KIC “Budo Tomović” biće domaćin predstave “Čije je ovo doba, Pazolini?“ Etorea Oldija, u režiji Đanluke Barbadorija, sa Ksenijom Martinović u glavnoj ulozi.
Predstava će biti odigrana u utorak, 18. oktobra u 17.30h u sali Dodest, u okviru XXII Nedjelje italijanskog jezika u svijetu, čiji je ovogodišnji naslov „Italijanski i mladi. Kako, molim? Ne pratim te“, a povodom stogodišnjice rođenja slavnog italijanskog reditelja, scenariste, pisca i pjesnika Pjera Paola Pazolinija.
Organizatori su Ambasada Italije u Podgorici, Italijanski institut za kulturu u Beogradu i udruženje „Ponte tra Culture“, u saradnji sa Kulturno – informativnim centrom „Budo Tomović“ i udruženjem „Centopercento Teatro’’.
„Zbog svog privatnog života, zbog izbora koji sam napravio o tome kako da provodim dane i kako da usmjerim svoju vitalnost i svoje naklonosti, još od mlađih dana, iznevjerio sam buržujski način života (koji mi je bio predodređen). Prekršio sam sve norme i granice.“ Kako tvrdi u ovom odlomku, Pjer Paolo Pazolini je sve prekršio. U tim prvim decenijama nakon rata Italija je izgledala odlučna u namjeri da svoje grijehe, svoje intrige, traume i još uvek svježe rane sakrije pod tepih. U tome je bila toliko odlučna da je učinila da Pazolini, koji taj tepih nikada nije prestao da podiže, bude ućutkan 1975. godine, nasmrt pretučen kako ne bi više smetao. Od tada je prošlo 47 godina, a danas se obilježava 100 godina od njegovog rođenja. Radi se o kolektivnom obilježavanju, od kog, čini se, niko ne izmiče. Omaž Pazoliniju odaje predsjednik Republike, citira ga svaka politička partija i svi ga poštuju…Čitanje Pazolinija danas stvara iluziju da on govori o našem vremenu, da se obraća nama. Snaga njegovih riječi nije oslabila…
Ako više nema Pazolinija da svojim riječima ukazuje na zidove naših zatvora i napada ih, kako se možemo nadati da će se oni jednog dana srušiti? Upravo ovo pitanje tjera protagonistkinju predstave, da se „susretne“ sa Pazolinijem. Ili bolje rečeno, da se susretne sa njegovom sviješću, obnovljenom i rekonstruisanom vještačkom inteligencijom. Pjesnik će na ovaj način moći ponovo da govori obraćajući se i novim generacijama koje nisu imale priliku da ga upoznaju.
Ksenija Martinović, rođena u Beogradu, od 2004. do 2007. godine bila je član Omladinskog pozorišta Dadov u Beogradu. Svoje glumačko obrazovanje nastavila je na Nacionalnoj akademiji dramskih umjetnosti „Silvio d’Amico“ u Rimu. Potom, 2012. godine stekla je diplomu na Gradskoj akademiji dramskih umetnosti „Nico Pepe“ u Udinama. Tokom 2016. i 2017. godine nastavlja svoje obrazovanje u školi glume Teatra ERT u Emiliji Romanji, kao i na kursu za usavršavanje u Pozorišnom centru Santakristina. Glumila je u različitim predstavama kao što su „Mileva“, „La Storia della follia nell’età classica“, „Universo Bolano“, „Vestimi bene e poi uccidimi“, kao i u više kratkometražnih i dugometražnih filmova među kojima su „Phone call“, „Il diritto di passare in testa“, „Psychèdelique“, „Passi Leggeri“.
Etore Oldi je italijanski glumac, reditelj i predavač. Godine 2014. stekao je diplomu na Gradskoj akademiji dramskih umjetnosti „Nico Pepe“ u Udinama. Svoje pozorišno obrazovanje nastavlja na kursu za usavršavanje „Putujuća pozorišna pedagogija“. Potpisuje režiju različitih djela, kao što su „Tracce Brillanti“, „L’Uomo in Soffitta“, „Dunant“, „Misantropo“. Sa trupom „I Comici del Savio“ promoviše i širi Komediju del arte kroz produkciju predstava sa originalnim nacrtom radnje, kao što su „La Brescia Liberata“ i „Il Natural Segreto“. Godine 2016. osvojio je nagradu „Franco Molè“ u kategoriji dramaturgije sa filmom „Dunant“. Sa Antoniom Paničeom i Mateom Bertuetijem, 2017. godine, osnovao je „Le Mani Nude“, umjetnički centar sa sjedištem u Breši. Od septembra 2017. radio kao predavač i saradnik u Teatru „Centopercento“.
Đanluka Barbadori, profesionalni glumac i režiser sa velikim međunarodnim iskustvom, rođen u Ankoni, glumom je počeo profesionalno da se bavi 1988. godine. Njegovo pozorišno obrazovanje razvijalo se između 1988. i 1996. uglavnom u Toskani, između Firence i Pontedere. Od 1994. godine do danas, režirao je preko 130 predstava na različitim jezicima sa profesionalnim glumcima, mladim glumcima, studentima glume, mladima i adolescentima, čak i u marginalnim i teškim situacijama, u brojnim zemljama. Kao predavač, započeo je svoj istraživački i obrazovni rad ’90-ih godina, kroz realizaciju dvojezičnih pozorišnih radionica, stažiranja i intenzivnih pozorišnih kurseva na italijanskom, portugalskom, španskom i engleskom jeziku u različitim gradovima i na festivalima.
Be the first to comment