Izložba slika akademskog slikara Darka Đurovića otvorena je 2. juna u Muzeju Kozare, instituciji koja baštini višegodišnju kulturnu i istorijsku tradiciju Kozare i Potkozarja, u Prijedoru. Autor se prvi put predstavio prijedorskoj publici, sa osamnaest svojih radova.
Darko Đurović je rođen 1982. u Podgorici. Završio je srednju likovnu školu Petar Lubarda na Cetinju i Akademiju likovnih umjetnosti u Trebinju, u klasi profesora Marka Musovića. Član je ULUCG-a od 2006. godine. Živi i stvara u Podgorici. Dobitnik je nagrade ULUCG-a Milunović, Stijović, Lubarda za sliku. Ovo je njegova jedanaesta samostalna izložba, a ljubitelji likovne umjetnosti u Prijedoru imaće priliku da uživaju u izložbi do 30. juna. Nakon uvodne riječi Zorana Radonjića, direktora Muzeja Kozare, Alekse Milića, kustosa umjetničke zbirke Muzeja, izložbu je otvorila Nikolina Đurović, profesorica i književnica, sa likovnom kritkom:
Patiens quia aeternus (I strpljiv je jer je vječan)
Umjetnost Darka Đurovića je antropocentrična i antropologična. Homo faber, homo ludens, homo philosophicus, homo religiosus… Djelatni, vrcavi, premudri, vjerujući omo… Ali i homo diabolicus, bezumnik, otpadnik, bestidnik, zatočenik, neopjevani luđak. Jer njegov čovjek je čovjek nedovršenosti, manjkavosti, nedorečenosti. Njegov čovjek postoji kao mogućnost. Njegov čovjek ima obraz ali ne i podobije Božije. Njegovom čovjeku fali ratio jer čovjek njegov ne zna šta čini. Njegov čovjek je naravan, a umjetnik ga poziva na nadnaravno, na više, na najviše.
Naročito je bezuman njegov prvostvoreni čovjek, sav od praha zemnog, jada, tame. Petočulni beslovesnik. Dvooki a ne vidi, dvouhi a ne čuje, receptivan a ne osjeća. I baš stoga što gleda a ne prepoznaje, sluša a ne razabira, njuši, kuša, miluje a ne razaznaje, bezumnik je stradalnik, patnik, očajnik… Iskežen, isplažen, tronogi, šestoprsti, zvjerinji, kentaurski, grehopadni… Rida, jeca, škrguće, zapomaže… Sebi samom grize rep. Bijednik! Jednooki! Ima li mu spasa?
Njegov drugostvoreni čovjek je višedimenzionalan. Nova dimenzija mu daje veće šanse, mogućnost da nadiđe, da nadigra, da nadvlada… Šansa je veća jer čovjeka prati arcobaleno, ta divna sveza. Nenaviknut na višedimenzionalnost, sad već unutrašnji, trudbenik, otšelnik, obraćenik, opterećen je. Trooki! Borba neprestana! Homo liber ima mogućnost izbora! Na njemu je.
Kakav će biti trećestvoreni čovjek ovog umjetnika? Kakvu mu budućnost sprema, kakav fatum? Da li će se ova komedija završiti božanstveno? Vjerujemo da hoće jer nam iskustvo kazuje da je homo creator dosljedan, on privodi svoje djelo kraju.
Homo faber je djelao ponedjeljkom, homo creator je generisao utorkom, homo diabolicus je podmetao srijedom, homo philosophicus je mudrovao četvrtkom, homo liber je žalio petkom, homo ludens je plesao subotom, homo religiosus je metanisao nedjeljom. A šta će biti sa svima njima tog svečarskog Osmog dana? Naša nada je podobni, mnogooki HOMO AETERNUS, da boguje, bez svršetka! Neka homo creator promišlja i o tome odlučuje.
Kroz znanje sviše, Darko Đurović nas poziva na najviše! Tiho tiho tiše, do znanja sviše.
