Podgoričkom promocijom zbirke priča “Intimus” autorke Tijane Rakočević, u izdanju Fokalizatora, nastavljen je večernji program trećeg dana IX Internacionalnig sajma knjiga u Bemax areni.
Četrnaest priča Tijane Rakočević razvrstane su u četiri cjeline, a, kako je u Pogovoru istakla književna kritičarka Dragana Erjavšek autorka „piše kao da je svaki dan jedno slovo, ubjedljivo i gusto, neodvojivo od drhtaja, kao da čitaoca sve vrijeme, vrhom šestara, ubada i podsjeća da se ne smije opustiti“.
“Zbirka priča ‘Intimus’ je drugačija, a autorka je gledala da nikad svoje standarde kvaliteta ne spusti da bi nekome drugome udovoljila”, naglasila je Erjavšek na promociji, dodajući da Rakočević bira teme koje su bolne, važne, o kojima se malo piše.
“Suština svega je da čovjek koji želi da bude uspješan na književnoj sceni, ako želi da ostavi trag za sobom, da se čuje za njega na neki način, mora da napravi neki kompromis. Ja sam se jako trudila da taj kompromis ne bude preveliki i mislim da je to suština…Nježna sam možda pojavom, ali i te kako brutalna kada se bunim protiv stvari koje ugrožavaju moje biće. U ovoj zbirci je sadržano sve, moja politika, moja poezija i moja ideologija, na kraju dana, jer sve je u suštini ideološki tekst, način na koji ja pišem i jezik kojim pišem”, pojasnila je Rakočević.
I knjiga “Zaher-Mazohove Slovenske žene – prevodi i komentari”, Jasmine Tatar-Anđelić, koja sadrži deset pripovjedaka kontroverznog austrijskog književnika i publiciste Leopolda fon Zaher-Mazoha, predstavljena je u Bemax areni. U pitanju je posljednje u nizu izdanja Fakulteta za crnogorski jezik i književnost s Cetinja.
Ova knjiga obuhvata prevod deset pripovjedaka izuzetno produktivnog i po mnogo čemu kontroverznog austrijskog književnika i publiciste Leopolda fon Zaher-Mazoha, čije su centralne figure ženski likovi iz slovenskog svijeta”, kazao je doc. dr Milan Marković sa FCJK.
Milica – Crnogorka iz priče je mješavina srne i vučice. Sve je od nje počelo, a onda su se pridružile i jedna Dalmatinka sa Zaleđa, imamo i dinarske Romea i Juliju, zatim zastupljena je i Srbija, Hrvatska, Ukrajina, Slovačka, Bugarska, Češka, pojasnila je prof. dr Jasmina Tatar-Anđelić.
“Tragajući za izvorima o Crnoj Gori u digitalnom fondu francuske nacionalne biblioteke, pod natuknicama Crnogorac, Crnogorka, Crna Gora pojavila se priča koja govori o Crnogorki, Zahera-Mazoha i saznajem da je u eminentnom francuskom časopisu koji izlazi već 200 godina Leopold fon Zaher-Mazoh objavio deset priča koje povezuje naslov Slovenske žene. Na osnovu toga, ja se odlučujem da bi bilo zanimljivo, budući da nisu prevedene, da se prevedu na crnogorski jezik i da, samim tim, budu razumljive i na cijelom ovom našem zajedničkom prostoru, jer mi se čini da mogu biti korisne, ne samo čitaocima, već eventualno i istoriografima”, pojasnila je motiv za prevođenje ove knjige Tatar-Anđelić.
Na promociji knjige “Ništa obično”, autora Mihala Rušineka, posvećene životu Vislave Šimborske, urednik Trećeg trga Dejan Matić zahvalio je organizatorima sajma na pozivu i gostoprimstvu.
“Zadovoljstvo je da sa Biserkom Rajčić, koja je po prevodima poznata podgoričkoj čitalačkoj publici, prokomentarišem i knjigu “Ništa obično”, na 100. godišnjicu rođenja Vislave Šimborske i “Izabrane pjesme Vislave Šimborske, koje je prevela upravo Biserka Rajčić”, naveo je Matić.
Biserka Rajčić, prevoditeljka i spisateljica, kaže da je malo osoba za koje se može reći da su neobične.
“Vislava Šimborska je bila cijelog života takva. Imala sam sreću da je upoznam kad sam bila na trećoj godini fakulteta. Već tu se pokazalo da nema potrebe da predstavlja sebe kao neku izuzetnu osobu, dok su njene kolege sebe predstavljali tako, a nisu se mogli porediti sa njom”, kaže Rajčić.
Prema njenim navodima, Vislava Šimborska je poticala iz skromne porodice.
“Kad je dobila Nobelovu nagradu pojavila se kritika da je po majci jevrejskog porijekla, taj semitizam ju je jako pogodio. Kad je saznala da je Nobelovac, primila je to kao svoju najveću nesreću. Nestala je jednostavno, povukla se neko vrijeme”, prisjetila se Rajčić.
Kako podsjeća, Vislava Šimborska je imala težak život, u siromaštvu, sa majkom i sestrom.
Vislava Šimborska bila je poljska pjesnikinja, esejista i prevodilac. Dobitnica je Nobelove nagrade za književnost.
U svojoj poeziji, Šimborska je često koristila ironiju, paradoks, kontradikciju i nedorečenost da bi oslikala filozofske teme i interesovanja. Objavila je relativno mali broj djela – svega oko 250 pjesama. Prevedena je do danas na skoro sve evropske jezike, arapski, hebrejski, japanski i kineski.
Mihal Rušinek, pisac, prevodilac, teoretičar književnosti, docent na Katedri za polonistiku Jagelonskog univerziteta, rođen je 1972. u Krakovu. Proslavio se knjigom o Vislavi Šimborskoj Ništa obično, koja je već prevedena na više jezika. O Šimborskoj inače postoji više knjiga, međutim Rušinekova se razlikuje po tome što je on bio petnaest godina njen sekretar. Za to mjesto preporučila ga je Teresa Valas, mentor njegovog magistarskog rada, a kasnije i doktorske disertacije, bliska prijateljice Šimborske. U početku je izgledalo da će na toj funkciji ostati kratko, do prijema Nobelove nagrade 1996. godine. Međutim, ostao je do kraja života slavne poljske pjesnikinje. Danas je predsjednik Fondacije Vislava Šimborska, koja između ostalog dodjeljuje svake godine nagradu za poeziju mlađim pjesnicima. Knjigu je naslovio Ništa obično, u želji da pokaže ličnost Vislave Šimborske u vrijeme uručivanja Nobelove nagrade i kasnije, sve do njene smrti 2012. godine. O pjesnikinji je pisao s velikim poštovanjem, istakavši njene reakcije na dobijanje Nobelove nagrade, koju je do kraja života nazivala „stokholskom tragedijom”, jer je iz osnova promijenila njen lični život, na način koji to nikako nije željela.
Be the first to comment