Nedavno je u izdanju IK „Alma“ iz Beograda objavljena prva knjiga aforizama Sizifove fusnote autora Branka Vukovića.
Vuković je učestvovao na ovogodišnjem tradicionalnom Satira festu na Kolarcu u Beogradu kao predstavnik Crne Gore, a svoje aforizme objavljuje u štampanim i elektronskim medijima u zemlji i regionu.
Branko Vuković je rođen 24.10.1980. godine u Baru. Završio je Gimnaziju „Niko Rolović“ u svom rodnom gradu. Diplomirao je na Katedri za istoriju na Filozofskom fakultetu u Nišu, a magistrirao na Istorijskom institutu Crne Gore na smjeru Istrorija kulture i istorijska antropologija.
Piše i poeziju za djecu. Knjiga Rajičnjak je od strane Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade proglašena najboljom objavljenom u 2020. godini.
Nagrađivani aforističar i satiričar mr Bojan Rajević u predgovoru knjige Sizifove fusnote ističe da Vuković uspješno nastavlja tradiciju crnogorskog modernog aforizma.
„Pojavljivanje ove knjige Branka Vukovića, ali i samog Branka Vukovića u ulozi aforističara, svjedoči o vitalnosti ovog žanra kod nas. Prije desetak godina, Savo Martinović, Veljko Rajković i Dejan Tofčević priredili su i objavili antologiju crnogorskog aforizma Rijetke čestice. Pokazali su koliko je bogata tradicija najkraćeg žanra na našem podneblju. Knjiga Branka Vukovića jedna je od onih koje svjedoče da aforizam u Crnoj Gori još nije rekao svoju posljednju riječ.“
Aforističar i antologičar ove kratke forme Vitomir Teofilović u pogovoru knjige bilježi da „biseri duha“ od koji neki imaju „antologijsku vrijednost“ uvjeravaju u „misaonu visprenost i raskošno umijeće koje nam dolazi iz majstorske radionice mladog autora“.
„Satiričari našeg jezičkog podneblja (Srbije, Crne Gore, BiH…), a prije svega aforističari, već pola stoljeća su u svjetskom vrhu. Nikad i nigdje na svijetu nije toliko satiričara pisalo aforizme na tako visokom književnom novou. Ulazak u to jato već samo po sebi je veliki uspjeh, a Branko Vuković je to uspješno učinio zbirkom aforizama Sizifove fusnote.“
Odabrani aforizmi:
Muči me želudac. Ne može nikako da me svari.
Kolumbo je zapravo tražio demokratiju, jer ko god traži demokratiju uvijek otkrije Ameriku.
Realnost nas uvijek demantuje. Lako joj je da se na nama pravi pametna.
Bombardovali su nas i saveznici. Znaju oni da smo sami sebi najveći neprijatelji.
U rukama Mandušića Vuka, ćud je ženska smiješna rabota.
Be the first to comment