U vremenu kada se identitet, istorija i dostojanstvo Crne Gore često dovode u pitanje, dvije snažne žene odlučile su da odgovore – poezijom. Danijela Jovanović i Aida Orahovac Kuč osnovale su poetski duo sa jasnom misijom: promocija rodoljubne poezije i očuvanje vrijednosti na kojima počiva Crna Gora.
Njihova prva ekranizovana pjesma, „Vijenac Crnoj Gori“, predstavljena je u avgustu i već je snažno odjeknula među publikom. Ova pjesma nije samo oda ljubavi prema domovini – ona je i posveta ženi, stubu porodice i društva, koja kroz vjekove vodi najteže bitke za svoj dom, baš kao što su to činile naše majke i babe. U stihovima ovog dua prepliću se emocija, ponos i snaga, podsjećajući da je žena čuvar ognjišta, ali i braniteljka slobode.
Naredne ekranizacije planirane su na simboličnim i istorijski snažnim lokacijama – na Cetinju, srcu crnogorske državnosti. U proljeće će se snimati pjesma posvećena Cetinju i Lovćenu, i to na mjestima koja nose posebnu težinu: na Mauzolej na Lovćenu, u Dvor kralja Nikole i na Orlov krš. Izbor ovih lokacija jasno poručuje – njihova poezija ne govori samo o Crnoj Gori, ona iz nje izvire.
Danijela Jovanović, pjesnikinja i novinarka portala ETV, rodoljubnu poeziju piše godinama. Njeni stihovi odišu snažnom emocijom, dubokom vezanošću za Crnu Goru i njenom vjekovnom težnjom ka slobodi.
Aida Orahovac Kuč, ekonomistkinja po struci i studentkinja Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, autorka je rodoljubnih zbirki „Milenijum i Luča“, kao i dječije knjige „Đeca iz ulice osmijeha“. Ona je i osnivač festivala rodoljubne poezije „Iskra iz kamena“, koji se svakog 5. septembra održava na Cetinju, okupljajući pjesnike i čuvare crnogorske riječi.
Odluka o osnivanju poetskog dua nije slučajna niti simbolična – ona je svjesna i jasna poruka. Njihov cilj je da kroz stihove afirmišu Crnu Goru, njenu istoriju, slobodu i identitet, ali i da sačuvaju sve ono što se danas uporno pokušava negirati ili potisnuti.
Jer dok god postoje oni koji pjevaju o Crnoj Gori – Crna Gora živi.
Zahvalnost za izuzezan tekst dugujemo Nadi Kovačević.
Be the first to comment