Podgorica – Otvorena jubilarna izložba Rajka Todorovića Todora u Modernoj galeriji


Sinoć je u Modernoj galeriji otvorena izložba „Bezimeni ciklus“ Rajka Todorovića Todora povodom pedeset godina stvaralaštva i sedamdeset godina života.

Izložbu je otvorila kustoskinja mr Selma Đečević. Izložba je realizovana u organizaciji Sekretarijata za kulturu i sport – Glavni grad Podgorica i JU Muzeji i galeriji Podgorice.

 “Posebna emocionalna fragilnost i žestina obremenjuju Todorovićevo slikarstvo tajanstvenom privlačnošću. Intuitivna osjećajnost umjetnika pokreće modifikaciju subjekta, koja se u slučaju njegovog slikarstva odnosi na rastureni svijet. Emocionalno preuzimanje predmeta slike (svijeta, ili preciznije bića u svijetu) kao zastrašujućeg, nadražujućeg i rastužujećeg ostvaruje njegovu totalnu izmjenu. Intenzivna i eksplozivna osjećajnost predstavlja metod kojim se predmet slike transcendira. Ova smjelost slikarskog postupanja čini okosnicu osebujnih vizuelnih predstava. Taj kriterijum možemo potvrditi promatranjem naslikanih portreta. Svojim kontrastima linija i „hirovitim“ koloritom potcrtavaju žestoke tonove u prvom planu. Hitri mlazovi kadmijum-žute, kobalt-plave, cinobera… cijepaju se, pucaju i razlistavaju u postavljenim ivicama portreta. Crtež lica oivičen je nemirnim resama konturnih poteza koji služe kao oslonac, supstrat. U detalju ‒ on je neodređen, konstistuisan gotovo kao hipoteza. Uprkos ovim rezervama u detaljima, svojom silovitom ekspresivnošću otvara beskraj stanovištā. Dovoljan je tek rudiment predstave portreta da se sve znanje tu svede; na portretisanim licima emocionalno je projektovano zaprepaštenje koje nije opisno, jer ono je unutra, kao fluid magme u kori, kao latentni električni naboj. Ta lica doživljavamo kao proganjajuća i neposredno prisutna za nas, a ambijent slike kao jedinstveni osnov strašnog. No shvatiti bilo koji segment slike kao užasavajući znači shvatiti ga na osnovu svijeta koji se već otkriva kao takav. Emocije kojima slike obiluju nijesu, dakle, tek prolazni nered, slučaj, već povratak svijesti na magični umjetnički svijet i razumijevanje bića u svijetu. Svijet je projektovan bez jutra. Bez cikličnosti. Hermetično, košmarno i fatalistički. Sheme i rebusi predstavljaju putokaz u percepciji stvarnosti koja nam se otkriva kao tjeskoba. Povremene raskošne sivoplavičaste i indigo površine reflektuju svijest o predmetnom svijetu. U njemu se konstituiše biće koje će potom iz njega biti istrgnuto. Jer, koliko god da je predstava živa, žilava, vitalna i bujna, ona svoj predmet daje kao da ne postoji. Kao animaciju jednog velikog, nemaskiranog ništavila. „Meso svijeta“ dato je u isti mah i kao čvrsto i kao porozno, dihotomno u predstavi i percepciji. Intencija umjetnika da prazan svijet učini prisutnim realizovana je u maestralnom postupku u kojem slikarska materija djeluje kao jedan vrlo paradoksalan analogon – kao ekvivalent opažanja svijeta kao ništavila. Duhovna realnost se inkarnira i silazi u sliku koja luta različitim obalama percepcije, povremeno okrznuvši jednu od njih. U tome je interpretirano bogatstvo asimilacije Todorovićevog slikarstva. Treba samo crpiti iz njegove diskurzivne prozračnosti i dvostruke simultane funkcije.”, istakla je Đečević u svom obraćanju publici.

Rajko Todorović Todor rođen je 21. februara 1952. godine u Jasenovom Polju kod Nikšića. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Beogradu 1980. godine, u klasi prof. Radenka Miševića. Studirao poslijediplomske studije 1980/82. godine u klasi prof. Aleksandra Lukovića. Jedan je od osnivača neformalne grupe „Generacija 9“. Član je ULUCG-a od 1982. godine. Od 1983. Do 1990. godine radio je kao glavni scenograf u RTVCG. Od 1995. do 2002. godine je predsjednik ULUCG-a. Za profesora slikanja na FLU na Cetinju izabran je 1997. godine. Član je PEN centra Crne Gore. 1999. godine je izabran za člana Dukljanske akademije nauka i umjetnosti. Dobitnik je brojnih nagrada za slikarstvo, a laureat je i najznačajnije državne nagrade ‒ Trinaestojulske nagrade. Ima status istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore. Dobitnik je Nagrade „19. decembar“ za 2016. godinu.

Do sada je imao 30 samostalnih i preko 200 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Realizovao je nekoliko javnih projekata, od kojih je najpoznatiji „Porto Montenegro“ na stadionu „Dela Vitorio“ u Bariju za Mediteranske igre 1997. godine.

Ciklusi slika: Relacije I i Prizori, Strvine i Zvijeri, Vučji Do, Krnovo, Tera terabilita, Mediteran, Relacije II, Sole mio, Memory, Melanholija, Pogled, Adam i Eva, B52, Ljudi, ljudi, gubilišta i Bezimeni ciklus.

Foto: Samir Lačević (Copyrights JU Muzeji i galerije Podgorice)

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


15 − 5 =