Reprezentativna izložba pod nazivom „Internacionalna grafika malog formata – Crna Gora 2025/26“ otvorena je u okviru likovnog segmenta „Barskog ljetopisa“, selektora Gorana Ćetkovića. Festivalska publika je pokazala veliku zainteresovanost za grafičku umjetnost i radove brojnih izlagača iz zemlje i svijeta predstavljenih u Umjetničkoj galeriji „Velimir A. Leković“. Autorka projekta je red. prof. mr Vesna Bošković, a izložbu je otvorila dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka.
Miranović je kazala da ova izložba, u vremenu brzih mobilnosti slika koje jedva uspijevamo registrovati, traži od nas upravo suprotno: da usporimo, priđemo bliže i obnovimo iskustvo fokusiranog pogleda / pažljivog gledanja. Prema riječima Miranović, mali format ovdje nije umanjena verzija „velike“ umjetnosti, nego posebna disciplina pogleda – prostor koncentracije u kojem svaka linija, tekstura i praznina dobijaju na intenzitetu. Pred ovim radovima, kazala je Miranović, posmatrač ne ostaje na „bezbjednoj“ udaljenosti, već im, naprotiv, mora prići i ući u njihov intimni prostor.
Naglasila je da Istorijsko, kulturološko sjećanje seže u kraj XV vijeka i podsjeća na čuvenu štampariju Crnojevića i viševjekovno grafičko iskustvo na ovim prostorima, te da ono uspostavlja dublju genealogiju slike umnožene otiskom na prostoru Crne Gore, koja je od samih početaka bila mjesto susreta različitih kultura i tradicija. Ova izložba, ističe Miranović, nastavlja takvu logiku razmjene arteficijalnih iskustava/susreta. Njeno internacionalno obilježje ne počiva samo na geografskoj diferencijaciji učesnika, već, prije svega, na interkulturalnom dijalogu – razmjeni jezika, žanrovsko-stilskih promišljanja i generacijskih iskustava.
Podsjetila je da se u djelima iz fonda Narodnog muzeja Crne Gore, iz poklon-zbirke Boža Biškupića, jasno prepoznaje snaga jugoslovenske grafičke škole, ali i izrazite individualne poetike. Posebne cjeline su, istakla je Miranović, posvećene francuskoj grafičarki Astrid de la Forest, Vladimiru Veličkoviću i Miodragu Dadu Đuriću čiji ciklus Bifon (24 grafike) predstavlja svojevrsan bestijarij hibridnih bića, kojima čudovišnost nije izuzetak, već moguća istina tijela i svijeta – slika civilizacije koja se neprekidno/kontinurano reprodukuje i raspada.
Miranović u svom kritičkom osvrtu ističe da, prema onome što savremena selekcija pokazuje, grafika danas nema dominantnu tehniku, niti jedinstvenu estetsku, pa bakropis, akvatinta, suva igla, linorez, drvorez, serigrafija i slijepi tisak ravnopravno stoje uz digitalnu grafiku, kombinovane postupke, mokulito, plutotisak i pigmentnu foliju.
„Značaj ove izložbe“, kazala je dr Miranović, „nije u tome što nudi određenu/konačnu definiciju grafike, već što pokazuje da takva definicija danas više nije moguća, niti je potrebna. Grafika opstaje upravo zato što se mijenja, što u svakoj tehnološkoj transformaciji/inovaciji čuva ideju traga – trag ruke, matrice, pritiska, reza, greške, ponavljanja ili digitalne intervencije.“
Miranović zaključuje da su pred posjetiocima djela malih dimenzija, velikog raspona i da podsjećaju na to da pažnja ne predstavlja samo način percipiranja/gledanja, već i oblik otpora površnosti i brzini savremene vizuelne kulture.
Izložba „Internacionalna grafika malog formata – Crna Gora 2025/26“ otvorena je do 6. avgusta.
Be the first to comment