Priča o svoltanom ublu Petra I Petrovića-Njegoša na Lovćenu

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Kada krenete makadamskim putem od Ivanovih Korita ka podlovćenskom planinskom selu Majstori, (1211 mnv) s desne strane puta se nalazi planina Treštenik (1489 mnv), a sa lijeve Treštenički do u kom se nalazi omanji betonski ubao u kom je živa voda. U prošlosti Treštenički do je bila planina Bajica i Martinovića. Na samom početku omanjih dolova na Trešteniku nalazi se zapušteni ubao, obrastao vegetacijom bukve i rastinjem, koji je impozantan kako svojom veličinom tako i ogromnim kamenjem od kojih je sazidan. Istražujući ova područja, vezano za monografiju o NP-Lovćen i prikupljanju usmenog blaga, legendi, priča, predanja, ali prije svega istorijskih izvora, zabilježili smo intresantnu priču o svoltanom ublu – živoj vodi Petra I Petrovića-Njegoša, a priču sam zapisao od mještanina s Mirca (Njeguši) Rada Kuševije i mještanina iz Bajica Predraga-Peđe Martinovića  koja ima dvije intresantne verzije.

SVETI PETAR I NASTANAK UBLA U PODNOŽJU TREŠTENIKA (I)

Jednog vrelog ljetnjeg dana Petar I Petrović Njegoš se sa svojim pratiocima uputi u selo Majstore u ljetnjikovac i nekadašnju rezidenciju Petrovića koju je 1724. godine podigao vladika Danilo I Petrović-Njegoš. Na putu ka Majstorima, kako je bio dan izuzetno vreo, vladika odluči da malo predahne u hladu bukovih stabala, da se malo osami u svojim razmišljnajima. Reče svojim pratiocima da se malo udalje od njega. Dok je sjedio u hladu, poželio je da se napije hladne vode. Svojim štapom je udario u obližnju stijenu par puta i potekao je omanji izvor iz kog se napio hladne vode. Pozvao je svoje pratioce i pokazao im je živi izvor, vodu koja do tada na tom mjestu nije postojala. Kako su u blizini bili pastiri kojima je vladika pokazao ovaj izvor, odluče se da u čast vladičinu na tom mjestu podignu veliki ubao kako bi se voda u njemu sakupljala i koristila im. Tako je i nastao jedan od najvećih i najimpozantnijih ublova na području same planine Lovćen koji je svojom veličinom i masivnošću odskakao od sličnih ublova podignutih na padinama Lovćena. Intresantno je da je u ublu koji je sazidan izniklo stablo divlje smokve što se smatralo Božjom milošću i svetačkim moćima samog vladike.

SVETI PETAR I NESTANAK UBLA U PODNOŽJU TREŠTENIKA (II)

Druga verzija ove priče se odnosi na period kada se sami vladika vraćao s Majstora nakon desetak godina od kada je sazidan ubao u kome je živi izvor tekao. Bila je zima, vrijeme kada je gora opala, i poželio je da se na istom izvoru i ublu malo osvježi. Volio je uvijek da su pratioci malo dalje od njega. Kada se približio ublu, vidio je da je pun vode i sleđen, samo je jedan mali otvor bio odmrznut tek toliko koliko se dlanovima može zahvatiti. Kako se približio da se spusti da zahvati dlanovima malo vode, kamen je bio prekriven smrznutim lišćem, vladika se okliznuo i pao u hladnu vodu. Kako je voda bila duboka, puna leda, a okolno kamenje sleđeno pokušavao je da se uhvati za bilo šta što bi ga održalo na površini. Pratioci nijesu vidjeli da je vladika upao u hladnu vodu. U toj grčevitoj borbi vladika se uhvatio za stablo divlje smokve koja je rasla iz samog kamenja iz ubla i poslednjim atomima snage je izašao van ubla. Kada je onako mokar izašao, prokleo je ubao riječima: ,,Dabogda se propao i u tebe ni kap vode ne ostala.” Posle nekog vremena izvor je potpuno presušio, a impozantno kamenje od koga je sazidan ubao svjedoči nam i danas o tome.

Autor ovih redova je 15. 09. 2022. godine podnio Inicijativi Upravi za zaštitu kulturnih dobara da se pomenuti ubao i lokalitet stavi pod zaštitu kao kulturno dobro.