Pogledi i razmišljanja advokata Nikole Belade (III) o uticaju SPC na dešavanja u Crnoj Gori


Božidar Proročić, književnik i publicista


            Nedavno je na Cetinju izašla iz štampe knjiga “Mrak – jevanđeoski nacionalizam” autora Nikole D. Belade istaknutog crnogorskog pravnika, suvereniste i borca za svetu i apostolsku Crnogorsku pravoslavnu Crkvu. U tri nastavka predstavljam kritički osvrt na knjigu zajedno sa fragmentima značajnim kako za pravnu tako i istorijsku nauku i misao. “Mrak – jevanđeoski nacionalizam” predstavlja jednu od najznačajnih publikacija koje su se pojavile u zadnjoj deceniji u Crnoj Gori. Belada u svojoj knjizi demistifikuje mračnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, i njenu sistematski osmišljen plan ka uništenju CPC i nacionalnog bića Crnogoraca.

Jedan od najuticajnijih i najznačajnijih tekstova Nikole Belade koji je izazvao veliku pažnju javnosti i dao odgovr na mnoga pitanja je tekst: ,,Ne zaduživati se kod MMF-a već se naplatiti od SPC“ (Dnevne novine, 09. 07. 2020. godine). U ovom tekstu nakon sagledavanja stanja u Crnoj Gori, Belada skreće pažnju na sljedeće: ,,Već sada je gotovo poznato da je oko 80 odsto vjerskih objekata na teritoriji Crne Gore bez valjanog pravnog osnova, bez isprava podobnih za upis, bez ijednog dokaza, upisano na SPC, čime je ista kao i država Srbija, stekla vlasništvo na ogromnu imovinu u Crnoj Gori (objekte i zemljište), čija se vrijednost može izraziti u stotinama i stotinama miliona eura. Da napomenem da je SPC do svojine stečene na gore navedeni način došla u upravnom postupku, a sada taj postupak smatra neustavnim, iako se samo traži provjera osnovanosti upisa… Na ovoliki broj objekata potrebno je u svakom trenutku obezbijediti od 700 do 1000 osoba, sveštenika i pomoćnog osoblja, radi obavljanja osnovne djelatnosti. Prema ustaljenoj praksi, kod vjerskih organizacija na ovoliki broj svještenika, za zarade je potrebno na godišnjem nivou izdvojiti oko pet miliona eura. Po zakonu iz 1977. i važećem Zakonu o vjerskim slobodama, vjerski službenik ima pravo na zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje u skladu sa zakonom. Shodno tome, vjerska zajednica, konkretno SPC je obavezna (dužna) da prijavi vjerske službenike nadležnom organu u skladu sa propisima kojima se uređuje plaćanje doprinosa. Prema nezvaničnim podacima SPC je nadležnom organu do sada prijavljivala za plaćanje poreza i doprinosa do 10 sveštenika. Nakon što su upozoreni na nezakonitosti, za pretpostaviti je da je taj broj uvećan za nekoliko desetina osoba. Međutim, što znači ovakvo postupanje SPC za državu Crnu Goru? Po pozitivnom pravu Crne Gore, doprinosi na neto zarade iznose oko 40 odsto, što znači da na iznos od pet miliona, u budžet Crne Gore treba uplatiti po osnovu doprinosa na godišnjem nivou oko dva miliona eura. Dakle, samo po ovom osnovu SPC bi trebalo da je u vrhu crne liste poreskih dužnika. “

U tekstu: ,,Podjele zasnovane na vrednosnim sudovima su nepomirljive“ (Dnevne novine, 06. 04. 2021.) Belada navodi i daje veoam mudro razmišljanje: ,,Od 30. septembra 2020. godine narod Crne Gore je, kako kaže nova vlast, konačno postao „slobodan”, plasira mu se floskula o pomirenju, suživotu bez razlika, toleranciji, uklanjanju nesporazuma i životu bez podjela. Ovaj kliše, model, obrazac je davno poznat i prepoznat. Apsurdnost konstantnih poziva na pomirenje i život bez podjela je nemoguć u Crnoj Gori jer su podjele zasnovane na vrijednosnim sudovima koji su nepomirljivi. Kako pomiriti antifašizam i fašizam, četnike i partizane i slično. Jedini model pomirenja je da nestane crnogorstvo i narodi koji baštine evropske vrijednosti i da prihvatimo model klerofašizma i velikosrpstva… Poznato je da je SKJ i Josip Broz Tito pitanje podjela pomirenja želio riješiti dugoročnim programom „BRATSTVA I JEDINSTVA”. Kad takav velikan to nije uspio realizovati za 50 godina, može se naslutiti kako današnja apostolska vlast može to realizovati. Pomirenje po svaku cijenu ili, kako to navodi Sreten Zeković po modelu „imperijalnog jedinstva”. To znači da morate prihvatiti zajedništvo, pomirenje, moraju se istisnuti podjele na principima i njegovanju „Načertanija”, Memoranduma SANU i dokumenata države Srbije iz 2011. i 2018. godine, u mprotivnom snosićete posljedice. “

Jedan od najznačajnjih ali i najautentičnjih tekstova ovog uglednog pravnika je: ,,Podvala Crnoj Gori, upisali da eparhije postoje od 1220. godine. (Dnevne novine, 02. 08. 2021. godine) Uovom tekstu pravnik Belada ukazuje na svu manipulatorsko-obmanjivačku dogmu SPC koja vlada Crnom Gorom od 1918. godine. U ovom tekstu Belada ističe: ,,U zahtjevu za upis od 9. juna 2021. godine, Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve navodi da ima oko 530 hramova, 57 manastira, 23 crkvena hora, 25 dobrovoljačkih društava, 14 bratstava pravoslavne omladine, 49 škola za vjeronauku pri hramovima, uključujući i Bogosloviju (srednju školu) na Cetinju koja nema ni atest, ni akreditaciju, ni licencu za rad, niti je ikad inkorporirana u obrazovni sistem države Crne Gore… Po Zakonu o vjerskim slobodama i pravnom položaju vjerskih zajednica i Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja Jedinstvene evidencije vjerskih zajednica, tekstopisci pogrešno označavaju naziv i zakona i pravilnika, jer osim vjerskih zajednica, postoje i crkve (a crkve nijesu vjerske zajednice). U Jedinstvenoj evidenciji, a shodno pomenutom Pravilniku uvedene su knjige Evidentiranih vjerskih zajednica i knjige Registrovanih vjerskih zajednica. U čemu je razlika između Evidentirane i Registrovane vjerske organizacije? („Vjerska organizacija” je moj termin koji kao opšti pojam u sebi sadrži i vjersku zajednicu i crkvu). Evidentirane vjerske zajednice su postojeće vjerske organizacije koje su bile registrovane po ranijim propisima (po Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977. godine). O Zahtjevu za upis u evidenciju izdaje se Uvjerenje. Registrovane vjerske zajednice su novoosnovane vjerske zajednice, odnosno organizacije. O Zahtjevu za registraciju odlučuje se rješenjem… Dakle, prvi put imamo zahtjev Eparhija SPC da se upišu kod nadležnog organa Crne Gore. Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhija budimljansko-nikšićka podnijele su zahtjeve Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava 9. juna, a 10. juna samo dan nakon podnijetog zahtjeva izdato im je uvjerenje o upisu u Jedinstvenu evidenciju vjerskih zajednica… Svi mediji su objavili da je taj „veličanstven čin” obavio premijer Vlade Crne Gore (primjera radi moj zahtjev za pristup informacijama kod nadležnog Ministarstva ljudskih i manjinskih prava trajao je mjesec dana).

 …Dakle, koliko je meni poznato, Eparhija budimljansko-nikšićka osnovana je odlukom Arhijerejskog sabora u Beogradu iz 2001. godine, pa se pitam da li se bilo ko iz nadležnog ministarstva sjetio da provjeri koji su to navodni dokazi od 1220. do 2001. godine o osnivanju. U zahtjevu za Mitropoliju crnogorsko-primorsku i Eparhiju budimljansko-nikšićku se kaže da su „vjekovne eparhije na teritoriji Crne Gore” i da su sačuvale svoj „neprekidni kontinuitet i pravni subjektivitet”. Međutim, međunarodna praksa i međunarodni standardi ukazuju da se pravni subjektivitet i kontinuitet dokazuju. Ali, kada je u pitanju SPC u Crnoj Gori, sva pravila dokazivanja prestaju da važe. Država Srbija je uz međunarodnu stručnu pomoć, 2006, godine donijela Zakon o vjerskim slobodama gdje se u članu 11 SPC priznaje pravni subjektivitet od 1836. godine. Kako je onda moguće da majka crkva ima pravni subjektivitet od 1836. godine, a organizacioni djelovi (Mitropolija crnogorko-primorska i Eparhija budimljansko-nikšićka) koji su organizacioni djelovi SPC su stariji od majke crkve jer imaju subjektivitet prije priznatog subjektiviteta SPC. No, na primjeru Crne Gore gdje SPC eksperimentiše sve je moguće i ostvarljivo.”

Pored ovog teksta, i mnogih drugih, Belada se bavi i temama vezanim za zloupotrebu vjere u SPC, veličanje najvećih domaćih srpskih fašista poput Dimitrija Ljotića, kao i veličanje vođe njemačkog Rajha, Hitlera, od strane vladike Nikolaja Velimirovića i same SPC ali i istog Ljotića. Tu su i inicijative i optvorena pisma svim relevantnim državnim institucijama u Crnoj Gori, poput: Ustavnom sudu Crne Gore, Otvorenog pisma predsjedniku Crne Gore Đukanoviću i dr. Tu su i njegove proročke riječi i autorski tekst u kojem je predvidio sva, nažalost, negativna i bolna dešavanja za nas suvereniste koja su se desila 5. septenbra 2021. godine kada je na jedan brutalan i nezapamćen način u pravoslavnom svijetu na Cetinju ustoličen JOANIKIJE NEDOSTOJNI, ali i gdje je zablistala suverenistička Belvederska luča slobode. Beladina neumorna harizma i blistav intelekt, ispisane stranice novije crnogorske prave istorije često ličili na Ginzbergov ,,Krik” (Urlik), vapaj dokle god dopiru dometi i granice savremene ljudske civilzacije u odbrani identiteta, jezika, države, a prije svega u njegovoj nesebičnoj borbi koja i dan danas traje za svetu i apostolsku Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Pravnik, indipendista, intetelektualac Nikola Belada, je neustrašiv i neumoran borac za jedno od osnovnih građanskih prava a to je pravo slobode vjeroispovjesti. On je svoju dužnost doživio kao svetu obavezu da da onaj najbolji dio sebe u državi koja nikada nije cijenila ovakve neimare. Ovo su vremena u kojima treba pokazati građansku hrabrost a da iza vas ne stoji (politički) apsolutno niko. Beladina borba za pravo svakog čovjeka na dostojan i siguran život bila je podsticaj ali i izvor i snage i iskušenja za mnoge. Nikola Belada pripada plejadi one najređe i najdragocjenije vrste ljudi čija savršena erudicija i duboko intelektualno promišljanje izaziva kod svih mlađih generacija, ali i onih koji ga poznaju, duboki naklon i poštovanje. U državi koja je tek u mlađim demokratskim iskoracima (a često ti iskoraci budu ispisani nacionalistima svih boja), trebalo je njegovati kulturu, ali ne običnu kulturu već kulturu ljudskih prava i dijaloga.

 Blez Paskal, francuski filozof i matematičar (1623-1662) je rekao: ,,Postoje samo dvije vrste ljudi: pravednici koji se smatraju grešnima i grešnici koji se smatraju pravednima.” Ovim riječima bih završio osvrt na zbornik tekstova, pod simboličnim nazivom Mrak, jednog od najznačajnijih crnogorskih pravnika mr Nikole Belade, i negovoj beskompromisnoj borbi za pravo i pravdu koja i dan danas traje sa istim žarom kao i kada je prvi put stao na braniku najvećih crnogorskih svetinja i ideala.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


1 × five =