Petar Gudelj (1933-2025): Otišao je pjesnik – ostalo je veliko djelo

Poštovani pośetioci, prenosimo tekst “Petar Gudelj (1933-2025): Otišao je pjesnik – ostalo je veliko djelo”, autora Miraša Martinovića, koji je objavljen u Vijestima, online izdanje, 15.02.2025.
Zahvaljujemo se gospodinu Martinoviću koji nam je omogućio objavljivanje teksta.

Petar Gudelj (1933-2025): Otišao je pjesnik – ostalo je veliko djelo

Pamtimo ga i po čitankama za srednje i osmogodišnje škole, koje je radio dok je bila Jugoslavija, a on živio u Beogradu. Nikada više takvih čitanki

U hercegnovsko kišno jutro zatekla me vijest – umro je Petar Gudelj! Prva je pomisao bila šokantna, a druga otrežnjujuća – ostalo je veliko djelo. Besumnje veliko! Ko zna koliko će tomova biti u nizu kada budu štampana sabrana djela. Jednom mi je rekao da piše dnevnik svakog dana, kada bih danas preračunavao koji je to period, bilo bi pa blizu sedam decenija. A ti dnevnički zapisi, objavio je djelove u nekim knjigama, su pjesme. On je kao niko umio da svakodnevnu stvarnost, golu, čak banalnu svakodnevicu pretvori u pjesmu, koliko i onu pradrevnu, mitsku.

Imao sam čast da pravim izbor iz Petrove poezije, koji je sa naslovom ZEMLJA U JEZIKU (učinio mi se najprikladnijim) objavljen 2023. godine u izdanju Vijeća crnogorske nacionalne manjine grada Zagreba, Centra za kulturu Tivat, Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore i Skaner studija d.o.o. Zagreb. Tada sam sa Petrom bio u čestim kontaktima, a uporedo iščitavao njegovo djelo. Bio sam zadivljen na koliko se slojeva ono naslanja i dokle seže. Kroz njega govori kompletna hrvatska, južnoslovenska i evropska tradicija. Od rodne Imote i tamošnjih predanja, a on je tamo učio govor kamenja, pelina i drugih trava, epske i lirske narodne pjesme, legende, pa sve do Grka i Rimljana i njihovih tragova na dalamtinskoj obali, te sve do Ilira, do ilirskih korijena.

Petar se naslanjao na kompletnu tradiciju zato je njegovo djelo veliko i odiše cjelovitošću. Ima u njemu i epike i proplamsaja iz lirskih pjesma koje je sakupio u obimnu knjigu sa naslovom Kada se sunce ženilo. Petar je hrvatski i južnoslovenski Homer.

Sav život je pretočio u djelo koje je impozantno. Kod njega nema malih i neznatnih motiva. On sve čini velikim i neprolaznim.

Samo veliki pjesnici, a Petar jeste veliki pjesnik, mogu sa toliko zahvata da obujme tradiciju koja kroz njega govori neprolaznim glasom. U njegovom djelu čuju se odjeci Marulića, Gundulića, Lucića, Preradovića, Mažuranića, Hektorovića, Kačića Miočića i inih hrvatskih pjesnika. On je napravio veliku sintezu kojoj su prethodila prožimanja. U njegovj poeziji sve se čuje i sve vidi. Zemlja govori hrantilejskim glasom, otuda i Petrova poezija djeluje hraniteljski. Zapravo jeste duhovna hraniteljka!

O Petru će se tek pisati. To djelo će biti predmet sadašnjih i budućih istraživača. S Petrovim pjesmama sam se kao mlad susretao u tada poznatim jugoslovenskim časopisima i odmah mi je bio blizak po lirskom, mitskom i ilirskom.

Pamtimo ga i po čitankama za srednje i osmogodišnje škole, koje je radio dok je bila Jugoslavija, a on živio u Beogradu. Nikada više takvih čitanki.

A glas sam mu prvi put čuo u martu 2013, kada sam bio u Mostaru i kada je u Matici hrvatskoj Miro Petrović uspostavio telefonski kontakt sa njim. Bio je prijateno iznenađen. Čuo je za mene, što mi je značilo. Tada sam napisao pjesmu Nedjelja u Mostaru, koju sam mu posvetio, a Miro Petrović mi je dao na čitanje njegovu knjigu Zmija mladoženja, obiman izbor iz poezije, objavljen 2004, a poklonio Za njom je koračala maslina, koji je sačinio Mile Stojić, povodom nagrade Bosanski stećak, koja mu je dodijeljena 2010. godine.

Sjećajući se na tek procvjetale bademe u Mostaru, a dok sam čitao Zmiju mladoženju, i pisao pjesmu, nekoliko stihova iz nje:

Oponašaš frulu

Dalekog pastira

Koji pjeva na zaboravljenom

Jeziku

U divljim brdima

Glasovi mnogi hoće

Da ih u pjesmu pretvoriš

Jedna zvijezda

Traži

Da joj

Svjetlost podariš

Pepeo bivših vatri

Raspiruješ

Umukle pjesme pjevaš

Učestvuješ u minulim

Svetkovinama

Igraš u zaboravljenom

Kolu

Zaboravljenu igru

Bogovi

Mole da ih oživiš

(Nedjelja u Mostaru)

S Mirovim poklonima sam mogao da steknem kompletniji uvid u djelo Petra Gudelja. Svaki kasniji kontakt sa njim bio mi je dragocjen, a posljednji živi je bio u oktobru 2023. kada smo u Zagrebu promovisali knjigu Zemlja u jeziku. Tada, iako u poznim godinama, mladalački je čitao svoje pjesme, a on je znao da čita najbolje, o tome sam priču čuo mnogo ranije. Tada se i uvjerio.

Vijest o smrti Petra Gudelja nekako istovremeno mi je saopštila njegova kćerka Biljana i Miško Erak, koji je napisao i objavio dvije kapitalne naučne knjige Ilirski krugovi života i Kamena knjiga mrtvih, u obje su zastupljene Petrove pjesme. Erak mi u poruci piše: “Gudeljava kći mi je dojavila da je Petar noćas preminuo. Najveći hrvatski pjesnik. Djela neprolazne i neprocjenjive vrijednosti. Ponosan sam što mi je dopustio objavu svojih pjesama i tako mojim knjigama dao pečat velik i lijep kao bilig ili stećak”.

Žubor jezika hrvatskoga neće presahnuti, a iako bi se to desilo kojim nemogućim slučajem, žuboriće u djelu Petra Gudelja. I tako će biti dovijeka.

(13. februar 2025.)