Promocija knjige poezije Otac tvoj, Mediteran Borisa Jovanovića Kastela održana je 1. jula 2025. godine u Pomorskom muzeju Crne Gore, u Palati Grgurina.
O književnom opusu autora razgovor je vodila profesorica književnosti Anđela Drašković, dok je stihove recitovala Irina Bulajić.
Rijetke su prilike da na promocijama poezije vlada potpuna harmonija, kao što je to bio slučaj na ovoj večeri posvećenoj Mediteranu. Može li postojati prikladniji ambijent za ovakvu poeziju od barokne palate s početka XVIII vijeka, adaptirane za potrebe Pomorskog muzeja? Ambijent kakav se samo poželjeti može – terasa muzeja sa ukrašenom kamenom ogradom, cvjetnim vrtom i detaljima kamene plastike koji odišu duhom prošlih vremena i Mediterana. Sve to u urbanoj cjelini Starog grada, uz prisustvo ptičica koje su svojim cvrkutom dodatno oplemenile već savršen ugođaj.
U tom prostoru, nastupio je Boris Jovanović Kastel – pjesnik ne samo crnogorski ili južnoslovenski, već i pjesnik svih naroda Sredozemlja, kako to tvrde teoretičari književnosti. Trideset knjiga poezije i eseja, brojni prevodi, internacionalna priznanja, kao i dva toma ogleda o njegovom stvaralaštvu u crnogorskoj i južnoslovenskoj književnoj kritici, svjedoče o njegovoj dubokoj posvećenosti kolijevci civilizacije i srođenosti sa Mediteranom. Taj trnovit put, pjesnici poput Kastela trasirali su sopstvenim noktima – na radost čitalaca i u korist kulture.
Profesorica Drašković, iako na početku svoje karijere, pokazala je izuzetnu pripremljenost i sigurnost, pa se po njenom nastupu moglo zaključiti da iza sebe ima značajno iskustvo u vođenju ovako zahtjevnih događaja.
Kakvo bi to bilo poetsko veče bez stihova i recitacija? Upravo je Irina Bulajić, svojim izražajnim kazivanjem stihova, dodatno približila duh Mediterana prisutnima.
U uvodnom izlaganju, Anđela Drašković je, između ostalog, istakla:
„Njegova poezija odiše kosmopolitizmom i slobodoumljem, ali istovremeno otkriva i tamnu stranu kolektivnog nesvjesnog. Ona je krstarenje morima svijeta, duše i kosmosa. Slojevi duhovnog i psihološkog otvaraju um i bude maštu. U njegovoj poeziji sudaraju se mit i stvarnost, prošlost i sadašnjost, pojedinac i čovječanstvo kroz vrijeme – duh prolaznosti i duh vječnosti. Kastel ukazuje na dehumanizovani svijet modernog društva koji je otuđen od prirode, pa i ono nelijepo lice Evrope, uz poseban antifašistički ton.”
Kroz odgovore na pitanja, Boris Jovanović Kastel opširno je govorio o Mediteranu – o postanku samog naziva, o stvaraocima koji su ga inspirisali, o relativnim geografskim granicama Mediterana, kao i o svom ličnom odnosu prema tom prostoru i doživljaju istog. Između ostalog, kazao je:
„To krstarenje ne bi trebalo da se svodi, da mu je cilj sidrenje u akvatorijumima poznatog i pojmovnog, nego to mora biti beskrajna plovidba morima nepoznatog, odnosno nepojamnog. Zato je poezija Mediterana zapravo brod u beskrajnju, a ostale poezije ili, recimo da kažem, nauke – kao što su filozofija, matematika, analize i druge – one su zapravo brod u boci. One robuju dogmama, a sama poezija je biljeg slučaja.
Što se tiče mora, mogu reći da u ovoj poeziji, u ovoj 30. zbirci, postoji bezbroj mora. Ona nisu koncentričnog, ali jesu cifičnog karaktera. Najvažnije je more sopstva. To su oni unutrašnji valovi koji huče u našem želucu i ne daju nam da zaspimo, odnosno – da umremo. Tu je more svjesnosti. Zašto? Zato što je sva moguća svjetska civilizacija umrežena meridijanima, odnosno uporednicima Mediterana. Tu je i more slobode, zato što jedrenjaci ove poezije ne jedre po tegovima dogma.”
Veliki broj prisutnih na promociji zaista se može smatrati privilegovanim što je imao priliku da prisustvuje ovakvom događaju. Rijetko se pruža prilika da se o poeziji Mediterana govori na ovako visokom nivou – i to u ambijentu koji joj je, gotovo doslovno, prirodno okruženje.
1 Trackback / Pingback