Poštovani pośetioci, u dosadašnjem periodu nebrojeno puta smo podijelili sa vama zadovoljstvo, jer smo bili u prilici da predstavimo veliki broj crnogorskih stvaralaca. Ovaj put, zadovoljstvo je još veće, jer predstavljamo ustanovu iz oblasti kulture, tj. jedan njen dio, i to onaj najvažniji koji se odnosi na najmlađe. Narodna biblioteka “Njegoš” iz Nikšića dobila je prekrasan prostor koji je namijenila za đečiju biblioteku. Prostor je izvanredno dizajniran i osmišljen tako da će se, bez sumnje, najmlađi čitatelji u njemu veoma prijatno ośećati. Nadamo se da će ovo biti dobar i poučan primjer i da ćemo uskoro slične informacije objaviti i iz drugih crnogorskih gradova.
Za ovu radosnu vijest koju smo sa vama podijelili, “odgovorna” je gosp. Renata Bulajić, direktorica Narodne biblioteke “Njegoš”, pa joj se na tome zahvaljujemo.
Kako je tekla osnivačka skupština Društva nikšićke čitaonice mjeseca aprila 1881, preteče današnje Narodne biblioteke „Njegoš “, saznaje se iz „prve ruke“:
U jednom izvještaju Pavla Rovinskog, ruskog slaviste i publiciste, o putovanju po Crnoj Gori dr Bernarda Švarca, docenta na Kraljevsko– saksonskoj rudarskoj školi u Frajburgu, koji je došao da pogleda da li ima minerala, nalazimo još nekoliko podataka sa osnivačke skupštine Društva nikšićke čitaonice.
Dr Švarc i Rovinski stigli su u Nikšić baš na dan osnivačke skupštine i “premda su bili umorni, nijesu se mogli uzdržati” da ne prisustvuju “skupu na kojem se ustanovljava čitaonica”. Prema Rovinskom, dr Švarc “se začudio onom lijepom redu s kojim se vodila debata, lijepom zboru ljudi koji nijesu dobili višeg obrazovanja, nijesu imali prilike da se izvježbaju u govoru i potankom pretresanju takvih stvari kao ustav za jednu prosvjetnu ustanovu”.
Podatke iz izvještaja Pavla Rovinskog, dvije godine kasnije, potvrdio je i obagatio nizom interesantnih detalja sam Bernard Švarc u svom opsežnom dijelu o Crnoj Gori, u kome je značajno mijesto pripalo njegovom boravku u Nikšiću i osnivačkoj skupštini Društva nikšićke čitaonice.
“Pređosmo pješice široku pijacu, prelivenu jakom mjesečinom, piše dr B.Švarc, uspesmo se uz mračne stepenice u jednoj velikoj zgardi i nađosmo se, najzad, u prostoj ali prostranoj dvorani. Ona inače služi u ovom brdskom gradiću mladeži, željnoj učenja i razonode, ali su se danas u uske školske klupe sabili ljudi s bradama, mrki i vremešni, s handžarima i revolverima za pojasevima, a za katedrom, kao na prijestolu, sjedi odbor koji se sastoji od predsjedavajućeg i zapisničara. Tako vam je – što je u jednom udaljenom kraju zemlje moralo da pada u oči – sve bilo moderno pripremljeno kao u parlamentu. Nije nedostajalo čak ni predsjedničko zvonce, mada bi se, zapravo, tu moglo bez njega. Jer, uprkos tome što su se duhovi u toku debate, nerijetko, s pravom južnjačkom strašću okomljavali jedni na druge, svi su s naporom pazili na držanje: nijednog od onih što su imali riječ nije ma ko od prisutnih prekidao, niti je govornik ma koga vrijeđao. Pa ipak su u toku pretresanja, koje je počelo kad smo mi ušli, izbile na vidjelo, u toj naoko samoj po sebi prostoj stvari, mnoge tugaljive teškoće. I ovdje se srećom brzo složiše da religija ne smije da unosi ma kakvu razliku: društvu treba da pristupaju i hrišćani i muslimani. No, nije tako bilo u pogledu druge tačke: da li to mlado društvo treba da se bavi politikom ili da se prema takvim pitanjima drži potpuno neutralno. Prisutni se na tome podijeliše u dvije grupe. Ipak je umjerenom pravcu pošlo za rukom da i u ovom spornom slučaju zadobije većinu. Koliko sam, ne poznajući jezik, mogao da zapazim, ovdje je mjesni učitelj izvršio onaj značajni uticaj koji su vođi omladine znali da izvojuju u čitavoj zemlji. Gotovo svi koji su uzimali riječ pokazali su se kao vješti govornici.( …) Kad nastade najdublja tišina, predsjednik još jednom uze riječ i primjeti da društvo stupa u život pod blagonaklonom dvaju velikih naroda, njemačkog i ruskog, pa je stoga skupština odlučila da u slavu te srećne okolnost, nas, Rovinskog i mene, imenuje počasnim članovima društva o čemu će nam biti poslane umjetnički izrađene diplome. Jedno takvo odlikovanje nijesmo mogli primiti ćutke. Zato sam i ja uzeo riječ i, davši izraza našoj srdačnoj zahvalnosti ispoljio svoju radost što sam ovdje našao tako mnogo parlamentarnog umijeća. Iz toga moram da uočim da je Crna Gora na najboljem putu da u svim pravcima stupi u red modernih kulturnih država Evrope“[1]
Naime, istorija „Društva nikšićke čitaonice”, preteče današnje JU Narodne biblioteke ,,Njegoš” Nikšić seže duboko u prošlost (1881). Danas JU Narodna biblioteka ,,Njegoš“ obilježava 138 godina od svog postojanja te je neosporno da je vrijeme u njenim prostorijama i na njenim stranicama ispisivalo istoriju.
16.oktobar je veoma važan datum za našu Ustanovu. 2015. Biblioteka je zahvaljujući osnivaču, Opštini Nikšić, dobila samostalnost. Istog dana 2018. otvorena je prva Dječija čitaonica u Crnoj Gori koja egzistira u okviru Narodne biblioteke a na isti dan 2019. najvažniji segment rada biblioteke dobio je svoje prostorije, sa sigurnošću se može reći, najljepše u gradu. Gradsku kuću u parku.
Nastaniti se u ovaj jedinstveni arhitektonski i umjetnički primjerak stvaralaštva jednog vremena ima posebnu vrijednost ali je i od velikog značaja za istorijski i kulturni razvoj Nikšića. Dobili smo ustanovu u ustanovi namijenjenu najmlađima korisnicima, sa fondom od oko 15.000 bibliotečkih jedinica.
Osnovnu djelatnost Biblioteka ostvaruje i kroz rad Čitaonice za djecu, jedne stimulativne sredine, pozitivne i kreativne atmosfere u kojoj djeca provode kvalitetno vrijeme družeći se sa knjigom, stičući brojne prilike da dođu do znanja, dijele i razmijenjuju slična interesovanja i istraživanjem spoznaju jedan novi svijet.
Ovaj edukativni dječji kutak, opremljen po najsavremenijim standardima, sa radnim stolovima, PC- jevima, pametnom tablom i pristupom internetu i bogatim didaktičkim materijalima, smješten je u ovalnoj sali, dinamičnom i živom prostoru namijenjenom ovoj osjetljivoj grupi.
U planu i programu rada Dječje biblioteke je mnoštvo sadržaja počevši od radionica kreativnog pisanja, prezentacija u kojima djeca učestvuju u različitim aktivnostima (prave mapu priče, izrađuju reklamu za priču, plakat, scenario), potom učestvuju u igrama i aktivnostima za razvijanje čitalačke motivacije, kreiraju edukativne radionice sa elementima igre, osmišljavaju dramske forme sa svojim mentorima i roditeljima, i to sve sa ciljem promocije kulture čitanja, njegovanja kulta knjige, podizanje nivoa informacijske pismenosti.
U Gradskoj kući se nalazi i pres sala sa 80 mjesta otvorena za sve programe iz domena kulture i umjetnosti, seminare, radionice, treninge, izložbe.
Važnost Biblioteke kao kulturno-informacijskog i obrazovnog centra prepoznala je, kao što je već naglašeno, Opština Nikšić ali i EPCG AD Nikšić, koja je Biblioteci donirala značajna sredstva i pomogla da Dječija biblioteka sa čitaonicom i pres salom dobije mjesto koje zaslužuje. Ovo je još jedan dobar primjer društveno odgovornog odnosa preduzeća iz našeg grada jer značaj pomenute donacije više se ne računa novčanim sredstvima već onim što dobijamo kao proizvod svega pomenutog a to je zdrava i stabilna društvenu zajednica koja ima za cilj da njeguje pisano, naučno i kulturno nasleđe grada pod Trebjesom.
[1] Veljko Šakotić, Nikšić u Knjaževini (Kraljevini) Crnoj Gori, Nikšić 1996.str.245,246,247
Be the first to comment