Na petoj press konferenciji 36.Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festival predstavljeni su filmovi “Kajmak” reditelja Milča Mančevskog koji je prikazan u okviru takmimčarske selekcije dugometražnog igranog filma, film “Živko Nikolić – nedosanjani san” Senada Šahmanovića, koji je prikazan u okviru sporednog programa, film iz selekcije dokumentarnog programa “”Dragi dida, za tebe od Mie pismo” autorke Mie Martinović, kao i studentski filmovi, “Guguto memeto” Branislava Stošića Ježe (AU Banja Luka), “5/3/0” Danila Stanimirovića (FMK Beograd), “Nesanica” Mihajla Todorovića (FMK Beograd)
Film višestruko nagrađivanog reditelja Milča Mančevskog bavi se savremenim društvom i najjintimijim odnosima u dvije različite porodice. Stanje u društvu nije bila početna inspiracija autora, ali se brzo nametnula kao jedna od glavnih tema,
“Ja uvijek krenem od samog osjećanja, nekog zapleta i priče koja krene sama da se odmotava. Pa se iz toga iznjedre i likovi i tema i društveni pogled koji film prezentuje, ali to jeste jedan od najvažnijih elemenata filma Ljudi koji imaju i koji nemaju, odnosno kako se pnašamo, I kakvi smo jedni prema drugima,” kaže Mančevski
Likovi u filmu su veoma živopisni, i smišljanje i pisanje je bilo veoma zabavno, kaže Mančevski.
“Volim pisanje, volim montažu, ali možda najviše volim rad i probe sa glumcima. Film pravim ne samo zbog publike, već I zbog ljudi koji u njemu igraju. Kada otvorimo svakog čovjeka na filmu ponaosob, kada vidimo što ga boli, što voli I čemu teži, to postane jako interesantno. Tako je svaki korak različit i jedno bude ono na papiru na kraju, jer na kraju dođeš do nečeg bogatijeg i drugačijeg”
Kada je u pitanju biranje glumaca, Mančevski kaže da uvijek radi sa kasting direktorom I uvijek se dogovoraju šta traže za određeni lik.
“Meni je najvažniji zanat, fleksibilnost glumca, znanje, to što može da donese kao moć transformacije. Nije bitan izgled, ime, reputacija, da li je neko zvijezda, da li se poznajemo. I onda radimo dug kasting, za ovaj film je trajao 4-5 mjeseci, i onda se to prelije u probe, koje djeluju kao klasične teatarske probe. Radimo svaku scenu odvojeno, tu se ponekad nešto malo promijeni u scenariju, ali dobro znamo šta radimo, šta želimo da postignemo. Kad dođemo na set, onda nas histerija samog snimanja, produkcioni i tehnički problemi ne ometaju, jer smo mi svoj domaći zadatak odradili.”
Medijator Vuk Perović je naglasio da i makedonska rediteljka Teona Strugar Mitevska radi na sličan način, ali da misli da to nije praksa drugih reditelja u regionu
“Kada smo prvi put radili kasting za “Prije kiše”, to je bila novost u Makedoniji, I glumci nisu htjeli to da rade, jer “ti me znaš” . Ja ih nisam znao, jer sam u to vrijeme već živio u Njujorku, a meni je važno tačno vidjeti šta kome odgovara, koja je energija, kako se to poklopi. Ja ne znam kako drugi rade, ali eto mi smo “povukli nogu”
Kajmak je imao svjetsku premijeru na Tokio film festivalu, I zanimljivo je kako su oni reagovali na njega.
“Japanci su, po mom iskustvu veoma suzdržani, a reagovali su veoma burno. Što nije isto kao na Balkanu. Odlično je prošlo, i ne samo u Tokiju. Ja sam insitirao da zadržimo naslov Kajmak, da ljudi možda obogate svoj rječnik. Kao što smo naučili šta je E.T., možda naučimo i što je Kajmak”., kazao je Milčo Mančevski
Be the first to comment