Otvoren Međunarodni festival kamerne muzike “Sastavci”

U organizaciji KIC-a „Budo Tomović”, sinoć je upriličeno otvaranje prvog Međunarodnog festivala kamerne muzike „Sastavci“.

Koncert programski naslovljen „Veče engleske muzike − Quintessentially English”, uz kompozicije Edvarda Elgara, Vona Vilijamsa, Rebeke Klark, Franka Bridža, u izvođenju (Diane Ketler, Diane Tishchenko, Razvana Popovića, Justusa Grimma i Zorana Markovića) bio je kamerni susret umjetnika i publike, instrumenata i prefinjenih nota klasične muzike.

Tim povodom v.d. direktorica KIC-a „Budo Tomović” mr Marijana Zečević je rekla:

„Korijeni kamernog muziciranja sežu još iz renesanse (15 – 16 v.) kada se muzika izvodila na dvorovima i u privatnim prostorima. U baroku (početkom 18. vijeka) kamerna muzika dobija jasne oblike kada među značajnim kompozitorima stupa i Johan Sebastijan Bah (Johann Sebastian Bach).

U tom smislu, ovih dana festival će oživjeti i epohe, kroz note i ritmove kamerne muzike, u izvođenju renomiranih umjetnika klasične muzike sa domaće i međunarodne scene; zalazeći i u klasicizam, emocionalnu i umjetničku dubinu Ludviga Van Betovena (Ludwig van Beethoven), preko 19. vijeka i romantizma i kompozicija Franca Šuberta. Stoga, ovo su festivalski dani u okviru kojih će Podgorica imati i veče engleske muzike i biti Beč – grad u malom.

Uz djela Edvarda Elgara, ovog predstavnika kasnog romantizma, Šuberta, ranog romantičara i Betovena, kompozitora na prelazu iz klasicizma u romantizam, imamo sastave u „Sastavku“ najvećih kompozitora svih vremena. Otuda, Satavci nije samo ušće dviju rijeka, već je i učešće muzičkih sastava, umjetnika i publike, muzikalnost života, kao nešto mnogo više iznjedreno iz nota, genijalnosti i prirodnog toka. Stoga je u prirodi sazdana i umjetnost i filozofija.

Još je Imanuel Kant govorio u poglavlju O objektivnoj svrsishodnosti prirode da „prema transcedentalnim principima postoji dovoljan razlog da se u osobenim zakonima prirode pretpostavi neka njena subjektivna svrsishodnost koja je čini shvatljivom za ljudsku moć suđenja i prirode; tada se među mnogim tvorevinama prirode mogu očekivati (…)specifične njoj saobrazne forme, koje“ po njemu, „služe da jačaju duševne snage i da ih održavaju i kojima se daje ime lepe forme.“

Otuda smo mi u osobenom zakonu prirode koja je spojila dvije rijeke, oformili ovaj festival kao njoj saobraznu formu, našli povod koji služi za duhovno nadahnjivanje i duševne snage kao lijepa forma muzike.

Onamo gdje su Sastavci, na mjestu gdje se sastaju dvije rijeke Morača i Ribnica, uz pjesmu ptica i vjesnika proleća, tako ćemo imati „Jutarnju pjesmu“ i „Večernju pjesmu“ za violinu i klavir sera Edvarda Vilijema Elgara (Ser Edward Elgar) viteza i baroneta, u izvođenju eminentnih savremenih umjetnika. Otuda, ovih dana imamo svetsku scenu u malom, na podijumu KIC-a i Muzičkog centra.

Inicijator da ovaj festival oformimo je Zoran Marković (ugledni crnogorsko-slovenački kontrabasista), te ga ovom prilikom pozdravljam i zahvaljujem što je prepoznao u nama potencijal i standard do kojeg držimo.

Festival kamerne muzike ,,Sastavci” organizuje KIC ,,Budo Tomović” u saradnji sa Sekretarijatom za kulturu Glavnog grada, Muzičkim centrom Crne Gore i Umjetničkom školom za muziku i balet „Vasa Pavić”. Prijatelji festivala su Sonoro festival (Rumunija) i Vinarija Radević, te se ovom prilikom zahvaljujem.

Ujedno, pozdavljam sve goste i učesnike Prvog međunarodnog festivala kamerne muzike ,,Sastavci“, te im želim dobrodošlicu i uspješne nastupe.“

Otvarajući festival „Sastavci“ u Podgorici, urednica muzičkog programa KIC-a Maja Popović istakla je da sam naziv  simbolizuje susret ljudi, kultura i umjetničkih ideja. Popović je kazala da, baš poput rijeka koje se sastaju i nastavljaju zajednički tok, različite kulture povezivanjem ne gube svoj identitet, već stvaraju novu vrijednost i bogatstvo. „Sastavci“ su zamišljeni kao prostor susreta Crne Gore i Evrope, tradicije i savremenosti, ali i različitih umjetničkih senzibiliteta koje muzika povezuje na univerzalnom jeziku emocije. Poručila je da upravo kroz muziku granice postaju manje važne, a različiti svjetovi pronalaze zajednički tok – jer sastavci nijesu kraj jednog toka, već početak novog.