Božidar Proročić – Osvrt na knjigu “Istorijski spisi i dokumaneta kao dokaz suživota u Crnoj Gori od 1912-1945”



            Danas kada je modernom društvu u turbulentnim vremenima više nego ikada potrebna tolerancija, poštovanje, razumijevanje, mudra riječ pojavljivanje jedne od najznačajnih publikacija koja se bavi savremenom istorijom Crne Gore predstavlja izuetan doprinos istorijskoj ali i naučnoj misli. U samom uvodu recezenti Suljo Mustafić, Adrian Vuksanović i moja malenkost su zapisali svoje impresije uhvatiti se u koštac sa jednom ovako ozbiljnom temom znači pravi poduhvat.

Denis Martinović je u svojoj prvoj knjizi ,,Istorijski spsi i dokumenta kao dokaz suživota u Crnoj Gori od 1912.-1945. godine ” u kulturološkom, multikulturnom i istorijskom smislu dao ovom knjigom izuzetan doprinos proučavanju savremenih pogleda na društveno nasljeđe u Crnoj Gori. Ovaj svojevrsni pionirski poduhvat Denisa Martinovića zahtijevao je pregled velikog broja dokumenata, zapisa, istorijskih knjiga, foto i arhivske dokumentacije kako bi se na pravi način prezentovala ova značajna tema za proučavanje. Knjiga je podijeljena na pet značajnih poglavlja i to: ,,Istorijat odnosa u Crnoj Gori (Organizacija vlasti) ”, ,,Ulazak Crne Gore u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca”, ,,Položaj muslimana u Crnoj Gori”, ,,Položaj katolika u Crnoj Gori”, ,,Arhitektura, nošnja i zanimljivosti.”

 Denis Martinović za razliku od većine današnjih istoričara i istraživača nije podlegao uticaju politike i identiteta već je brižljvo i vrlo profesionalno sagledao sveukupno razdoblje i dao svoj lični autorski stav i pečat knjizi. U knjizi su istražene i prezentovane neke od najzanimljivih ličnosti pomenutog istorijskog perioda od političkih, vojnih, do vjerskih. Bogastvo ove knjige je upravo u tome da se osvijetli jedna manje poznata strana istorije. To je period u kome su i mnoge ličnosti pokazale svoju humanost i posvećenost pripadnicima drugih naroda i konfesija. Martinović daje vješti uvod i o periodu prije 1912 godine, kao i o prvom zakonu o vjerskim zajednicama iz 1909 godine ali i o Konkordatu Katoličke crkve iz 1886 godine, kako bi mogli bolje da sagledamo kasnji period. Osvrt na Berlinski kongres iz 1878 godine. Proglašenje Crne Gore Kraljevinom 1910. godine. Martinović daje precizne podatke u procentima ali i u broju stanovnika kako za pripadnike islama tako i za katolike. Kao i o broju pripadnika islama koji su se raselili iz Crne Gore i molbe gospodara Nikole I Petrovića da ostanu na oslobođenim teritorijama. Iz mnoštva dokumenata prezentovanih u knjizi pratimo hronološki svih pet poglavlja. Humanost i suživot je iskazan kroz brojne primjere muslimana ali i katolika koji su pomagali često i van granica svojih mogućnosti nesebično pomažući jedni drugima. Tu su i istorijske priče o časnim insanima Muftiji Jusufu Deleviću prvom predsjedniku Crvenog krsta koji se borio za protiv iseljavanja islamskog stanovništva koji će kasnije završiti u logoru a mnogi podaci o njemu nažalost ostaće nepoznati. Tu je i muftija Murteza Karađuzović i mnogi drugi prvaci islama iz tog perioda.

 Obrazovanje, i školovanje su posebno obrađeni, autor je vodio računa o svakom segmentu ove značajne knjige. Posebno treba naglasiti da je Denis Martinović prezentovao položaj katolika. Objašnjavajući sve veze Svete stolice sa Crnom Gorom potpisane sporazume ugovore i prava katolika još od obnove Barske nadbiskupije. U svim potpisanim ugovorima katolicima je bilo zajamčeno pravo na vjersku slobodu a veoma je značajno kako je autor sagledao položaj katoličke crkve u tom periodu. Tu su i pisma dr Nikole Dobrečića nadbiskupa iz časopisa za savremenu povijest (istoriju). Arhitektura, nošnja i zanimljivosti sa foto-dokumentacijom ali i dokumentima predstavljenim i čine jedan od značajnih uvida u samu knjigu za pripadnike sve tri religije. Denis Martinović je ovom knjigom postavio najljepši lični i medisjki postulat koji govori o toleranciji, suživotu, dijalogu, miru, multikulturi u vremenu kada je to i izazov i šansa savremene Crne Gore. Na ovaj način autor se fokusirao na odbacivanju sukoba i mržnje prema drugima. Različitost je prirodna istina i fenomen i naša je dužnost da zajedno naučimo živjeti u tim različitostima. Jedan od najvećih predstavnika savremne njemačke filozofske misli Otfried Hofe zapisao je da „U specifičnosti epohe tolerancija učestvuje čak i više nego pravda”, upravo takav stav bi smo mogli da imamo i za knjigu Denisa Martinovića, kojem je zaista to i uspjelo.

Autor je uspio da rasvijetli probleme našeg ljudskog postojanja, da ih razumije, ali i da podstakne sve pripadnike manjinskih naroda na poštovanje, ljubav i toleranciju. Istoriju i poglede savremene Crne Gore ali i Evrope stvarali su narodi, sa svim svojim kulturološkim, vjeriskim i religijskim specifičnostima. Svojim sukobima i savezima, (često nametnutim) usponima i padovima, smjenjivanjem u hegemoniji, narodi su bili protagonisti istorijskih zbivanja. Dugo je trebalo da kritička misao na podsticaje iz nekoliko društvenih nauka nametne posmatranje u drugačijoj perspektivi suživota i multikulture i da nadjača nacionalizam (šovinizam). Knjiga veoma vješto istražuje probleme savremene Crne Gore i u središte pažnje stavlja izmijenjen odnos političke i religijske sfere praktičkog života. Martinovićeva analiza se, prema tome, odvija u pravcu dominantne uloge u određivanju političkog identiteta pojedinca (nacije) i danas daje specifičnu autentičnost savremenom praktičkom suživotu, toleranciji i multikulturi u okviru globalnih procesa integracija. Iskreno sam ubijeđen da će knjiga ovog autora ne samo naći put do svakog čitaoca već biti toplo prihvaćena u svim društvenim krugovima i kod svih konfesija.

,,Istorijski spisi i dokumenta kao dokaz suživota u Crnoj Gori od 1912-1945” je knjiga koja će se čuvati i prenostiti iz generacije u generaciju. Ona će nam biti svjedok ali i opomena o brojnim teškim i često bolnim istorijskim trenucima. Ali će nam na pravi način pokazati i veličinu pojedinaca koji su znali i u najtežim vremenima da daju ono najvrednije a to je sebe. Dok god bude insana poput profesora Denisa Martinovića biće i one ljepše i bolje Crne Gore čija će plemenitost i humanizam uvjek pobjeđivati sve pošasti nacional-šovinizma. Zbog ovakvih pojedinaca duboko vjerujem u njenu budućnost. A ova knjiga je najbolji primjer koji nam svjedoči o tome. Siguran sam da će i sama kritička javnost dati svoj osvrt na ovo prestižno izdanje koje toplo preporučujem svima. Jer poruku koju ova knjiga šalje čini jednu neponovljivu dimenziju multikulture i humanizma svih nas u Crnoj Gori a koju su mnogi zaboravili. Ili kako je to mudro jednom rekao Herman Hese: ,,Nije naš cilj da postanemo kao drugi, potrebno je da se međusobno razlikujemo, da naučimo da vidimo drugačije ljude od sebe i da ih poštujemo zbog toga što su”.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


15 − 13 =