Nikola Perović – Izbor pjesama

Poštovani pośetioci, objavljujemo izbor pjesama autora Nikole Perovića. Ovo je prvo prezentovanje njegovog stvaralaštva na našem portalu. Nadamo se da će ovo prezentovanje uticati na dobru vidljivost stvaralaštva Nikole Perovića, a takođe biti i podstrek za njegov dalji rad. Uživajte!

Nikola Perović, rođen 15.10.1974. godine u Podgorici. Otac dvije djevojčice. Diplomirani pravnik, zaposlen u Fondu PIO CG. Ljubitelj filma, muzike, pisane riječi, sporta. Svira gitaru. 90-ih godina učestovao na dvije Podgoričke gitarijade gdje se predstavio kao autor tri pjesme i kompozicije.

Autor je velikog broja neobjavljenih pjesama i insrumentalne muzike.

Piše i kratku prozu.

Poštovalac lika i djela Ennia Moriccona, Džejmsa Hornera i Zimmera, Dostojevskog, Igoa, Andrića i Balzaka.  

GROFOV GOSPEL

JOŠ UVIJEK SANJAM PUTEVE
NA KOJE NEĆU IĆI
ZLATOM PUNE ODAJE
NOVA LICA
TOPLE ŽENE
RUKE OKO VRATA…

RIJEČI SU IZBJEGLE U VISINE
SUDARAJUĆI SE S PTICAMA
KOJE NEĆE UKRILITI PORUKE
IZBJEGAVAĆE UBODE NEMUŠTO I MRSKO
SIROČAD
OSTAĆE BEZ ODGOVORA…

JOŠ SE NISAM IZRAVNAO SA ŽIVOTOM
MIR KOME STREMIH BEZVIDAN JE
SAMO PORAZ SVJESNOŠĆU
IZGUBLJENIH BITKI
I UJED SUMNJE
DA OPROSTA NEMA.

SMRT SE CEREKA
I ISUSU I TEBI I MENI
NEDOSTAJAĆE RAZGOVORI
KAD RAŠČEPRKAM SA SOBOM
PRIJATELJU, TI ME NAJBOLJE ZNAŠ…

POPIJMO, NAZDRAVIMO…
ZARONIMO U SNOVE
LEĐIMA OKRENUTI JEDNO OD DRUGOG
NEKA ŠUTNJA BUDU RIJEČI

LUTAK SAM
ZAROBLJEN NEPOZNATOM SILOM
KOJA IGRAJUĆI ZABADA MI KANDŽE U TIJELO
NIJEMI VOAJER
NAREDAN SLUČAJU.

VASKRUSNEĆEM, MILA SESTRO, NEĆU BITI PRISUTAN.
IZGUBLJENIK, IZRABLJENIK
PROSTIRKE DAJTE, SUŽNJI SILNI, ZAGRIJTE GRUDI
DAJTE NEDAVANSTVO.

GDJE JE HODAČ
RUKU OTPORNIH BEZOČINSTVU?
BACIĆU NAGRIZLI KAMEN U MORE
ALI
IZRON JE SULUD….

SAMO SMO KAMENČIĆI
ZAMASKIRANI ALGAMA I SOLJU
BEZLIČNI
DOK TAVORIMO NA DNU
ULJUŠKANI U KOMFORU PIJESKA…

OKAMENILO SE IZGUBLJENO SRCE
SRASLO U DOSADU I ČEMER.
STAKLO IZGUBILO JE OŠTRINU
IZRODILO SJAJNI OBELIKS
ODJEVEN ZA PREZENTUĆE.

ŽIVIM DANE MAGLE
NI KRAJA, NI POČETKA, NI PUTA
BLJESKAM KROZ FRAGMENTE
MJEHURI KOJI SE RASPRŠUJU
U NEPOSTOJANJU…

KOVIDA

Sat je stao
riječi presahnule
u kavezu životinje i ljudi
lažno kohabitiraju.

Izobličenih lica
šarenih maski
mislima šapuću
što ne žele reći.

Nesvjesni promjena
slijepo se sudaraju
prepuštajući se instiktu
izronjenom zovu.

Držah ključeve
valjda od kuće
a ne znam gdje je.

Stub sam
bez svetiljke
zbrisanog pamćenja
u režećoj gomili piona.

Imam li bližnjeg?
Struji mi tijelo
u mnoštvu…

GRANA

Želja je zaključana
do konačnog ugasnuća
od malena nedosanjana
sada nagrižena,
ogoljena.

Krivac sam
a djelom i sudbina
ukaljah prezime.
Tu je ožiljak,
pečat na duši
slomnjeni cvijet u aleji…

Oprostite preci
ponositi barjaktari, perjanici
poražen sam,
neostvaren,
sazidan u kuli.

lancima vezan neraskidivim
grana se ne račva,
čujem vaše povike…
poslednja moja kapljica krvi
neka zalije i umiri
te gorde nemirne duše…

Sveti Petre Cetinjski
ti pogazi riječ
zar nas onomad ne blagosilja…
Vjeruj mi, ne zamjeram,
jer srećan sam.
Znam krivac sam
a dijelom i sudbina…