nikome od tada ne kažem: ”Govedo!”
Sigurno mi pomog’o i naglašen kredo,
ne bih bio ja, kada bih se pred’o!
SUNCE
Kad bih opisiv’o ja vlastiti lik
-rekao bih da sam sunčev zavisnik!
Skoro da od sreće puštio bih krik,
kad se sunčam predveče il’ u zore cik…
I kad ljeti prži po sredini dana
-izlaganja suncu nijesu mi strana;
povremeno sklonim se ispod suncobrana,
kako ne bih platio u obliku rana…
Posebno je zanimljiva navika mi stara
-da se zv’jezdi izlažem usred februara!
I pristupam tome baš sa puno žara,
Od toplijeh zraka nema većeg ćara…!
Nikada me nije zanimao novac,
al’ na D-vitamin, ja sam pravi lovac!
Da ga ovo t’jelo ima-zna svaki osnovac,
ne mora se za to-biti nobelovac…
Izuzetno prija ova nača klima,
jer se sunce javi i kada je zima;
sa radošću tad se svaki zračak prima,
neki u hlad bježe, eto takvih ima…
Be the first to comment