ČITAV GRAD je bio u ruševinama. Žestoke borbe za Vezirov most i zgradu Gimnazije. Junačka smrt Maksima Petkovića. Neprijatelj pretrpio velike gubitke
O zauzeću Podgorice izvijestio je Drugi udarni korpus NOP Jugoslavije, a „Pobjeda” je 24. 12. 1944. (broj šest) donijela o tome poduži tekst:
„Poslije višednevnih bojeva na prilazima grada, jedinice Prve bokeške i Devete udarne brigade na juriš su zauzele grad Podgoricu.
U ovim borbama je učestvovao Prvi bataljon lovćenskog NOP odreda. Jedinice Desete crnogorske udarne brigade na prilazima Podogrice zadale su neprijatelju velike gubitke. Oko Podgorice i u samom gradu Njemci su imali preko 250 mrtvih vojnika i oficira, kao i veliki broj ranjenih. Zaplijenjeno je: četiri šarca, 11 automobila, tri kamiona hrane, sto buradi nafte i benzina, razne ratne opreme i veća količina municije. U borbama je uništeno 200 kamiona. U izvještaju Drugog udarnog korpusa se dalje navodi: fašistički vandalizam i ovdje je došao do izražaja: povlačeći se, Njemci su digli u vazduh sve preostale zgrade u gradu i vojne kasarne. Čitav grad je u ruševinama (od savezničkog bombardovanja). Takođe su potpuno uništeni čuveni Vezirov most i Gvozdeni most kod Kruševca. Dignuti su u vazduh i mostovi kod Ribnice koji su spajali Staru i Novu varoš. Jedinice NOP-a progoneći neprijatelja zauzele su Bioče”.
Hrabri Bokelji
Strateški značajni objekti bili su zgrada Gimnazije i Vezirov most, pa je za njihovo oslobođenje vođena žestoka borba. U „Pobjedinom” tekstu se dalje navodi:
„Nastojali su hrabri Bokelji da po svaku cijenu zauzmu zgradu gimnazije i time dobiju mogućnost da spasu Vezirov most na Morači (jer je upravo iz zgrade gimnazije upravljano miniranjem Vezirovog mosta). Pošto je već Gvozdeni most bio srušen, shvatajući veličinu svih zadataka, Treća četa Trećeg bataljona smjelo je jurišala na gimnaziju. Vodnik Ljubo Kovačević i borac Boro Batinić ginu na nekoliko metara pred zgradom, dok ostali borci ipak uspijevaju da uskoče u ogromne rupe koje su iskopale avionske bombe (prilikom bombardovanja) i da odatle nastave borbu.
Za spasavanje mosta posebno se istakao Maksim Petković i ostala je zabilježena njegova junačka smrt, kao i desetara Šiljegovića. Borci su znali da je Vezirov most miniran i da treba na vrijeme prekinuti žice koje su spajale te mine kako bi se spasio ovaj most. Za ovaj zadatak dobrovoljno se javio desetar Treće čete Špiro Šiljegović, koji je sa dvojicom drugova pojurio ka mostu. Međutim, pred samim mostom gine njegov pomoćnik Maksim Petković, a on biva teško ranjen. Borci su potrčali da ga iznesu. Šiljegović ih moli da se ne osvrću na njega jer će i sami poginuti, pošto ih je neprijatelj zasipao smrtonosnom vatrom. Kad su njegovi drugovi ipak htjeli da ga iznesu, Šiljegović je izvadio revolver i ubio samog sebe.
Dvodnevne bitke
Preko cijelog dana vodile su se teške borbe za Vezirov most i gimnaziju i tek uveče, kad je neprijatelj vidio da mora odstupati, pod borbom je napustio gimnaziju nemajući vremena da digne most u vazduh. Borci su pohitali na Vezirov most, ali je neprijatelj u posljednjem trenutku ipak uspio da ovaj stari most potpuno digne u vazduh. Tako su sva nastojanja da se spase Vezirov most bila uzaludna, jer je neprijatelj paklenom vatrom spriječio našim borcima da se približe mostu.
U samom gradu neprijatelj je imao preko 30 mrtvih i više ranjenih. Naši borci zarobili su 73 Njemca i nekoliko italijanskih fašista, nekoliko kamiona, motocikla, više hrane i drugog ratnog materijala. Jedinice Desete rimske brigade učestvovale su i u oslobođenju Podgorice. Da pomognu djelove Devete brigade udarile su neprijatelju u desni bok, napadajući iz Kuča u pravcu Podgorice.
Poslije dvodnevne ogorčene borbe, Prvi bataljon Jedanaesete brigade slomio je neprijateljski otpor na Bajtnicu, Šutilu i Tomašniku i prodro u grad iz pravca Doljana i Maslina. Četvrti bataljon iste brigade (Bokeški) pokušao je likvidirati neprijateljska uporišta na Sjence i Svarnik. Nastavio je gonjenje neprijatelja u pravcu Bioča. Samo na ovom sektoru Četvrti bataljon je ubio preko 40 neprijateljskih vojnika, zaplijenio je jedan mitraljez, tri puškomitraljeza, jednu radio-stanicu i veću količinu municije, stoji u izvještaju Drugog udarnog korpusa NOP-a i Jugoslavije”.
Priredio: M. Živković
Be the first to comment