Esad Mekuli
NJEGOŠEVOJ USPOMENI
Nad valima jednog vijeka – vijeka bura,
vijeka plime,
zborio si s budućnošću za svoj narod i pred
njime.
S junacima tvojim dičnim, što na tursku
staše čeljust,
ti glas diže, i svijet sazna za junačku malu
zemlju.
Na Lovćenu vjetrolomnom ne utrnu nikad
luča –
ondje munja mrak pocijepa, ondje granu
rasvit sunčan.
Oko tvoga svijetlog groba potomstvo ti slavu
poje.
Ko će ikad ugasiti vječnu zublju duha tvojeg?
“Pokoljenja djela sude, stoje čije daju
svjema…”
Na odrode svih vremena grmi tvoja
anatema.
Sa Lovćena, gdje oluja kamen oštri, u glas
tvori
što vječito prah tvoj misli – prokletstvo se
tvoje ori:
– Ko se ikad privolio tuđem rodu, tuđem
čanku,
proklet bio, rđom vječnom kapao mu trag po
tragu!
