Premijera predstave „Bez portfelja“, po tekstu Stevana Koprivice i po idejnom konceptu i režiji Branislava Mićunovića, izvedena je sinoć u Kulturno-informativnom centru ,,Budo Tomović”.
Ovaj komad, nastao kao autentičan proizvod crnogorskih kulturnih i teatarskih okolnosti, koprodukcijsko je ostvarenje Gradskog pozorišta Podgorica i „Barskog ljetopisa“.
,,Primarna namjera nam je bila da kroz formu naizgled ležernijeg žanra napravimo jednu vivisekciju društva u kojoj nije targetiran određeni politički problem, nego jedno stanje društvene svijesti, i da po onom Kunderinom receptu ,,mali čovjek spram velikog problema” proiziđu sva ova krajnja gubitništva koja svi junaci u komadu, ma kakvi bili, dožive. Neka idejna ambicija reditelja Mićunovića, mene i cijele ekipe je bila da kroz jednu katarzičnu predstavu ukažemo ljudima da su sami kovači svoje sreće i da sami odlučuju o svojoj sudbini, a da je najgore ćutati pognute glave” – kazao je direktor Gradskog pozorišta Stevan Koprivica
Dušan Kovačević, umjetnički direktor Gradskog pozorišta Podgorica koji ujedno i igra u komadu, ističe da je potrebno promijeniti medijski sistem vrijednosti:
,,Mediji diktiraju neki put svijesti o značaju postavke stvari i kada se budu njegovali kultura, edukacija i zabava, umjesto trač rubrika, crne hronike i političkih tema, siguran sam da ćemo biti mnogo biti mnogo bolje društvo, jer nijedan umjetnik, pa čak i kad djeluje kao negativac sa scene, nije uradio ništa loše ni društvu, ni sistemu, ni ljudima oko sebe, već naprotiv, samo dobro” – rekao je umjetnički direktor Gradskog pozorišta Dušan Kovačević
Reditelj Branislav Mićunović je i tvorac idejnog koncepta predstave. Prema njegovim riječima preslišavanje samog sebe treba da postane naša mentalna vježba:
,,U teatru nekad kažemo da je kontakt sa publikom apartan, što nije slučaj u ovoj predstavi, već je publika partner. Pozorište je jedan konkretni organski događaj u čemu je i njegova prednost u odnosu na druge medije. Svi smo u istim okolnostima i zajedno smo suočeni u toj simbiozi između nas i publike. Mislim da je pogled u samog sebe nešto što je dio života, da možete da razlikujete ljude koji sebe preslišavaju, odnosno, ne preslišavaju, i smatram da je to preslišavanje jedna korisna stvar ako je nazovemo jednom mentalnom vježbom, a ne filozofijom življenja.” – zaključio je reditelj Branislav Mićunović.
Be the first to comment