24.05.2011.
Podgorica, Knjižara Karver
PROMOCIJA KNJIGE ŽELJKA MILOVIĆA
“ULICA IVICE ŠURJAKA I ŠTO JE BILO POSLIJE”
U knjižari “Karver” u Podgorici održana je promocija knjige “Ulica Ivice Šurjaka i što je bilo poslije” Željka Milovića, pisca, novinara, publiciste.
Na promociji knjige su učestvovali: u ime izdavača Ćazim Nikezić – direktor Kulturnog centra Bar, dr Živko Andrijašević – istoričar, Marijana Bojanić – novinarka, Dragan Vujović – legendarni fudbaler “Budućnosti” sedamdesetih i autor Željko Milović.
Ćazim Nikezić, direktor Kulturnog centra Bar je u prvom dijelu svog obraćanja govorio o stvaralaštvu Željka Milovića. Čitilačkoj javnosti Željko Milović je poznat kao uspješan pisac, novinar i publicista, iako ga crnogorska javnost uglavnom zna kao muzičkog kritičara koji piše za Monitor, a građani Bara kao urednika sajta Barinfo i kao novinara Barskih novina i Radio Bara, naglašava Nikezić. Po njegovim riječima, Željko Milović je prije svega po vokaciji pisac.
Prvu knjigu je objavio još 1994.
Za najnoviju knjigu “Ulica Ivice Šurjaka i što je bilo poslije”, Ćazim Nikezić kaže da predstavlja zbirku urbane proze koja se sastoji od preko 50 priča koje egzistiraju kao cjelina, ali se svaka od njih moze čitati zasebno a da se ne izgubi kvalitet estetskog dozivljaja.
Priča o djetinjstvu prikazana u prvom poglavlju knjige je nostalgična priča o prohujalim vremenima, o zemlji koje više nema, u kojoj preovladava ljubav prema fudbalu i navijanje za Hajduk iz Splita.
Drugo poglavlje naslovljeno “Što je bilo dalje” opisuje sasvim drugo vrijeme. To je vrijeme u kojem je autor već sasvim odrastao čovjek i u kojem opisuje vrijeme poremećenog sistema vrijednosti koje prikazuje sa određenom dozom ironije.
Ćazim Nikezić ističe da je Kulturni centar stao iza ovog izdanja jer je prepoznao veoma kvalitetno štivo i smatra da će ova knjiga naći put do čitaoca i imati veoma dug život.
Živko Andrijašević, naglasava da većina gradova u Crnoj Gori nema ovakvu knjigu koja bi pratila njihovo izrastanje u gradove u period šesdesetih i sedamdesetih godina. Zahvaljujući Željku Miloviću, Bar ima takvu knjigu. To su godine kada dobar dio ruralnog stanovništva dolazi u gradove i kad naše socijalne strukture, dominantno ruralnog porijekla dobijaju građansku svijest i građanske navike.
Knjiga Željka Milovića govori o prošlom vremenu ali je samo djelimično istoriografskog karaktera. Ona je djelimično pouzdana i djelimično utemeljena, kao i svako sjećanje. Ona predstavlja jedno sentimentalno putovanje u prošlost. U nastavku izlaganja dr Živko Andrijašević se više osvrnuo na vrijeme na koje se odnosi knjiga, odnosno što je bila SFRJ. U to vrijeme se mnogo toga nije znalo, mnogo toga se nije smjelo, ali se mnogo toga moglo i ta je država obilježena velikim šansama za sve. SFRJ je bila država bez ekonomske šanse na duži rok, ali daleko od toga da je bila država socijalne nepravde. To je bila država koja je imala jednu moćnu ideju. Svi su vjerovali u neku svijetlu budućnost da će biti bolje. Bilo je to vrijeme kad je država omogućila armiji ljudi sa sela da dođe do fakultetskih diploma, omogućila školovanje, otvorila institucije, obezbijedila opštu socijalnu zaštitu, nije bilo nikakvih radikalnih podvajanja i izražene netolerancije prema bilo kome, ističe Andrijašević.
Čitajući ovu knjigu, vratila sam se u vrijeme svoga djetinjstva, vratila sam se u neku moju ulicu, ističe Marijana Bojanić. Gotovo polovina knjige nas vraća u prošlost, u tu ulicu ivice Šurjaka. Scena koja je posebno karakteristična je susret Plavog voza iz prošlosti iz kojeg mašu Jovanka i Josip Broz i taj isti Plavi voz iz devedesetih koji je potpuno suprotan prethodnom vozu. Taj voz je raspolućen i predstavlja dokaz da je taj voz išao u potpuno pogrešnom smjeru. Dječak gleda Plavi voz koji ulazi u naselje Bjeliši iz kojeg mašu Jovanka i Tito, a nakon toga dolazi voz iz devedesetih u kojem se nalaze bogataši. Tu dolazi do preloma u knjizi i tu radnja prelazi u sadašnjost. Iz neke atmosvere topline porodičnog doma, prelazimo u taj period devedesetih, gdje nastaje potpuni krah.
Likovi koji se nižu u knjizi, često puta nevezani jedan za drugoga, opisani su kratkim i jasnim crtama što potpuno plijeni čitaoca. Željko je napravio odličnu knjigu koja će sigurno zainteresovati čitaoce, kaže Marijana Bojanić.
Namjera izdavača i autora je da na svakoj promociji govori jedna od fudbalskih legendi SFRJ – na prvoj, u Splitu, govorio je sam Ivica Šurjak, čije ime metaforično stoji u naslovu knjige. Na promociji u Podgorici prisustvovao je Dragan Vujović, fudbaler Budućnosti iz vremena sedamdesetih. Odgovarao je na pitanja Željka Milovića koja su se odnosila na karijeru Dragana Vujovića, na tadašnji tim Budućnosti, kao i na to kako se u tom vremenu gledalo na fudbalere i na najvažniju sporednu stvar na svijetu. Dragan Vujović ističe da je u to vrijeme bavljenje fudbalom za njega predstavllalo zabavu a ne nikako obavezu. Nakon toga govorio je o svojoj bogatoj fudbalskoj karijeri i njegovom boravku i nastupima u timovima Kanade i Amerike. Na kraju razgovora Dragan Vujović je toplo preporučio Željku Miloviću da nastavi pisanje o “ulicama” jer u Crnoj Gori ima, kako on kaže, veoma mnogo materijala.
Autor o svojoj knjizi kaže da su to sjecanja “na onda” i bilježenje “što je sad”, a čitaocu je ostavljeno da upoređuje i da ako hoće sam izvlači zaključke. U kontaktu sa ljudima koji su čitali knjigu, došao je do saznanja, kaže Željko Milović, da se ljudima mnogo više sviđa prvi dio knjige u kome je opisano djetinjsvo i adolescencija u periodu sedamdesetih i početkom osamdesetih. Čitaoci za drugi dio kažu da im je dosta muke i da to sve sami znaju, ali su bili prilično ganuti čitanjem prvog dijela, odnosno pominjanjem svih onih malih stvari koje su nam bile veoma važne.
Na kraju izlaganja Željko Milović, se zahvalio svima koji su pomogli da ova knjiga nađe put do čitaoca, gostima koji su govorili o knjizi, kao i izuzetno velikom broju prisutnih na promociji knjige.
Željko Milović objavljuje od 1986. godine u „Grafitima“, „bARS-u“, „Barskim novinama“, „Vijestima“, „mmART-u“ i „Matici“ muzičke kritike, članke i eseje, kao i raznovrsne tekstove vezane za probleme kulture i subkulture. Posljednjih pet godina u nedjeljniku “Monitor” obrađuje teme vezane za crnogorsku muzičku i uopšte urbanu scenu. Novinar je Radio Bara i urednik portala “Bar Info” – dnevnih novina Bara na internetu. Publikovao je osam samostalnih knjiga poezije i proze, kao i tri monografije posvećene rodnom gradu.
