2018.
Vlatko:
Dragi prijatelju, nijesmo se viđeli par dana,
a već ima noviteta.
Milivoje:
E, što je navika! Meni se čini prošao mjesec,
odkad nijesmo zborili. Što je to novo, a što bi i ja trebao znati?
Vlatko:
Nijesam ti o tome ranije govorio. Odlagao sam
da ti kažem, baš kao što već duže vrijeme odlažem operaciju. Konačno sam
prelomio u glavi i izmicanja više nema.
Milivoje:
Daj govori više. Da sam žensko, porodio bih se
dok ti izustiš novost.
Vlatko:
Pa znaš kako, ja sam opučen, mislim imam kilu,
ovaj moram da operišem bruh.
Milivoje:
Što obigravaš i mučiš se. Skrivaš vijest kao
da nosiš kopile.
Vlatko:
Mislio sam da do toga neće doći. Ali, sve mi
više zadaje problema. Ako ovako nastavim, brzo ću stomak nositi u kesi.
Milivoje:
E, dragi Vlatko, javio si se u pravi čas.
Prije nekoliko mjeseci ja sam s mojim bruhom završio. Nijesam baš toliko čekao
kao ti. Svejedno, sad je završeno, pa ako si zainteresovan mogu ti prenijeti
svježa iskustva.
Vlatko:
Naravno da sam zainteresovan. Prije toga, da
li si razmišljao kako je do bruha došlo? Bavio sam se s tim neko vrijeme, ali
nikako da dođem do valjanog odgovora.
Milivoje:
I mene je to pitanje mučilo. Posebno, što sam
uvijek imao predstavu da to obavezno nastaje od teškog fizičkog rada,
naprezanja i sl.
Vlatko:
Pa, da, ali što je s nama. Ja ne radim ništa
teško, a vjerujem da je i s tobom ista situacija.
Milivoje:
Bar možemo sa sigurnošću da kažemo što nije
uzrok. Od umnog rada sigurno nije. Da to može biti uzrok, ne bi se bruh javljao
tamo đe se najčešće javlja.
Vlatko:
U pravu si. Đe si vidio da je nekome na glavu iskočila kila. Ma i kad bi bilo moguće, ne bi ih bilo mnogo kiloglavih.
KLIKNITE NA NASLOVNU STRANU DA
OTVORITE KOMPLETAN TEKST
