Predstavljanjem knjige Igora Cvijanovića “Nik Kejv i poetika prestupa” u izdanju Partizanske knjige, nastavljen je večernji program četvrtog dana IX Internacionalnig sajma knjiga u Bemax areni.
Kako je u recenziji istakao Srđan Srdić, u svojoj studiji Cvijanović je zauzeo stanovište krajnje netipično za naše uslove – u centar književno-teorijske pažnje postavio je liriku Nika Kejva, već za života legendarne figure popularne kulture, a ne književnosti po sebi. Cvijanovićev precizni prolazak kroz četiri decenije dugu karijeru Nika Kejva pokazuje da ovaj nije samo muzički vizionar ili tragični junak vlastitog privatnog života, već izvorni, obučeni pjesnik, te da se zasebne faze u njegovoj poetici mogu sagledati uz poimanje šire zamisli, određenih konstitutivnih načela tipičnih za one kojima je bavljenje poezijom životni poziv.
Autor je univerzitetski profesor i veoma cijenjeni prevodilac sa engleskog jezika, a ova studija, zapravo je nastala iz doktorske disertacije. Sama tema je neobična za doktorsku disertaciju, pošto se bavi autorom iz popularne kulture, primijetila je Nataša Srdić.
“Ja koliko znam, nije pretjerano česta pojava na univerzitetima danas, ali nije ni revolucionarna stvar koju sam ja uradio, jer postoje neke teze koje se bave stvaralaštvom Milana Mladenovića, grupa Queen, The Beatles, Muse…Malo je specifična jer je Nik Kejv, bez obzira na to koliko je poznat i prisutan u medijima i u popularnoj kulturi, još uvijek se na neki način doživljava kao underground umjetnik, a on definitivno potiče iz tog miljea”, istakao je autor.
Prema njegovim riječima, Nik Kejv jeste ozbiljan pjesnik, književnik, scenarista, autor filmske muzike, jedna vrlo svestrana ličnost.
“Kad sam došao na ideju da pišem disertaciju i kada sam došao do profesora Zorana Paunovića, koji mi je pomagao na izradi te teze, nije se ni on mnogo iznenadio. Doduše, i on ima iskustva u tom domenu, doduše sa Bob Dilanom, ali, brzo smo našli zajednički jezik. Kasnije, kada sam tu studiju pretvarao u knjigu, mislim da smo na dosta lak način, dobar za čitaoce, se otarasili tog nekog akademskog balasta koji takva studija nosi sa sobom. Čini mi se da smo uradili dobar posao i napravili knjigu prijemčivijom za čitaoce nego što bi to možda bilo u onom formatu”, pojasnio je Cvijanović.
Što se tiče samog istraživanja, naglašava da nije bilo mnogo izvora na koje se pozvao dok je pisao, što mu je u neku ruku i prijalo, jer se ne bavi akademskim pisanjem, pa mu je stoga bilo mnogo komotnije da crpi informacije o Kejvu iz drugačijih izvora.
“Nema mnogo knjiga o Kejvu, nema neka biografija u smislu one Džonija Keša. Postoji ona napisana 90-ih i staje ‘95, ‘96-e, što je faktički ogromno razdoblje koje nije obrađeno. Raznolik je spektar korišćenih izvora, od Kejvovih tekstova preko raznih intervjua koje je davao u toku godina i tog malog broja studija”, kazao je Cvijanović.
Tokom četvrtog dana sajma održana je i promocija zbirke poezija “Avgust“, autora Dejana Matića. Matić kaže da je prvu zbirku objavio sa 33 godine što je, priznaje, nekako uopšteno kasno.
“To je sami početak, odlikuje ga određena sporost i ne tako često pojavljivanje. Neočekivano, ova knjiga je dobila nagradu “Miroslav Antić”, što je uticalo na objavljivanje naredne knjige Hostel, koja je neki intermeco između prve i ove posljednje. Svaki autor ono što želi da kaže kaže svojim djelom, takvim kakvim ga stvori. Nikad se ne zna šta će nastati kad neko nešto stvara”, kaže autor.
Dina Radoman, rediteljka, dizajnerka, glavna odgovorna urednica izdavačke kuće “Srebrno drvo”, navodi da su svi navikli na Dejana Matića u ulozi izdavača, organizatora i direktora festivala, rijetko kao autora.
Autor pojašnjava da je avgust za njega pokušaj da se završi jedan period u godini, da se uzme malo daha i odmora.
“Da se čovjek, ne samo u svom umu i duši, već i u svom tijelu odmori od svega što je bilo”, kaže Matić, ističući da ova knjiga označava kraj jednog perioda, koji je trajao dvadesetak godina.
Četvrti dan završen je razgovorom sa piscem Nikolom Madžirovim i promocijom knjige “Proganja nas ono što smo rekli”.
“Svi pričaju da narodna poezija mora biti politička, Šimborska je pisala da je sve političko, to je tačno. Brodski je rekao da politika i poezija imaju samo prva dva početna slova. Sumnja pjesnika je sa druge strane sigurnosti diktatora. Diktatori nam nude sjećanja koja se nisu desila, dok pjesnik dok piše o sjećanjima, prisjeti se svega što je zaboravio. Sumnja je najveći neprijatelj ideologije”, kazao je Madžirov, dodajući da pjesnik ne piše da bi bio vječan, već bezvremen.
Be the first to comment