Pozorišni segment „Barskog ljetopisa“ zaokružen je sinoć predstavom „Deca“


Mihailović: „Decu“ treba da vidi što veći broj ljudi, ponajviše zbog moćne poruke koju ta predstava nosi

Pozorišni segment „Barskog ljetopisa“ u selekciji Milije Šćepanovića zaokružen je sinoć predstavom „Deca“ Narodnog pozorišta u Beogradu, odigranom na Ljetnjoj sceni Doma kulture. Ova opera u 17 pjesama na muziku Irene Popović zasnovana je na potresnoj poeziji istoimenog djela Milene Marković, ovjenčanog prestižnom „Ninovom nagradom“ za roman godine.

Predstava, u inovativnoj operskoj formi, hronološki prati razne duboko intimne i istinite priče o đeci, odrastanju u porodici, kao i o tome koliko je složeno biti ćerka, majka, sin, a sve to uz specifičan koreografski jezik i dinamiku putovanja kroz različite pejzaže, afekte, dramske odnose, glasove, zvukove i riječi – koji sveukupno otjelovljuju kolektivno u pojedinačnom i pojedinačno u kolektivnom.

Raskošan ansambl predstave sve vrijeme je na sceni a predvodi ga Nela Mihailović. Iako je vjetar prijetio da naruši sklad pokreta, glasa i zvuka instrumenata, Mihailović kaže da je upravo borba sa vjetrom donijela neku novu vrstu uzbuđenja koja je uvijek prisutna kada se igra na otvorenoj sceni. Donekle razočarana odzivom  publike, istakla je da razlog može da bude podnaslov predstave „Opera u 17 pesama“, jer publika ima pravo da operu ne voli.

„Pretpostavljam da publika zna da je u pitanju roman Milene Marković koji je pretočen u dramsku operu. Mislim da publiku to zbunjuje i da neki ljudi nisu prosto naklonjeni operi, a ovo, zapravo, nije klasična opera, već dramska.  Ovo dramski tekst sa puno pjesme, žanrovski vrlo različite. Na sceni su uglavnom glumci, troje operskih pjevača, i đeca iz Svratišta, članovi hora „Nade“ koji vodi Biljana Simenović. Cilj je, između ostalog, njihova inkluzija u društvo kroz muziku što je ogroman entuzijazam. Prisutnost te đece, jedanaest članova orkestra i nas glumaca na sceni, sve je to jako uzbudljivo za publiku“, kazala je Mihailović zaključivši da ko god je došao da pogleda predstavu očekujući operu bio je prijatno iznenađen ovakvim rediteljskim izrazom.

Iako nije rijetkost u svijetu, na našim prostorima ovo je prva dramska opera. Za autorski i glumački tim, ovo je bio svojevrstan eksperiment. Irena Popović Dragović, čiji je ovo rediteljski debi, znala je šta želi i pretočila je muziku i pjesme u ovu predstavu koja je u Beogradu doživjela veliki uspjeh i dobila pozive za gostovanja na festivalima.

„Mislim da ovo treba da pogleda što veći broj ljubitelja pozorišta, nemoguće je da im se ne dopadne jer je potpuno drugačije, novo, a zapravo gleda glumce, operske pjevače i orkestar kroz jednu nevjerovatno uzbudljivu biografiju“, smatra glumica dodajući da je posebno dirnuta dijelom romana koji se bavi sudbinom đece sa teškoćama u razvoju i majki koje se nesebično daju a, sa druge strane, surovo i brutalno iskreno govore o tome.

„Često je u publici bilo majki koje imaju sličnu djecu, pored suza tu bude i puno uzbuđenja i radosti što se o tome govori i obraća pažnja na tu djecu. I ne samo na njih, već i na ovu djecu na sceni, koja su iz problematičnih porodica, to je ono što je najvažnija poruka ove predstave. Naše društvo, nažalost, treba stalno podsjećati da su ova djeca naša budućnost, i ako u njih ne ulažemo na bilo koji način, budućnosti nema ni nama, ni ovoj zemlji, niti život ima smisao“, zaključila je Nela Mihailović.

U predstavi igraju još: Suzana Lukić, Predrag Miletić, Vanja Milačić, Pavle Jerinić, Milena Đorđević, Bojana Stefanović, Bojana Bambić, Dragana Varagić, Aleksandar Vučković, Miona Marković, Teodora Sparavalo, Jelena Blagojević, Vladan Matović i pjevači Tamara Mitrović, Iskra Sretović i Marko Kostić.

Kamerni orkestar nastupio je u sastavu: Nikola Dragović, Ivan Mirković, Aleksandar Jovan Krstić, Vladimir Gurbaj, Luka Sparavalo, Aleksandra Kijanović, Pavle Rakočević, Aleksandar Petrović, Vid Milošević i Tina Miladinović.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


twelve + ten =