U neđelju, 09. aprila pred prepunom dvoranom Centra za kulturu i obrazovanje Rakovica, a u koprodukciji KOT Teatra i NVO Nezavisne teatarske scene “BUNT”, održana je premijera komada Hoću, sestro, dolce vitu, crnogorske dramske književnice Sandre Vujović u režiji Slađane Todorović.
Prema riječima rediteljke Slađane Todorović, tema ovog traktata o prividu slobode govori o položaju prostitutki u vreme tranzicije. Pet žena koje dele istu sudbinu, nalaze se na svom radnom mestu, u čuvenom Picinom parku u Beogradu, gde kroz niz tragičnih dogadjaja, dolaze do ideje da naprave miran protest kako bi ostvarile svoja prava na normalan život. Dok njihov bunt i borba za legalizaciju prostitucije dolazi do usijanja, gradom vreba serijski ubica kojem su one laka meta. Likovi predstave kroz različite segmente života bivaju često žrtve nasilja, tako da se tema bavi borbom protiv istog.
Riječ autorke – Sandre Vujović:
Komad je nastao sada već davne 2007, kao moj ispitni zadatak na studijama dramaturgije i ovo je njegova prva postavka na scenu, odnosno praizvedba. S obzirom da je riječ o mom dramskom prvijencu, izuzetno sam emotivno vezana za ovaj tekst i zahvalna sam što je, najzad, postavljen na scenu.
Tema komada je borba za ljudska prava i dostojanstven život u sistemu koji nije ni malo pravedan, u društvu koje nije blagonaklono prema onima koji se “nisu snašli u životu” i koji, za mnoge socijalne probleme nema adekvatno rešenje. Takav sistem poznaje samo jezik nasilja, podržava ga i fabrikuje. Takav sistem diskriminiše i eksploatiše, posebno one najranjivije članove društva.
Ovo je priča o buntu, pobuni, revoluciji i težnji ka slobodi, kao kategorijama koje je važno da osvijesti svaki pojedinac.
Radnja je smještena u čuvenom “Picinom parku” iz kog, sasvim spontano, grupa prostitutki koje žele da makar jednom u životu okuse “dolće vitu”, pokreću malu revoluciju kojom traže legalizaciju svog zanata. Čak i onda kada žele da rade legalno i “po zakonu”, sistem, sagrađen na klasnim razlikama i diskriminaciji, ih brutalno odbacuje i lomi. Junakinje predstave, iako dolaze sa najdaljih socijalnih margina, nisu izgubile svoje želje, nade i snove. A njihove želje, iako naizgled male, obične, za njih su nedostižne. Krov nad glavom, topla kupka, cipele za dijete, odlazak na more i malo, samo malo bezbrižnog, srećnog života, za njih ostaju nedosanjani snovi. Redovna plata, radni staž, bezbjednost na poslu, penziono i zdravstveno osiguranje ostaju pusta maštanja.
Zašto?
Zato što nema nikog da ih čuje. I kad se usude da glasno zatraže priliku da iznesu svoje želje, sistem ih, gluv od sopstvene hipokrizije i slijep od sopstvene izopačenosti, gurne još dalje na margine društva.
Izvedba sjajne ekipa KOT Teatra nikog ne ostavlja ravnodušnim i čini da se svi osjetimo kao dio ove male, revolucionarske grupe hrabrih buntovnica iz “picinog parka”, koje boli nepravda i koje su se odvažile da se zauzme za sebe.
Priča je publiku, koja od prve rečenice glasno navija da buntovnice sa scene ostvare svoja ljudska prava, neprestano vozila od smjeha do suza i nazad. Zato mislim da će ovaj komad, sada kad je najzad došao na scenu, imati dug i uspješan život pred publikom. Još jednom, veliko hvala rediteljki Slađani Todorović i sjajnoj glumačkoj ekipi KOT Teatra.
Nadam se da će i crnogorska publika uskoro moći da uživa u ovoj predstavi. Saopštila je autorka dramskog teksta “Hoću, sestro, dolće vitu”, Sandra Vujović.
Beogradska publika je komad ispratila ovacijama i snažnim aplauzom.
Režiju potpisuje Slađana Todorović u kojoj igraju članovi Kot teatra: Jovana Korbar, Željko Vojinović, Anastasija Tošić, Iva Stojičić, Tamara Milenković i Goran Rac.
Muzika, kostim i scenografija: Slađana Todorović.
Svijetlo: Igor Ivanović
Be the first to comment