METAFIZIČKO SNOVNA ISTORIJA DOKLEE
Nakon nedavne barske, u Podgorici je u okviru programa Podgoričko kulturno ljeto, održana promocija knjige Glasovi iz Doklee Miraša Martinovića, na platu ispred Narodne biblioteke Radosav Ljumović. Organizator večeri je bio Sekretarijat za kulturu i sport glavnog grada, čija je sekretarka Nela Savković Vukčević, u uvodnoj riječi rekla:
Zavodljivost priča o prošlosti, bogate slike iz mašte i iskonska snaga mita eliksir su kojim Miraš Martinović istoriju pretvara u sadašnjost, u novu stvarnost i time potvrđuje lijepu misao da ,,Božanske vatre ne gore svakoga dana, ali umjetnik radi u njihovom naknadnom sjaju nadajući se povratku plamena”.
Pretapajući istinu i imaginaciju, praslike i vizije, pisac harmonizuje prošlost i budućnost, uspostavlja tradicijski sklad sobom i nama koji smo odjek Duklje danas i njen glas za vremena koja dolaze. Tako postajemo dio zajedničke igre povijesti ovoga tla, Mediterana i cijelog svijeta, potomci argonauta u vječnom traganju za „zlatnim runom“, a da li ćemo na tom putu naći „odrtu, krvavu, prljavu kožu svojih zabluda, iluzija i grehova…“, ili „zlatno runo humanog identiteta i svrhe…“, „…nije nam dato da znamo“, kako kaže veliki Borislav Pekić u govoru povodom dodjele Njegoševe nagrade. I za njega je, kao i za Martinovića, argonautika paleobalkanski mit koji pomaže da se bolje razumiju dešavanja na Balkanu i suština mediteranske civilizacije kroz arhetipove, jer je davno zapisano da ,,Nije bilo umjetnosti bez mitološkog tla, i neće je biti bez nekog vjerovanja“, rekla je sekretarka Savković Vukčević, citirajući ovu Blohovu misao.
Moderator večeri je bila Aleksandra Vuković koja je u živom razgovoru s Martinovićem približila brojnoj publici ono što radi, uz poseban osvrt na knjigu Glasovi iz Doklee, koja predstavlja krucijalno Martinovićevo djelo i sintezu višedecenijskog rada.
Odgovarajući na pitanja, Martinović je, između ostalog, rekao: Da su iz ove knjige potekle i u nju se vratile sve njegove knjige. Martinović je citirao velikog grčkog pjesnika Kavafija koji je rekao: „Ja sam istorijski pjesnik, ali nikada ne bih mogao da napišem roman ili pozorišni komad; ali osjećam u sebi 125 glasova kako mi govore da bih mogao da napišem istoriju“, dodajući: „Doklea je stvarni i imaginarni grad. U toku tri decenije ja sam čuo 35 glasova, koliko ova knjiga ima poglavlja iz različtih vjekova, sa usana vječnosti, od ljudi koji su nekada živjeli na ovim prostorima, koji su postali dio arhetipskog i mitskog, što sam ja čitao. Knjiga glasovi iz Doklee je ta vrsta rukopisa, a usuđujem se reći da sam napisao snovno – metafizičku istoriju Doklee, neku vrstu priručnika za stvarno i imaginarno putovanje, kazao je autor.
