J.A.TURSKOM
Cetinje, 17.novembra 1848.
Vaše Visokoprevoshoditeljstvo,
Istina je da su Crnogorci spremni da budu u pomoći svojoj braći Hrvatima, jedno po jedinoplemenosti, a drugo po njihovoj prirođenoj naklonosti vojničke trudove snositi. Videći ja da moja sobraća Srbi i Hrvati pokazuju se najavno da pravcem idu naklonjeni k narodnosti i k poredku, i mene je ista misao oduševljavala koja i Crnogorce, ako ustanak Srbah i Hrvatah ne bi bila slijepa neka podstreka, koja bi na obšte naše poruganije pred svijetom služila. Kada bi ovo posljednje bilo, Bože me sačuvaj od toga učastija, tada bi ja njih za najpošljednji narod u svijetu držao, tada bi mi se mrsko bilo njihovijem bratom nazivati. Ako su oni najsramotniji put izdajstva zakonosti svoje sreće izabrali, pa kada bih ja u tome njihovim učastnikom bio, onda bi se krio od sunca i od ljudih.
Vase Visokoprevoshoditeljstvo, svagdašnji moj prijatelju, srdečno Vi zahvaljam na primjećanija u Vašem pismu. Vi mene poznajete dobro, radi toga i uvjereni tvrdo možete biti da se mojom voljom ništa preduzeti neće što bi me s ovom šakom naroda svobodnoga učinilo otpadnikom od pravoga i opamećenog svijeta.
Ovim Vas uvjeravajući i odgovarajući Vam na Vaš dragi list od 2.noemvrija n.s. pod N° 2484 pr., čest imam ostati s običnim uvaženijem.
Vašega Visokoprevoshoditeljstva
Pokornjejsi sluga
Vladika crnogorski
P.P.Njegoš
