Pretstavlanje poetskog stvaralaštva Bošnjakinja Crne Gore (XVIII) – Šejla (Hoti) Kajić

Priredio: Božidar Proročić, književnik i publicista

U sklopu pripreme projekta predstavljanja poetskog stvaralaštva Bošnjakinja, Crne Gore i pripremljenje knjige-panorame “Lirske hedije” koja se ostvaruje u okviru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava predstavljamo vam: Šejla (Hoti) Kajić rođena je 1993. godine u Bijelom Polju. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Bijelom Polju, a studije za obrazovanje učitelja pohađala je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Magistrirala je na učiteljskom fakultetu u Užicu. Svoju prvu zbirku pjesama, „Čekajući sreću“, objavila je 2013 a godinu dana kasnije o bjavila je i drugu zbirku, „Limski refreni“. Bila je finalista Ratkovićevih večeri poezije za 2015. godinu, a godine 2017. objavljuje svoju treću zbirku pjesama “Oda ljubavi”, a u pripremi je njen prvi roman. Zbirku pjesama na Brajevom pismu objavljuje 2020. godine. Nastupala je na brojnim festivalima u Crnoj Gori. Pjesme su joj odabrane za antologije „Crnogorske poetese“, „Tu su“, za zbirke pjesama „Stihom govorim 4“, „Stihom govorim 5+“, “Smaragdna knjiga Lima” i zbornike “Tomovi” i “Plavska kulturna jesen”. Živi i radi u Podgorici.


NE PLAŠI SE

Ne plaši se kada na put krećem
Parče Lima u srcu ja nosim
I mirisno aprilsko proljeće
I maslačke zlataste u kosi.
Putovati neću beskonačno.
Kad se vratim
s tobom gnijezdo sviću.
I ne boj se, ako bude mračno:
Svoje oči tobom napuniću.
Ne plaši se, donijeće me lasta
Na svom krilu u rano proljeće.
Sve dok tebe u grudima čuvam
Ne plaši se kada na put krećem.

ČEŽNJA

Čeznuće jednog podneva
Ruže iz tuđih avlija
Pružaće preko ograde
Tanane grančice mlade
I glavicama jedrim
Prolaznike dok mame
Vapiće, da bar neko
Procvale latice krade
Da barem jedna od onih
Ispuni ono zbog čega
Opojne mirise širi:
Prepune ljubavi, sjete…
Da barem jednu od njih
Ubere neko za dragu
I njegovom se rukom
U kose njene splete.
Da barem jedna sa kapije
Postane otkucaj srca
Ljubavi plam u oku
Uzavreli dah iz grudi
Čeznuće jednog jutra
Ruža iz tuđe avlije
Da njenim opojnim mirisom
Najdražu neko probudi.

DAR

U mojim malenim rukama
Može da stane pahulja
Tek ubrana šumska jagoda
Latica ruže
Leptir
Jedno srce od papira
I molitva
Ovo dvoje na kraju
pokloniću tebi:
Prvo – da čuvaš
Drugo – da te čuva.

SJENKE

Vukao si sina za rukav
U zapadnu ulicu, iako si znao
Da svjetlost tamo najmanje dopire
Pričao ti je o suncu i svemiru
Sa ushićenjem ti pokazujući
Put kojim želi da krene
Put na kojem njegova sjenka
Nikada nije ispred njega
Trebaće nam vatre za ogrijev,
Skrećeš sa teme
Od kartonske kutije
U kojoj si godinama skupljao svoje želje
Raspiruješ plamen
Svaku njegovu priču prekidaš
Iako znaš
Da mu nisu, mnogo veći od tebe
Rekli Prestani, nego: Budi
Vatra se rasplamsala
Oči mu žigošeš
listama svojih spaljenih želja
Ne bi li u njih gledao
I postao ono što ti nisi
Ne bi li, isti on,
nekim svojim željama
Žigosao svog sina
I tako u krug
A danas su ti krivi
I sunce i svemir
I putevi kojima nije otišao:
Prestigle su ga sjenke

BUNT

Udahni
Zar ne osjećaš koliko guši
Dah slobode?
Zatvori oči i slušaj
Pričaju o Utopiji
Stavljajući nam okove
Slijedi nas, kažu.
Biće bolje sjutra,
A satovi i dalje
Otkucavaju juče
Pružamo im ruke
Hipnotisani
Čitaju nam bajke
Za laku noć
Uljuljkuju nas
u kolijevci smrti
Kip slobode
Izgradiše robovi
Krunisaše jedan
Neostvaren san
Veličaju stopalo
U najskupljoj cipeli
Valjda one skuplje
Mnogo bolje gaze

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


1 × five =