PRIJE SVEGA
nešto sam razmisljao o Sabatu jutros i pravi je dan za dumanje o njemu
rano je proljeće danas i sve je vlažno u Boedu, velika pješačka Florida je prepuna lokvica
danas je to samo obična šoping avenija reklo bi se
ali kupac srebrnog štapa koji je tu tek doletio iz Evrope ili drugdje
nije ni svjestan da je prvi kamen u Calle Florida, baš negdje u blizini Borhesovog Tortonija
umetnut od strane Juana Diaza još davne 1580 godine
Florida je ustvari pravi epicentar velikog “pianta-a” koje se od Juana Diaza do danas ciklično širi
od ušća la Plate do obala Atlantika, …a voda prenosi “piantao”
sinoć je bio još jedan do iznemoglosti ožeti petak veče u San Telmu
a ja sam sjedao na Škveru, posljednjem ostrvcetu onog Herceg Novog u kojem je odrasla moja majka
gdje su dvije centralne gradske crkve zvali “donja ” i “gornja” i pokušavao sam da načujem
da naslutim “piantao”, jer voda prenosi kao što rekoh,
sa svih 10 prstiju umočenih u more, hvatao sam signale iz velikoga grada…gran cuidade…
stvarno sam na trenutke osjećao noć “o-tamo”
čak mi se po ustima mljackao Quilmes stouth crni iz Palerma Soha…slatkasti malko
i onaj miris štovljene kože sa farmi u provinciji od kojeg mješaju Baires- La Martinu
i ona ptica trkačica koja levitirajućim trkom preleti autoput za jug
dolje, kad idete dolje,
daleko na jug
veliki Solanasov san
na onaj premili kraj svijeta
gdje počinje
piantao…
od kojeg se još niko nikada izliječio nije,
niti mu je ikada palo na pamet da potraži lijek…
nekako ovo sam baš htjeo reći prije svega
a prije kraja
već je sve zapisao
Sabato
