Podgorica – Pozorišna predstava Korifej teatra iz Kolašina “Suton u Javorovom vrtu”

U sklopu Podgoričkog kulturnog ljeta u četvrtak, 7. septembra u 20h u velikoj sali KIC-a “Budo Tomović” biti odigrana pozorišna predstava Korifej teatra iz Kolašina “SUTON U JAVOROVOM VRTU” koju je po tekstu Vaska Raičevića režirao Zoran Rakočević. Dramaturgiju potpisuje Milana Matejić, scenografiju Ivanka Vana Prelević, a asistent režije na projektu je Nataša Milićević.

U predstavi igraju: Petar Novaković, Jelena V. Đukić, Nemanja Todorović, Anđelija Rondović, Đorđije Tatić i Dejan Ivanić (glas).

Dizajn zvuka uradio je Mladen Nikčević, a asistent na video materijalu Mladen Ivanović. Tehničar na projektu je Radovan Drašković, zanatski radove i dekor izvodi Miroslav Bato Lisičić.

Dizajner vizuelnog materijala je Srđa Dragović, a fotograf Duško Miljanić. Projekat sufinansiralo Ministarstvo kulture i medija Crne Gore, a finansijski podržala Opština Kolašin.

RIJEČ PISCA:

Čitajući Markesov roman Jesen patrijarha razmišljao sam kako bi izgledao kraj neke dugotrajne vladavine na Balkanu. Kakvo je to nasljeđe jednog razorenog sistema i koji su to ljudi koji su preživjeli totraumatično rušenje jednog svijeta za koji su mislili da je vječan. Oni koji su preživjeli 90-te, dobili nadu u izgradnju novih vrijednosti i ostali da egzistitraju kao poražena klasa. U međuvremenu stasali su neki novi ljudi. Oslonjen na literaturu, dramu sam gradio na arhetipskim odnosima: revolucionari predstavljaju

splet sila od kojih jedna nošena vatrom idealizma snažno vuče naprijed, a druga je kontemplativna, tamna, i u krajnjem ishodu pragmatična. Oni koji su izgubili u klasnim prekompozicijama nakon sloma starog sistema, imaju kontratežu u novim generacijama, izgubljenim u haotičnim perspektivama novog doba. U tom novom mora biti i zrno nade. Ovaj višak literarnih elemenata može biti opterećenje za scensko čitanje komada, ali ja ga vidim kao otvaranje prostora za inspiraciju onih koji na njegovoj inscenaciji budu radili. Možda je tema komada bila preosjetljiva za one koji su ga ranije čitali, pa mu je trebalo više od 10 godina da pronađe svog reditelja. Isto tako, čini mi se da je upravo sada idealno vrijeme da se ova priča ispriča. (Vasko Raičević)

RIJEČ REDITELJA:

Živimo u društvu u kojem još uvijek nije postignut društveni koncenzus da li nam je potrebna promjena. I to uopšte nije pitanje mentaliteta koji se učaurio u sopstvenom konformizmu, već osnovno pitanje ljudskog dostojanstva i etike. Društvene, to jest političke elite, svojski su se potrudile da naše društvo drže u sopstvenom rezervatu uticaja, kako bi se preko leđa društvene imovine i javnog interesa ne samo obogatile, već i lansirale u zamračenu orbitu vlasti i moći. Nije crnogorsko društvo u tome usamljeno, iako ova predstava neodoljivo podsjeća na naše tridesetogodišnje tekovine: autoritarnu vlast, kult ličnosti, tajkunizaciju državnih dobara, navodnu evropeizaciju, korupciju, nepotizam, klijentelizam, društveno raslojavanje. Ovo je, dakle, komad o političkoj promjeni ili uopšte o njenoj mogućnosti. To svakako jeste dnevno-politička tema kojom se bagateliše još od početka devedesetih, ali i posljedica brojnih društvenih konflikata u koje su nas “elite” gurale, zapravo proizvodivši samo jedan jedini rezultat: demoralisano

opustošeno i privatizovano društvo u kojem su novi vlasnici naših dobara stvorili privid napretka i vladavine prava, iz kojeg mladi ljudi odlaze, ili makar, po svim anketama, žele da odu. (Zoran Rakočević)

PRODUKCIJA:

Korifej teatar jedan je od rijetnih predstavnika nezavisne kulturne scene u Crnoj Gori. Društvo je osnovano 2017.godine, iako je cijelij petnaest godina prije toga djelovalo u građenju kulturne scene Kolašina. Od 2017. godine, akademski dramski umjetnici koji su potekli iz ovog grada odlučuju da se svojim punim angažmanom posvete jačanju pozorišta u gradu, te učvršćuju dvije velike značajne aktivnosti: profesionalnu pozorišnu produkciju i međunarodni festival alternativnog teatra Korifej. Festival je do ovog perioda doživio 9 izdanja i ugostio raznorodne predstave i projekte iz 15 zemalja regiona i Evrope. Profesionalna pozorišna produkcija može se pohvaliti sa nekoliko značajnih naslova: “Krivica” Nebojše Romčevića, “Žena koja je skuvala svog muža” Debi Izit, “Pisma” Žila Kostaža, “Enciklopedija mrtvih” po Danilu Kišu, “Nastasja Filipovna” po F.M.Dostojevskom, predstava za djecu “Luckasti klovnovi” Toda Nikoletića, “Mali Tesla – kako sam izmislio sebe” autorski projekat, “Pjer Paolo Pazolini režira Strašni sud” Zlatka Pakovića, “Ifigenija” Euripida.

Ulaz na predstavu je besplatan.