U knjizi Vuka Karadžića Montenegro und die Montenegriner (Stuttgart 1837) nalazi se prvi pomen Crnogorskog jezika.
U prijevodu srpskog filologa i Vukovog biografa, akademika Ljubomira Stojanovića (1860-1930), uvodna rečenica u poglavlju >>Žitelji<< tog Karadžićevog djela glasi:
»Francuski pukovnik Vijala, koji je 1813. godine obišao Crnu Goru, veli za Crnogorski jezik (kojim je, veli, za nevolju i govorio) da je dijalekat Grčkoga!«
=================================
– Nalazio sam se u Sofiji poslom i kad sam čuo, pripovijedao je Janjić – Lončareviću, da je talijanska kraljica u pohodu kod svoje kćeri, bugarske carice, odlučio sam da je posjetim i pozdravim. Primila me srdačno. Razgovarali smo dosta dugo. Iznenađen i oduševljen njenim dobrim srpskim jezikom rekao sam joj: “Veličanstvo, ja se Vama divim, što i sada, živeći dugo u Italiji, tako dobro govorite srpski”. Ona se na to digla, pružila mi ruku i na rastanku rekla:
“Oprostite, gospodine ministre, ja ne govorim srpski, no crnogorski. Tako me je učio moj otac, crnogorski kralj Nikola.”
