OKF i Pobjeda – Nova knjiga Vladimira Jovanovića: Crnogorska Pravoslavna Crkva i Vaseljena (1766–1925)

 

OKF - logo
Pobjeda

 Vladimir Jovanović

Crnogorska Pravoslavna Crkva i Vaseljena (1766–1925)

  

U novoj knjizi na 530 strana, 200 faksimila, 1370 fusnota čitaćemo o arhivskim dokumentima i činjenicama o autokefalnosti Crnogorske crkve: 

– Vladika Sava Petrović kao „glava Crnogorske crkve i crnogorskog naroda“.  / Sv.Petar Cetinjski 1812. godine o sebi kao autokefalnom, ill duhovno nezavisnom vladici“. / Srpski vladika 1832. godine Petru II Petroviću Njegošu piše o „церкви Черногорској“. / Knjaz Danilo I Petrović 1858. o „Православној источној Цркви црногорској“.  / Kanonsko pismo Ruskog Svetog Sinoda iz 1886. kojim pozdravlja „первосвятителя автокефалъной Черногорской цркви“. / Integralni prijevodi i faksimili studija o autokefalnoj Crnogorskoj crkvi: Kako je Crnogorska crkva priznala obnavljanje autokefalnosti Antiohijske patrijaršije? / Što se diskutovalo o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi na Pomjesnom Saboru Ruske crkve 1917. i 1918. godine? / Patrijarh srpski 1967. godine prиznaje: „Crkva u Crnoj Gori je bila autokefalna“… 

– Njegoš kao poglavar „Черногории и Черногорской православной церкви“. / Srpski autori a Njegošu koji je defintivno „prekinuo kanonsku vezu sa SPC“ i obezbijedio ruski blagoslov o tome ko će „stati na čelo autokefalnoj Crnogorskoj crkvi“. / Rusi o Njegošu sa kojim je „Черногорскaя Церковъ причислила Святителя лику святых“ i kako je „Святейший Синод Русской Православной Церкви признал эту Церкоъ автокефалъной“… 

– Ekskluzivni dokument – kralj Nikola I Petrović i Vlada Kraljevine Crne Gore osuđuju „nestanak“ Crnogorske crkve i „obnavljanje Pećke patrijaršije“ 

Urednici ovog izdanja su Milorad Popović i Vlatko Simunović, za izdavače Milorad Popović i Lav Lajović. 

Knjiga će se u prodaji naći od subote, 11. oktobra 2014. godine na kioscima štampe. 

Odlomak iz “Uvodnih napomena“

 

Vladimir Jovanovic - Crnogorska pravoslavna crkva i Vaseljena

Istražujući crnogorsku istoriju, prvenstveno testirajući dominantne stavove i javna mišljenja u odnosu na njihovu zanovanost ili provjerljivost kroz poznate, ili nove izvore, uvjerio sam se da porijeklo kontroverzi nije njihova politička, politikantska i-ili ideološka interpretacija. Veliki dio tih kontroverzi povezan je sa bazičnom greškom da su naši istoričari, ili pretežan dio njih, ispisivali ultimativna istorijska štiva samo na osnovu, često i nedovoljno obrađenih, crnogorskih, ili nekadašnjih jugoslovenskih arhivskih izvora. Međutim, kao i kod drugih nacionalnih istoriografija, izvori nijesu pohranjeni samo u matičnoj državi, već i van nje. U konkretnom slučaju, to se, dobrim dijelom, odnosi i na Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Moja radna pretpostavka je bila da, najkasnije od 1766. godine, od kada je bila prepoznavana i prihvaćana u Vaseljeni kao samostalna, o njoj mora postojati daleko veći broj izvora nego što je dosad u Crnoj Gori bilo poznato. Jer, autokefalnost neke crkve – a u istoriji pravoslavlja ih je bilo svega oko dvadesetak – ne može, po prirodi stvari, biti lokalna i baš za svakog u Vaseljeni nepoznata, čak i kad je riječ o crkvama sa relativno malom pastvom, kakva je Crnogorska. Ispostavilo se da sam bio u pravu… 

O autoru 

VLADIMIR JOVANOVIĆ rođen 1971. godine. Diplomirao politikologiju na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu.

Objavljene knjige: 

– “Totalni kurs. Crnogorska vojska nekad, danas i sjutra”, Montenegropublic, Podgorica 1998. 

– “Petrovdanski sabor 1941”, Otvoreni kulturni forum & Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica 2011.

– “Srce tame. Uloga Vlade Grne Gore u ratnoj 1991. godini”, Daily press, Podgorica 2011. 

– “Crnogorska pravoslavna crkva između Petrograda i Carigrada (1766–1918)”, Otvoreni kulturni forum & Pobjeda, Cetinje–Podgorica 2013. 

Profesionalni novinar od 1991. godine. Autorske članke pisao za “Monitor”, “Liberal”, “Alternativnu informativnu mrežu”, “Montenegro tribune”, “Publiku”, “Republiku”, zatim za srpski “NIN”, te “Intervju”, “Našu Borbu”, hrvatski “Novi list” i “Arkzin”… Od 1994. do 1998. analitičar za vojna pitanja specijalizovanog “V.I.P. news servicea” iz Beograda. Bio konsultant za više stranih medija, uključujući njemački “Der Spigel” i švedski “Veckans Affärer”. Ratni izvještač iz Knina, Vukovara, BiH i sa Kosova. 

Njegovi članci citirani su u knjigama Ph. J. Cohena, A. Weckbeckera & F. Hoffmeistera, S. P. Kelleya, T. Di Francesca, P. Denauda & B. Mahmutia & V. Prasa, M. Aaronsa, J. Koehlera & Ch. Zurchera, D. Domazeta, R. Draschtaka, D. Marijana i drugih. Citiran i u izvornim naučnim člancima, kao i u najreferentnijem pregledu ratnih operacija od 1991. do 1995. na prostoru bivše Jugoslavije koji je, kao dvotomnu knjigu, 2002. objavila američka Central Intelligence Agency (Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis, ”Balkan battlegrounds: a military history of the Yugoslav conflict, 1990–1995”, Vol. 1–2, Washington 2002). 

Tokom novinarske karijere zbog članaka hapšen tri puta, 1992. i 1995. u Srbiji, a 2007. u Crnoj Gori. U par navrata 1990-ih uticajni faktori u Beogradu su (in)direktno tražili pokretanje postupka protiv njega tereteći ga da je pisanjem počinio krivična djela. Načelnik beogradskog Generalštaba lično je protestovao zbog njegovih članaka. Bivši šef jugoslovenske vojne službe bezbjednosti je za novine kazao da se razmišljalo o preduzimanju “drugih mjera” protiv njega; etc. 

Temama iz nacionalne prošlosti se studioznije bavio za potrebe pripreme članaka, a potom i knjiga o crnogorskoj vojsci, Petrovdanskom saboru 1941. i ratnoj ulozi Vlade Crne Gore 1991. godine. Fokusiran na pronalaženje, klasifikovanje i objavljivanje nepoznatih ili manje poznatih istorijskih izvora i činjenica. Sarađuje sa sajtom www.montenegrina.net, časopisima “Ars” i “Crnogorski anali”.