Promocija knjige Velizara Radonjića „Hronika graditeljstva u Crnoj Gori“ održana je u petak 11. marta u hotelu „Bianca“ u Kolašinu, u okviru 8. Internacionalnog naučno-stručnog skupa „Građevinarstvo – nauka i praksa“.
„Hronika graditeljstva“ je, u cijelosti, autorski projekat i autorsko izdanje Velizara Radonjića. Pečatana je u štampariji „Obod“ na Cetinju, na 794 strane formata B4, u tiražu od 500 primjeraka. Predgovor za knjigu je napisao Princ Nikola Petrović Njegoš a recenziju arhitekta Mileta Bojović, vanredni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Lektor i korektor je Ljubinka Nedić, profesorica književnosti, a prevodilac za engleski jezik Ana Ponoš. Likovno rješenje korice i grafički dizajn knjige potpisuje autor Velizar Radonjić.
Projekat HRONIKE GRADITELJSTVA je podržan od strane Inženjerske komore Crne Gore kroz logističku podršku i otkup dijela tiraža knjige. Sponzor projekta je Studio urbane arhitekture TETRAKTIS d.o.o. Podgorica. Sve ostalo je, o svom brašnjeniku, pod motom „Pregaocu Bog daje mahove“, napravio autor Velizar Radonjić. Projekat HRONIKE GRADITELJSTVA nije podržan od strane nadležnih ministarstava u Vladi Crne Gore.
„U ovom enciklopedijskom djelu Velizar nam nudi jedinstveno putovanje kroz Crnu Goru. Ne turističko putovanje, već otkriće zemlje kroz tragove koje su ljudi ostavili u ovim grandioznim pejzažima. To je i putovanje kroz istoriju. Priča o narodu koji je morao da se prilagodi posebno teškim uslovima, ali i posebno teškim događajima. Za stranog čitaoca, od grada do grada, od arhitekture do arhitekture, od spomenika do spomenika koristeći često vrtoglava umjetnička dela, ova knjiga nije samo otkriće zemlje i njene istorije, već i istorije Evrope i različite faze njene izgradnje.“ – istakao je Princ Nikola Petrović Njegoš u Predgovoru.
Arhitekta Mileta Bojović, vanredni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, uporedio je Radonjićevu „Hroniku graditeljstva“ sa Ševalovom Idealnom palatom: „Prateći priču o višegodišnjem prikupljanju materijala o graditeljstvu i graditeljima i želji da to uobliči u svojevrsnu epopeju posvećenu Crnoj Gori, podsjetilo me na Poštara Ševala (Joseph Ferdinand Cheval, 1836-1924) i njegovu Idealnu palatu (Palais idéal) koju je samouk gradio 33 godine. Rođen na selu, sa završenom osnovnom školom radi kao pekar, poljoprivredni radnik, da bi se kasnije zaposlio kao seoski poštar. Prelazeći svakodnevno desetine kilometara otkriva izuzetno kamenje i kamenčiće oblikovane vodom kroz vrijeme u prava umjetnička djela – skulpture koje čovjek ne može imitirati. Počinje ih skupljati i puniti svoj vrt. „Pošto priroda pravi skulpturu, ja ću dodati malter i armaturu, zidaću i praviti arhitekturu“. Odlučio je da ostvari svoj san, koji će kasnije nazvati Idealna palata. Pola vijeka kasnije, Andre Malro, ministar kulture, predlaže da se Idealna palata proglasi istorijskim spomenikom, što je i učinjeno 1969.godine.“
“…Vaša knjiga predstavlja priznanje svim crnogorskim graditeljima i priznanje njihovim djelima i znanju. Posebno mjesto u knjizi, sa velikim poštovanjem njihovom djelu, posvećeno je prvim graditeljima – građevinskim tehničara, kojima i ja pripadam…” napisao je u posebnoj poruci inženjer Đorđije Đole Domazetović, đak prve generacije četvororazredne sreednje građevinske škole u Titogradu.
Jelena Pavićević Tatar je glavna i odgovorna urednica časopisa POGLED. Izrazila je želju da iskaže poštovanje Hronici graditeljstva u Crnoj Gori, graditeljskom nasljeđu i ljudima koji su to nasljeđe stvarali.
Ovo je dio transkripta njene poruke: „Moje impresije izazvao je upravo istraživački put gospodina Radonjića. Ohrabren sopstvenom plemenitošću i nevjerovatnom željom da dopre do graditelja, njihovih izraza i djela, autor se ne robujući naučnim metodama, posvetio prikupljanju građe koja će prerasti u vrijedno svjedočanstvo o graditeljskom nasljeđu Crne Gore. U našem nedavnom razgovoru za časopis Pogled, gospodin Radonjić mi je kazao da se u projekat upustio izazvan oskudnim svjedočanstvima o graditeljskoj ljepoti i snazi na ovim prostorima, o tvorcima osobenih izraza koji su iznjedrili autentičnost Crne Gore, a potom zaboravljeni. Čitajući nadahnute tekstove u Hronici Velizara Radonjića ne mogu a da se ne zapitam zašto ne poznajemo naše građevine, objekte koje posmatramo, po kojima pješačimo, vozimo se, koje slikamo, u kojima radimo, živimo! Uočavamo njihovu ljepotu i funkcionalnost i tu se zaustavljamo. Gospodin Radonjić nas podsjeća ili opominje s razlogom. Ne dozvoljava nam da zaboravimo bogato graditeljsko nasljeđe i kroz pažljivo kreirane životne priče, zahvaljujući spisateljskom iskustvu i dugogodišnjem istraživanju, vjerno „oživljava“ sve pionire graditeljstva, prve građevinske inženjere, junake obnove i izgradnje, graditelje izvanjce… sve tvorce naše vrijedne crnogorske baštine. Pišući o njima i njihovim djelima, gospodin Radonjić piše o našem identitetu, porijeklu, istoriji, životu. Traži od nas da posmatramo prostor ispisan poetikama koje su graditelji kroz epohe stvarali shodno talentima, uzorima ili zahtjevima, traži od nas da sagledamo ljepotu različitosti u jednom malom prostoru i da se u njemu osjećamo ispunjeno.”
Prof. dr Duško Lučić iz Inžinjerske komore Crne Gore je istakao značaj ovog djela i izrazio zadovoljstvo što je Inžinjerska komora Crne Gore odigrala važnu ulogu u njegovom nastanku, pružajući Velizaru potrebne informacije.
“Ovo izdanje je jedna predivna romantična monografja koja opisuje graditeljstvo i graditelje od najstarijih vremena pa do današnjih dana, na teritoriji Crne Gore.” – istakao je Prof. dr Lučić.
„Ovo je knjiga o graditeljstvu. Pravljena je kao što se pravi kuća. Priča, kao i kuća, mora imati plan, zatim temelje, zidove, krov. Mora imati vrata da čitalac uđe u nju, prozore kako bi iz priče mogao da posmatra šta se dešava vani. Fasada i enterijer, odnosno korice i dizajn svake priče svojim izgledom treba da privuku čitaoca. Tako sam i ja „zidao“ ovu priču. Istim redom: najprije plan i dizajn knjige, izrada temelja, zidanje… Slagao sam kamenčiće, ciglu po ciglu, jedan po jedan podatak, sve skupa povezivao malterom… na kraju sam u nju uselio graditelje…“ – zaključio je autor Velizar Radonjić na promociji knjige.
Veliki Velizar Radonjić!